Na današnji dan je prije 24 godine ubijen Gordan Lederer, profesionalni snimatelj koji je u Domovinskom ratu postao ratni snimatelj te pratio hrvatske branitelje u njihovim akcijama i obrani Hrvatske. Lederer nije jedini snimatelj (ili novinar) koji je životom platio svoju ljubav prema istini, domovini i profesiji, no svakako je jedan od najznačajnijih i najistaknutijih primjera stradanja novinara i snimatelja od četničke ruke koja ne poznaje zakon ni u miru, a kamoli onaj ratni – u ratu. Zastrašujuća je činjenica da njegov ubojica, snajperist Milan Zorić koji je već slijedećeg dana bio intervjuiran na RTS-u, a protiv kojega su svojedobno bile podignute optužnice, nikada nije bio procesuiran niti osuđen za taj naručeni i izvršeni zločin nad hrvatskim snimateljem. Naime, Vrhovni sud uvažio je žalbu tog ubojice na osuđujuću presudu županijskog suda u Sisku, te je kazneni postupak obustavljen zbog primjene Zakona o općem oprostu.
Tada, 10. kolovoza 1991. godine, na dan Gordanove pogibije koju su osmislili i u djelo proveli četnici i JNA, snimatelj je kao i uvijek u stopu pratio branitelje na brdu Čukur, iznad Hrvatske Kostajnice gdje je kamera u njegovoj ruci snimila jezivo svjedočanstvo njegove nasilne smrti. Snajperski hitac bio je bez sumnje upućen i namijenjen Gordanu jer je u skupini branitelja koji su mu pokazivali bojište ciljan i pogođen samo on, a potom ga se, na padini kojom se otkotrljao, gađalo ručnim bacačem granata. Usprkos hitnoj medicinskoj intervenciji na licu mjesta i u Kostajnici, gdje mu je bila pružena direktna transfuzija iz vene jednog branitelja, Gordanu je tada mogao spasiti život samo transport u bolnicu helikopterom, što tadašnji zapovjednik zagrebačkog zbornog područja general Andrija Rašeta nije dozvolio i nije želio odobriti. Ti izgubljeni sati su zapečatili svaku nadu u spas Gordana Lederera, a Andrija Rašeta je time postao suučesnik tog zločina, jer je svojom direktnom odlukom i odgovornošću osigurao da Gordan ne preživi ranjavanje četnika u službi JNA. Gordanov otac Prvislav rekao je o tome slijedeće: „Dogovorno je ubijen, služba 5. vojne oblasti izdala je nalog, organizirala je sve. Tamo iza one kuće preko bila su dva snajperista, jedan s normalnim metkom, a drugi s tromblonom i pogodili su ga. I to je bio kraj.“
Obitelj ubijenog snimatelja danas je dobila svojevrsnu utjehu u spomeniku na mjestu pogibije svog sina, supruga i oca Gordana Lederera. Spomenik više direktno nego simbolički ukazuje na trenutak ranjavanja hrabrog snimatelja, budući da se radi o velikoj leći koja je „propucana metcima iz istog oružja iz kojeg je pucao ubojica“, kako svoje umjetničko rješenje komentira autor, kipar Petar Barišić, prof. na odjelu kiparstva ALU (Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu). U jutrošnjem prilogu HRT-a gostovao je i sam ravnatelj HRT-a Ivica Radman koji se okitio ovim projektom, ne bi li u zadnjem trenutku ipak prikupio par bodova za domoljublje – koje je do sada na državnoj televiziji upravo gušio. No, ipak nije uspio zatomiti jednu rečenicu koja bi valjda trebala objasniti postupak Rašete prije 24 godine: „naravno, Gordan je bio prvi koji je poginuo, čak i, ajmo reći, prije početka službenog rata…“. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada!
Bilo kako bilo, radujemo se spomeniku pod nazivom Slomljeni pejzaž, postavljenom i osmišljenom u čast i spomen ubojstva mladog i hrabrog snimatelja Gordana Lederera, koji za razliku od Radmana, neće pasti i nikada nije pao u zaborav hrvatskog naroda. Zgroženi smo samo time da se javnosti jedan lešinar kao Radman na svojoj, popularno nazvanoj Radmanoviziji, prikazuje kao dobročinitelj.
Ovim putem uredništvo hop-portal.com-a se pridružuje obilježavanju godišnjice ubojstva počinjenog nad neustrašivim snimateljem Gordanom Ledererom koji je izgubio život kao borac za istinu o Domovinskom ratu. Izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji, udovici i kćeri koji još uvijek nisu dobili pravnu zadovoljštinu za ovo ubojstvo svog sina, supruga i oca.
Ingrid Runtić
