Prvi objavljujemo: Natječaj za spomenik Tuđmanu u Kninu nezakonit je i namješten!

kolovoz 13, 2015

1775

Itekako svjesni činjenice važnosti spomenika Tuđmanu koji će ostaviti dubok trag u svijesti Kninjana i Hrvata uopće, umjetnici kipari koji su sudjelovali na prvom raspisanom natječaju zamijetili su i pravodobno prijavili nepravilnosti u proceduri i postupku prilikom otvaranja novog natječaja za izradu spomenika predsjedniku Tuđmanu, te podigli svoj glas i pokušali ispraviti ono što se sasvim sigurno može nazvati sukobom interesa u ovom natječaju, a koji je bio namješten od samog početka. Radi se o nekolicini umjetnika koji nisu pozvani, odnosno počašćeni pozivom na ovaj natječaj, kao što su bili Kažimir Hraste i Miro Vuco te autori mlađe generacije Nikola Vrljić, dr. Neven Bilić i Ivan Fijolić. Pri tom je važno znati da svi koji su pozvani dobivaju 10.000 kn samim pristupanjem i prihvaćanjem tog poziva, bez obzira da je rad od komisije prihvaćen ili ne. Ovakvo miješanje krušaka i jabuka je nedopustivo jer je natječaj ili javni i otvoren za sve ili se poziva određene umjetnike na osnovu njihovog dosadašnjeg stvaralaštva, ali nikako i jedno i drugo, budući da onda takav gulaš od natječaja pravno gledano postaje – protuzakonit. To je prva zamjerka komisiji ovog natječaja. Slijedeća je ova: u drugom krugu pozvani umjetnik Ivan Fijolić je u prvom krugu imao ulogu rezervnog člana prve ocjenjivačke komisije. Kako je to moguće i dopustivo? Nadalje, Neven Bilić je pomladak struktura moći kao docent na kiparskom odjelu ALU, dok je izabrani autor Miro Vuco također bio profesor na ALU, a svi su povezani preko Petra Barišića koji je kolega kipar, kolega profesor i kolega član komisije – sve u jednoj osobi. To je već treće kršenje pravila i struke u ovom kninskom slučaju.

Iz svega je vidljivo da troje pozvanih iz mlađe generacije također nisu pali s neba – oni bi trebali biti vjerni nasljednici „kiparskih veličina“ na odlasku. Tako je na primjer već spomenuti Bilić docent na kiparskom odjelu te poznati i priznati umjetnik sudeći po izložbama, čak u tolikoj mjeri da o njemu kao i o njegovom kolegi Nikoli Vrljiću i (zamislite sad!) uličnom slikaru Mironu Miliću u istom članku piše čak i Story! Dakle, ta tri umjetnika ne susreću se po prvi put u tom članku, već im se na njihovom izložbenom putu u istoj zagrebačkoj galeriji Lauba pridružuje i Ivan Fijolić, zaljubljenik u nakazno ratne figure, zaljubljenik u N.O.B. A upravo Lauba je ta genijalna liberalno-napredna kulturna institucija na čijem zidu je bio izložen famozni Milićev mural „Igrali smo se rata jer je bilo zdravo da smo što više na zraku“, o kojem je hop-portal.com već pisao.

Zbog svega što se dalje dogodilo važno je predstaviti baš sve sudionike te spomeničke drame u Kninu koja je zavitlala i izbacila iz ravnoteže – ni krivog ni dužnog – prvog hrvatskog predsjednika! – i to upravo na mjestu gdje je trebao najstabilnije i najčvršće stajati.

Potpisnici protestnog pisma gradonačelnici Knina povodom njezine odluke da raspusti prvi natječaj i otvori drugi, ali da zadrži ocjenjivački sud u istom sastavu, slobodni su umjetnici kipari koji sumnjaju u legitimnost i profesionalnu korektnost upravo ocjenjivačke komisije, a ne gradonačelnice, te su se zbog toga i obratili njoj osobno uvidjevši proceduralne pogreške i očita namještanja u radu Ocjenjivačkog suda u sastavu Petar Barišić, akademski kipar, dr. sc. Željka Čorak, povjesničarka umjetnosti, dr.sc. Dinko Čutura, povjesničar, Petar Dolić, akademski kipar, dr.sc. Ivo Glavaš, prof. povijesti i dipl. povjesničar umjetnosti, Zvonimir Jelić, dipl.polit. i Zorislav Lukić, prof. povijesti i etnologije.

