Činjenica je da je više od 200.000 ljudi u vojnoj operaciji Oluja složno stalo kao jedan u obranu i oslobođenje svoje domovine od agresora; činjenica je da je ratom i ratnim razaranjem bilo obuhvaćeno pola teritorija Hrvatske, a okupirana čak jedna četvrtina naše zemlje; činjenica je da nikada niti jedan hrvatski vojnik nije stupio nogom na teritorij Srbije; činjenica je da u Oluji niti jedna pravoslavna crkva nije bila razrušena, dok ih je katoličkih od srpske agresorske ruke bilo srušeno bezbroj; činjenica je da su srpski četnici uz pomoć JNA opsjedali i sravnili sa zemljom Vukovar, poubijali njegove stanovnike, branitelje i ranjene, mučili ih zvjerski u logorima, divljački monstruozno silovali djecu, žene i muškarce i iživljavali se nad njima. Činjenica je da svi ti zločinci do dana današnjeg nisu dovedeni pred sud pravde i da su ih njihove preživjele dojučerašnje žrtve prisiljene susretati na ulici!
Činjenica je da su naši pobjednički generali, čisti kao suza, bili podvrgnuti poniženju suđenja u Haagu, posredovanjem tih istih velikosrpskih zločinaca i njihovih pomagača koji i dalje rade na svom propalom projektu. Činjenica je da su ti isti generali oslobođeni svake sumnje i krivnje, po svim točkama optužnice; činjenica je da je zločinački udruženi pokret genocidnog, etnocidnog i kulturocidnog karaktera harao po Hrvatskoj punih pet godina, sve do Oluje, kojom se vojnički fenomenalno čistim i brzim zahvatom i gotovo kirurškom preciznošću u samo nekoliko dana okončalo udruženo zločinačko i četničko divljanje po Hrvatskoj. Činjenica je da je vojska samozvane srpske Krajine bježeći navrat-nanos pred čistom i organiziranom vojnom akcijom hrvatske legitimne vojske, tenkovima gazila preko vlastitih civila, samo da spasi vlastitu kožu. Činjenica je da ne postoji u vojnoj povijesti svijeta vojna akcija takvog obima koja je uz minimalne civilne žrtve postigla takav grandiozan uspjeh u samo 3 dana, oslobodivši našu zemlju od agresora i praktički okončavši rat. Činjenica je da je Oluja jednom zauvijek stavila točku na sve bolesne ambicije velikosrpstva na račun tuđeg, odnosno hrvatskog teritorija. Činjenica je da je prvi hrvatski predsjednik Tuđman, usprkos nevjerojatnom zlu i otvorenoj koljačkoj agresiji kojoj je čitava Hrvatska punih pet godina bila podvrgnuta upravo od velikosrba i četnika, neposredno prije i za vrijeme Oluje opetovano pozivao civilno stanovništvo i lokalne Srbe koji se nisu ogriješili o Hrvatsku, svoju državu, da ostanu na svojim ognjištima, a one koji su vojno djelovali protiv Hrvatske da se predaju te da će se s njima postupati u skladu s međunarodnim zakonima o ratnim zarobljenicima. Dakle, 5 godina zvjerskog iživljavanja velikosrba po Hrvatskoj okončalo se hladne glave, bez osvete, pružajući ruku srpskim civilima u Hrvatskoj.
