Čitajući mlak i nemaštovit prosvjed Ministarstva vanjskih i europskih poslova Hrvatske upućen Srbiji u sjeni nedopustivog propagandnog rata u riječkom HNK pod palicom musavca Frljića, valjda Šešeljevog potrčka Pupovca, pokondirene tikve Teršelićke i ostalog poludjelog ljudskog smeća koje se neometano u ime demokracije smuca po Hrvatskoj, zahvalila sam Bogu što ´91 nismo bili tako smotani, izgubljeni, mutavi i nesigurni kao što je sastav sadašnje naše Vlade. Svi smo imali prilike vidjeti koliko je iskrenih emocija u odličnim državničkim govorima naše predsjednice i u kakvoj je oprečnosti bio njen nastup u usporedbi s nastupom premijera Milanovića ili Josipa Leke, npr. Dok Milanović u Zagrebu u kamere zaista izgovara nebulozu tipa „ne ulazimo u to tko je počeo“ (misleći na Domovinski rat) spominjući progon Srba za vrijeme Oluje. Koliko se ja sjećam, predsjednik Tuđman je tada opetovano preko radija pozivao lokalno stanovništvo da ostane u svojim domovima. Po svojoj definiciji progon se događa kada te netko proganja i tjera, a ne kada te netko poziva da ostaneš da ti pruži liječničku i ostalu pomoć. Iskreno mi je žao da sam morala vidjeti njegov rošav obraz uz blistavu pojavu naše predsjednice u Zagrebu te se nadam da mu uskoro slijedi odlazak s mjesta premijera Hrvatske i da će tom prilikom završiti svoju političku karijeru s istim blesavim riječima kojima i sada okončava svoja javljanja medijima „…i to je to“. Dakle „a je to premijer” prima plaću za svoje političke nedoumice i bedastoće, dok Vesna Pusić sva ozarena baljezga o tome da se „osjeća kao da je u nekoj normalnoj zemlji“?! Koga mi to stvarno imamo na čelu ove krvlju izborene i ostvarene države? Naši poginuli branitelji se sigurno okreću u grobovima, dok nas žive prži sram kada čujemo besmislice ovih političkih diletanata.
Predsjednica je zaista jasno i glasno rekla sve što je trebala reći, i u Zagrebu i u Kninu. Njezina poruka srpskoj vladi je jasna i nedvosmislena. No, njene predsjedničke ovlasti ne sežu toliko daleko da direktno smijeni ostalu protuhrvatsku ekipu u Vladi, a upravo bi to bilo hitno potrebno. Jer nije više riječ o tihom žamoru i skrivenim podvalama, riječ je o tome da nam ti huškači rata i velikosrpski agenti zajedno sa mlakonjama u Vladi direktno rade o glavi. Ruku pod ruku s Nikolićem koji otvoreno Hrvatsku naziva ustaškom državom, dok Vučić natečenih usana jadikuje nad žrtvama četničkog divljanja po Hrvatskoj – a ne ustaškog! – dok je sam prije dva desetljeća određivao cijenu srpskog života sa stotinu drugih, muslimanskih!
Potrebno je pogledati istini u oči: s jedne strane, sadašnja srpska pročetnička vlada ustvari ne želi ulazak u EU, ne želi civilizaciju i napredak, ne želi dobrosusjedske odnose. Oni misle da je Oluja bila tek jedna u nizu bitaka, jer ne žele priznati svoj poraz prije 20 godina. Oni još uvijek ratuju, mada su i sve bitke pa i rat odavno izgubili. Budući da je Hrvatska s njima vojno razriješila i riješila odavno sve, ne vidim potrebe za prisilom mirenja s poraženima koju je potencirao Josipović. Ne vidim potrebu za dobrosusjedskim odnosima sa susjedima koji to nisu i ne žele biti. Ali zato itekako vidim potrebu za prekidanjem svih diplomatskih odnosa sa Srbijom sve dok ne bude u stanju proizvesti neko normalnije, a ne četničko vodstvo kao što ga ima sada. A javno djelovanje po Hrvatskoj i vršljanje velikosrpskih agenata i cinika koji ne znaju kojim jezikom govore (Frljić) pod krinkom antifašizma i ostalih udruga koje navodno propagiraju mir (Teršelić, Z. Pusić itd.), a ustvari šire mržnju, dezinformacije i nemir, trebalo bi kazneno goniti, budući da direktno ruše temelje na kojima je Hrvatska izgrađena –a najvažniji temelj je upravo Domovinski rat. Također, očekujem i nadam se da će se mnogi hrvatski građani srpske nacionalnosti koji su rame uz rame s Hrvatima i ostalima ustali u obranu Hrvatske sami ograditi od Pupovčevih laži, jer je on zlo i kukolj među njima, besraman lažljivac koji prima plaću saborskog zastupnika u Hrvatskoj koji ne iskazuje dužno poštovanje Oluji, nego čak sudjeluje u kontra – Oluji!
Na kraju, nije čudesno i nevjerojatno da je narod ove naše domovine izabrao ovakvu predsjednicu koja je zaista dostojna hrabrih, časnih i ponosnih Hrvata, to je sasvim prirodno i normalno. Neprirodno je i nedostojno Hrvatske i Hrvata imati premijera poput Milanovića i ministricu vanjskih poslova poput Vesne Pusić. Ovacije predsjednici i zvižduci premijeru jučer u Kninu dovoljno su jasan pokazatelj da narod dobro zna tko je na njegovoj strani, a tko nije.
Ingrid Runtić