Naime, pri svakom takvom natječaju postoji takozvana omotnica „A“ i omotnica „B“. Tek kada se ocijene i rangiraju pristigli radovi, otvara se omotnica B na kojoj se mogu vidjeti osobni podaci i imena umjetnika koji sudjeluju na natječaju. Između ostalog, pismo negodovanja i protesta nepozvanih ali slobodnih umjetnika, sudionika ovog natječaja, u svezi nekorektnosti i pogodovanja Suda kasnijim prvonagrađenima sadrži i ovaj odlomak koji ovdje prenosimo:

„Omotnica “A” je omotnica s podacima o autorima i može se otvarati samo ukoliko je Žiri rangirao
radove. Smije se , u ovakvim situacijama otvarati samo omotnica “B” (adresa za obavijesti). Mi sumnjamo da je Ocjenjivački sud otvorio omotnice “A”, a da sad tajnica natječaja pravno pokriva ovaj
čin. Ona je mogla sve autore izvijestiti po otvaranju omotnice “B”, koja tomu i služi. ( Slično se dogodilo u jednom natječaju prije 3 godine, (također poništenom). Bio je to Natječaj za spomenik dr. Franji Tuđmanu u Osijeku. Ocjenjivački sud je po navodnoj odluci o poništenju natječaja
otvorio omotnice “A”. U tom Žiriju, zanimljivo, je sjedio naš kolega koji sjedi i u ovom Ocjenjivačkom sudu , Petar Barišić). Nadalje smo konsternirani činjenicom da je portal ŠibenikIN objavio
fotografije nekih od radova pristiglih na ovaj natječaj prije nego li je sastavljeno i poslano Izvješće o radu Ocjenjivačkog suda. Fotografije su naknadno povučene, ali šteta je već napravljena.“

Potpisnici tog pisma su akademski kipari Zoran Jurić, Hrvoje Uremović, Anto Jurkić , Dijana Iva Sesartić, Veno Jerković i drugi koji u svom pismu predlažu i zahtijevaju postavljanje novog Ocjenjivačkog suda, Tehničke komisije i tajnika natječaja. Također predlažu i imenovanje nekih iskusnijih kolega kad je u pitanju figurativna skulptura, naravno bez njihovog vlastitog upliva s obzirom da ne žele sumnjati u dobronamjernost odluke gradonačelnice Knina Josipe Rimac. Iz konačnog rezultata natječaja se jasno vidi da je povrijeđeno načelo anonimnosti sudionika natječaja (što ćemo dokazati u slijedećem članku), te da se uporno provodio sukob interesa i ignoriralo upozorenja umjetnika koji su otkrili ovaj sramotan i diskriminirajući postupak Ocjenjivačkog suda još krajem ožujka u svom pismu gradonačelnici.

Tako je 17. lipnja na stranicama strukovne udruge likovnih umjetnika HDLU koja je u ovom natječaju suradnik i posrednik, kao i u mnogim medijima, osvanuo izvještaj i konačni rezultat ponovljenog natječaja u kojemu se u glavnim crtama utvrđuje da je pobjednik natječaja Miro Vuco koji je osvojio prvu nagradu u iznosu od 30 tisuća kuna. Ocjenjivački sud je na svojoj sjednici održanoj 16. lipnja donio odluku kako njegov rad udovoljava svim kriterijima natječaja i naručitelja. Drugu nagradu od 20 tisuća kuna osvojio je Kažimir Hraste, a treću od 10 tisuća kuna Neven Bilić. O drugonagrađenom Kažimiru Hrasteu biti će još govora u slijedećim člancima u kojima ćemo izvijestiti o njegovom prisvajanju tuđih autorskih i umjetničkih rješenja, a koje mu je omogućio upravo žiri kršenjem načela anonimnosti sudionika natječaja. Da li je potrebno na kraju reći da je upravo onima koji su se po savjesti i struci digli u obranu svoje profesije i vjerodostojnosti natječaja za spomenik Tuđmanu u Kninu – praktički onemogućeno sudjelovanje u drugom krugu ove lažirane i za Hrvatsku kulturu sramotne predstave? Da bi slegli medijsku prašinu nakon poništenja prvog natječaja, rečeno im je da mogu pristupiti sa svojim radovima, ali ti radovi moraju biti novi i sasvim drugačiji od onih koje su priložili na prvom natječaju.

Ukratko, Biafranac Vuco koji vidi Tuđmana kao nakrivljenog strašljivca i Fijolić koji se bavi N.O.B.-om su kipari koje komisija časti pozivom na ovaj natječaj i unaprijed plaća našim novcem. Po čemu su oni mjerodavni u portretiranju prvog predsjednika Hrvatske? Po svojim dosadašnjim ostvarenjima sigurno nisu. Na takav način se djelotvorno zagađuje i uništava naša likovna baština. Dokle će se u umjetnosti subverzivno političko i sasvim antihrvatsko djelovanje prodavati pod pojmom „umjetničke slobode“? Na samom kraju ovog teksta moram upozoriti hrvatsku javnost o novom kulturnom zločinu na pomolu: isti taj Miro Vuco, autor nakrivljenog i neprepoznatljivog Tuđmana u Kninu će kao stručni član komisije odlučivati o rješenju za spomenik braniteljima u Zadru – na ponovljenom natječaju, jer je prvi, na što smo već navikli, poništen. Sigurno ne zbog toga što pristigli radovi nisu zadovoljavajući, nego zbog toga što opet netko nekome mora vratiti uslugu, i to na naš račun i na račun naše spomeničke baštine, konkretno i figurativno! Kako ćemo našoj djeci ikada moći objasniti zbog čega imamo trećerazredne nazovi-spomenike u zemlji koja je dala Meštrovića, Augustinčića i Radauša?!