Jučerašnji veličanstveni vojni mimohod povodom proslave vojno redarstvene operacije Oluja, a koji je Zagreb i Hrvatsku preplavio nedvojbenim osjećajima ponosa i duboke zahvalnosti prema svim vojnicima, policijskim snagama i ostalim hrvatskim domoljubima koji su prije dvadeset godina složno kao jedno biće stali u obranu svoje domovine dokaz je ljubavi prema svom domu, prema svom bližnjemu i prema životu samom. Naš opstanak kao nacije i kao države je pune četiri godine bio ugrožen agresorskim i brutalnim ratom, naše težnje i pravo na državu bile su neispunjene i nezadovoljene stoljećima, potisnute raznim državnim savezima i unijama koje su nas na razne načine sputavale, iskorištavale i stavljale u drugi plan na našem vlastitom teritoriju, sužavale ga i smanjivale – sve do one zadnje jugoslavenske, najopasnije koja nam je gotovo zadala zadnji, smrtonosni udarac.
Svijet je govorio o građanskim sukobima unutar jedne zemlje, čekao i nadao se bilo kakvom miru, bez obzira tko u tom sukobu ostvario premoć, odcjepljenje i osamostaljenje je izgledalo kao nemoguća misija. No, trebalo je samo u pravom trenutku postaviti pravo pitanje i mirno izreći što želimo. Trebalo je osjetiti trenutak i iskoristiti ga, kao što je to učinio prvi hrvatski predsjednik Tuđman koji je i donio odluku o raspisivanju referenduma za samostalnost Hrvatske. 94,17 % birača od njih 83,56 % koji su izašli na biračka mjesta odlučili su se za samostalnost Hrvatske. Ove nevjerojatno visoke brojke jasno govore o volji Hrvatica, Hrvata i svih ostalih građana Hrvatske – ne samo u tom trenutku, nego bi isto rekle u svakom trenutku naše teške i bremenite povijesti. Mi smo uvijek željeli svoju državu i konačno smo ju dobili, zauvijek. Govorim o tom povijesnom referendumu jer on objašnjava udružene snage svih nas u obrani hrvatskog teritorija i državne samostalnosti i cjelovitosti. Ono što je 1991.g. izgledalo nemoguće, ubrzo se ostvarilo, svijet nije mogao reći ne toj silnoj želji i volji jednog naroda. Postali smo međunarodno priznata država. Uslijedio je krvav rat, izgledalo je da ga je nemoguće dobiti. Njega je neprijatelj dugo planirao, i napao nas oružjem koje smo mi u jugoslavenskoj zajednici financirali – vojskom JNA. Bili smo gotovo nenaoružani, skoro čitavo vrijeme rata pod embargom Vijeća sigurnosti UN na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme, dakle bilo nam je ukinuto čak i pravo samoobrane. Do te mjere je bilo bezizgledno da ćemo ikada dobiti Domovinski rat. No, imali smo predsjednika koji nije oklijevao, koji je bio istinski i pravi vođa, sve do same Oluje, veličanstvene krune tog ratnog užasa koji nam je bio nametnut s ciljem uništenja i brisanja Hrvatske s karte svijeta.
Takav nevjerojatan odaziv dobrovoljaca u ratu, takva srčana borba u izuzetno teškim okolnostima, takva upornost i izgradnja hrvatske vojske praktički ni iz čega, takva blistava završna akcija Oluja – sve je to povod slavlju, ponosu i svim onim osjećajima koje nas nakon 20 godina velikom silinom prožimaju. Referendum o samostalnosti i međunarodno priznanje Hrvatske prethodio je Oluji za čitave tri godine i ne bi značili apsolutno ništa – bez Oluje! Zbog toga je 5.kolovoza najveći hrvatski državni praznik, zbog toga su svi naši istinski neprijatelji svim snagama pokušali baciti ljagu na tu obljetnicu! Zbog toga imamo svo pravo pokazati voju vojnu silu i zablistati u punoj vojnoj opremi u znak obilježavanja Oluje! Mi smo tu silu samo na svojoj žrtvi i krvi stvorili, ti mladi ljudi velikog srca koje ste jučer vidjeli u vojnoj paradi će nas sutra braniti ako ustreba! To su naši sinovi i kćeri, to su djeca naših dobrovoljaca i branitelja ´91-´95, to je naš zalog sigurnosti i opstojnosti za budućnost!
Sretan nam svima Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!
Ingrid Runtić
Uredništvo hop-portal.com
