Švicarski Franak i kineski Juan nalaze se u središtu pozornosti svjetskih i hrvatskih medija. Promjene tečaja ovih valuta izazivaju pozornost, ali to nikako ne znači i najavu ekonomske katastrofe za te zemlje, kako se manje više ne izravno sugerira u velikom broju hrvatskih tiskovina i na web portalima. Takav se dojam može steći upravo opisima burzovnih promjena tečajeva valuta, kao „slom“ ili „rušenje“ tečaja nacionalne valute.
S druge strane, tečajne promjene na valutnim burzama se objašnjavaju kao „nečija volja“ i izravno djelovanje švicarske ili kineske vlade na tečaj nacionalnih valuta. Tako su „Kinezi natjerani“ na promjenu tečaja, pa su „odlučili“ promijeniti tečaj! Dakle takvi napisi potvrđuju nerazumijevanje tržišta i njegovo djelovanje.
Razumijevanje tržišta, a posebice burzovno tržište valuta zahtjeva prije svega jedno jednostavno objašnjenje i onda se može razumjeti relativno komplicirano tržište valuta. Prije svega tržište uvijek djeluje, ne vezano za činjenicu je li doista službeno uvaženo ili ne, ali ono uvijek djeluje.
Kada sam kao student apsolvent na studentskoj ekskurziji boravio u Moskvi, jedan „partijski radnik“ nam je tada „objasnio“ kako tadašnji SSSR ima iznimno „visoki“ životni standad. Predočio nam je to sa niskom cijenom svinjskoga mesa od svega 20 kopejki po kilogramu. Međutim, svinjskoga mesa po toj cijeni nije bilo ponuđeno niti u jednoj jedinoj moskovskoj mesnici! No, na seoskoj pijaci u Moskvi je BILA ponuda svinjskoga mesa, ali po cijeni od 300 kopejki za kilogram! To mi još tada jasno govorilo, kako je cijena svinjetine od 20 kopejki po kilogramu, jednostavno bila umjetna. Prodajna cijena od 20 kopejki za kilogram svinjetine zasigurno nije mogla pokriti troškove proizvodnje, a nestašica svinjskoga mesa je postojala na SSSR tržištu.
Ovaj jednostavni primjer tržišnih odnosa je važan za razumijevanje tečaja kineskog Juana. Naime Kina je kao komunistička država utvrdilaadministrativno tečaj Juana prema američkom dolaru još prije mnogo godina, točnije desetljeća, kada njezino gospodarstvo nije doslovcepredstavljalo NIŠTA na svjetskom tržištu! Sa jačanjem izvoza iz Kine, potražnja za kineskim Juanom postajala je sve jača. Tečaj Juana trebao je aprecirati, ali kineska vlada nije dopuštala uvođenje valutne burze i tržišno formiranje tečaja Juana upravo kako bi spriječila aprecijacijutečaja Juana. Razlog je jednostavan, američki investitori u kinesko gospodarstvo su svoje dividende povlačili iz Kine konvertirajući ih uvijek u američki dolar.
Ukoliko bi nastupila deprecijacija kineskog Juana, dividendni prihod američkim investitorima u Kini bio bi smanjen iskazano u dolarskim iznosima, a to bi moglo poticati na njihovo povlačenje kapitala iz kineskog gospodarstva. Upravo zato je Kina inzistirala na podcijenjenomtečaju Juana prema svim svjetskim valutama.
Međutim, ne treba izvlačiti zaključak kako je eto puka volja kineske vlade zaustavila djelovanje tržišta. Naime, to što nema burze valuta u Kini, nikako ne znači da ne postoje burze valuta po svijetu. Na tim burzama se događalo jačanje potražnje za Juanom!
Jednostavno NESTAŠICA Juana na valutnim burzama je bila nazočna. Stoga je kao u onom primjeru sa cijenom svinjskoga mesa došlo do formiranje „crnog“ tečaja Juana u valutnoj trgovini Juanom između korporacija koje su poslovale sa Kinom. Stoga su bez gotovinski iznosiJuana postali predmetom međukorporacijskog trgovanja. Dakle, tržite je nastavilo djelovati, ali ovaj puta ne preko „seoske tržnice“ kao u SSSR-u, već na jedan drugi način!