Činjenica je također da je Hrvatska podnijela užas ne samo nametnutog rata, nego se morala nositi i s pola milijuna izbjeglica, suočiti se nakon rata sa 180.000 uništenih domova i materijalnom štetom tada procijenjenom na 27 milijardi US dolara! Činjenica je da Hrvatska ne samo da nije dobila, nego i nije tražila ratnu odštetu od agresorske Srbije na koju ima svako pravo! Ali, postoji podatak da Srbija namjerava tražiti ratnu odštetu od NATO-a, što je dokaz krajnjeg iskrivljavanja činjenica i kolektivnog ludila srpske vlade. Činjenica je i da Hrvatska danas, 20 godina nakon Oluje, hrani i plaća ljudski otpad poput Frljića, Teršelićke, Jovića i sličnih koji održavaju tribinu o Oluji u Beogradu i Domovinski rat nazivaju građanskim ili pak poriču krivnju i ulogu agresora u svojim performansima, kao da kulturocid i neoprostiva razaranja Dubrovnika nisu već odavno sve rekli o postojanju četnika i njihovog nauma uništenja i porobljavanja Hrvatske i njenog pučanstva.
Jesam li nešto zaboravila? Vjerojatno jesam… no, popis činjenica kojima bi svaki građanin RH trebao moći baratati u snu, jer počivaju na žrtvi i krvi naših branitelja, teško sve nabrojati u samo jednom članku. Usprkos svim nabrojenim činjenicama, još uvijek se pokušava s tim monstrumima i kroničnim lažljivcima koji danas vode Srbiju izgraditi dobrosusjedske odnose i pomagati im u pristupanju EU dok oni proglašavaju dan žalosti zbog Oluje?! Ovdje napominjem da monstrumima i kroničnim lažljivcima držim sve – od premijera i predsjednika Srbije, preko Pusićke koja im se upucava, Milanovića kojemu je Hrvatska slučajna zemlja, pa Teršelićke, Jovića i ostalih domaćih antifašista, a u stvari podmuklih izdajnika, bivšeg predsjednika pravnika koji je koristio predsjednički mandat samo da „izgradi“ odnose sa ovakvom pročetničkom Srbijom, pa sve do marginalca Frljića za kojeg sam odavno rekla da je čovjek na zadatku, a kojemu se u ruke dalo HNK Rijeka s ciljem direktnog protuhrvatskog rovarenja pod krinkom „kulture“. Naime, istinito, ali nevjerojatno, nosioci velikosrpske politike danas i onda, prije 25 godine – isti su ljudi ili pak njihov vjerni pomladak! Nećemo valjda dopustiti da nam takvi pametuju o našoj Oluji?!
Hrvatska ima svako pravo biti ponosna i slaviti Oluju i svoju konačnu pobjedu nad agresorom! Ne samo 4. i 5. kolovoza, već svaki dan, s radošću i kristalno čistom savješću. Pobjeda Hrvatske u Domovinskom ratu nije nikakav nacionalni mit, kako kaže ta spodoba od Jovića. Nacionalne mitove, a u stvarnosti poraze, proizvodi Srbija – i to već stoljećima. Pobjeda Hrvatske i uspješnost Oluje je stvarnost i čvrst temelj sadašnjosti i budućnosti Hrvatske. Svi oni koji žele da Oluja padne u zaborav, koji ju žele okaljati, minorizirati, poništiti njen presudni značaj za Hrvatsku, svi ti su oni isti koji iz dna duše žale što se plan Velike Srbije nije ostvario. Njihovo djelovanje protiv Hrvatske je i djelovanje protiv svih onih hrvatskih Srba koji su svoj život ponudili u obranu svoje domovine Hrvatske. Pupovac i njemu slični nisu samo protudržavni elementi, oni su prvenstveno direktni neprijatelji svakog građanina srpske nacionalnosti koji želi normalan i miran život u svojoj domovini Hrvatskoj. Niti jedna nacionalna manjina nije imala problem netolerancije Hrvata prema njima, pa ni srpska. Isto kao i 90-tih se pokušava izmisliti i isprovocirati, iskonstruirati ugroženost Srba u Hrvatskoj – koje nije bilo ni tada, a nema je niti danas! Ali istina je da građani Hrvatske imaju nulti prag tolerancije prema četnicima i velikosrbima – a to ni njihovi vlastiti igrači u našoj Vladi neće moći promijeniti!
Ingrid Runtić