Gospodarski problem Kine je nastao i sa jačanjem kineskog gospodarstva i izbijanjem svjetske ekonomske krize. Jačanjem kineskoggospodarstva i postankom svjetskog gospodarskog predvodnika Kini više nije tako lako držati rast BDP-a od dvije znamenke. Jednostavan primjer je to što kada bi jedna država svake godine otvarala istovjetnu tvornicu, onda bi u prvoj godini njezin rast bio 100%, drugoj 50%, trećoj 25% i tako redom, a doslovce bi svaki puta bila otvorena jedna te ista dodatna tvornica!
Dakle, da bi se zadržao rast od 100%, znači da bi u drugoj godini trebalo biti otvoreno dvije tvornice, trećoj 4, petoj 8 i tako redom. Kina je dosegla razinu razvijenosti gdje više nije bilo tržišnih mogućnosti kakve su prije postojale.
Možda bi rast BDP-a i bio nastavljen sa dvije znamenke još nekoliko godina, ali je izbijanje svjetske gospodarske krize to vrijeme skratilo.
Višestruki rast nezaposlenosti u SAD i EU, pa posljedično i pad agregatne potražnje u tim zemljama pogodio je potražnju i samim time potrošnju kineske robe. Drugim riječima, zbog višestrukog pada kupovne moći u razvijenim zemljama došlo je do toga da je čak i relativno jeftina kineska roba postala ne dostupna brojnim kupcima.
Isto tako, dogodio se višestruki pad cijena sirove nafte doveo je do nižih troškova dopreme robe i reprodukcijskog materijala na nacionalnim tržištima razvijenih zemalja, što je potaklo proizvodnju. Kupovna moć Kineza je uvećavana, pa su i troškovi radne snage u ini rasli u Kini.
U zadnju godinu ili dvije SAD su se prve oporavile od recesije, EU još nije, pa se promijenila i struktura robne potražnje na tržištu SAD. Umjesto jeftine i nisko kvalitetne kineske robe, potražnja je ojačala za kvalitetnijom i skupljom robom, koju Kina ne može ponuditi. Dakle, kineska poduzeća traže druga tržišta zemalja u svijetu i samim time će se dogoditi prilagodbe tečaja. Kada bi Kina imala slobodno tržište valuta stvari bi tekle još lakše. Obaranje kamatne stope u Kini, potaknuti će održavanje zaposlenosti, ali i uvećati ponudu novca u Kini, pa će se samim time tečaj Juana morati promijeniti.
Pogledajmo još nakratko švicarski Franak, čiji se tečaj također promijenio. Dakle, niti ovdje se ne radi o nekakvoj „svjesnoj volji“ švicarske vlade. Jednostavno djeluje tržište! Aprecijacija tečaja koja se dogodila nakon dokinuća „zaštitne mjere“ za tečaj Eura, tako što je švicarska središnja banka otkupljivala Eure na švicarskoj valutnoj burzi trošeći vlastite valutne pričuve. Kada su pričuve bile ugrožene, središnja švicarska banaka je odlučila prestati kupovati Eure i tečaj Franka je naglo porastao prema Euru. Proces rasta tečaja tekao je sve dotle dok nije nastupio pad izvoza i ozbiljniji rast uvoza. To je zbog toga što samo izvoz stvara ponudu deviza na valutnoj burzi, a uvoz potražnju za devizama na valutnoj burzi. Posljedično tomu, mijenja se i tečaj.
Gdje je u svemu tome Hrvatska i što može naučiti iz navedenog. Tek puka promjena tečaja, neće donijeti NIŠTA Hrvatskoj!
Doista sam OŠTAR protivnik sadašnje tečajne i monetarne politike, ali tek nagla „devalvacija“ Kune bez ikakvih mjera pratećih ekonomskih mjera ne bi se NIŠTA promijenilo na bolje, već dapače na gore! Dokinuće valutne klauzule mora biti postupno, lagana deprecijacija i uz program monetarno kreditne politike koja bi učinila kreditnu ekspanziju u sektorima gospodarstva koji imaju višu izvoznu komponentu od uvozne! Razlog zbog čega se mora zauzeti ovakav pristup je taj što bi gospodarstvo u slučaju nagle i iznenadne deprecijacije bilo suočeno sa naglim skokom inflacije, a što bi dovelo do dodatnog skoka nezaposlenosti!
Dr. Tihomir Janjiček
Daniel Srb i dr Tihomir Janjiček
hop-portal.com
