Razmislimo malo tko je zbilja prisluškivao Slovence i proslijedio snimke Večernjem listu te što je svrha svega toga. Ja sam ovo više manje već prije par tjedana napisao, ali samo radi određenih razloga ostavio po strani, pa sad ipak dajem u javnost kako ja to vidim. Za mene je to čista zabava, malo akrobacije mozgom, logikom i zavjerom. Tko je to nama Hrvatima mogao odraditi taj posao i proslijediti snimke našim novinama, a ne našoj vladi? Sasvim očito se ovoj srpsko-hrvatskoj vladi ne vjeruje baš previše kad su u pitanju hrvatski interesi, barem ja imam takav dojam. Zato i nije vlada dobila te snimke, nego eto „nevladine novine“.
Tko je prisluškivao Slovence? Hrvati nisu!
Tko je prisluškivao Slovence, a tko sigurno nije? Hrvati, iliti naša SOA nije! Hrvatski obavještajni sustav je odavno infiltriran od različitih agentura pa se bave svačim osim zaštite hrvatskih interesa. Da je Slovence zbilja koja naša služba prisluškivala, to obrađivanje podataka bi išlo sasvim drugim putem a ne preko novina. Najvjerojatnije ne bi ni dospjelo ništa u javnost pored toliko izdajnika u i oko vlade, sve bi vjerojatno bilo zataškano radi dobrosusjedskih odnosa u „regiji“. Jedino ako je neki „domoljubni obavještajni gerilac“ proslijedio informacije javnosti da ju uznemiri, što je ipak malo vjerojatno. Ali ostavimo da je to ipak jedna teoretska mogućnost.
NSA?
Američka Agencija Sigurnosti (NSA -National Security Agency) saslušava sve i svašta. Kako oni prisluškuju čak i svoje najbliže „saveznike“, tako i Merkerlicu, njima nije nikakav problem sve neprijatelje i još bolje sve svoje „NATO-prčije“ po Europi prisluškivati, od kreveta do zahoda. NSA je prvi kandidat za prisluškivanje telefonskih razgovora, po mogućnosti, po običaju i po eventualnoj potrebi. Ali koji američki interes postoji za to? Danas Ameri jednostavno nikog ne trpe tko se bilo kako približava Rusiji i kažnjavaju svakog tko im priđe blizu, pa bilo to samo i na diplomatskoj razini. Evo, to je razlog da moguće Ameri stoje iza afere objavljivanja razgovora, tj. goli antiruski interes, pa je „Pirangate“ ispao tako kako jest, sramoćenjem Slovenije i njene diplomacije.
BND?
Njemačka „Savezna Služba Vijesti“ – „Bundesnachrichtendienst –BND“, isto dolazi u obzir za cijelokupnu operaciju iniciranja „Pirangate-a“. Britanski „MI6“ je uspješno „preuzeo“ sve vlade nekadašnje „Zapadne“ Jugoslavije: bosansku, hrvatsku i slovensku i totalno razbio tradicionalni njemački srednjoeuropski interesni prostor, a pogotovo su Slovenci postali opasan britanski instrument u regiji. Njemcima, a i Amerikancima ne odgovara nikako raspirivanje strasti i radikalizma na ovim prostorima koji baš te vlade pod MI6-utjecajem smišljeno iznutra i na van provociraju i sprovode. U ovom trenutku je pomoć najutjecajnijem balkanskom britanskom agentu Sloveniji bilo bi apsolutno u skladu Njemačke strateške politike. Njemački BND je samozatajan i nema imidža kojeg bi trebao imati. BND je izrastao u „ratovima“ s istočnonjemačkim „Stasi“-jem i crvenoterorističkim „RAF“-om. BND nema kvanitativne mogućnosti praćenja i prisluškivanja kao NSA, ali kvaliteta indvidualnog praćenja je puno puno bolja od svih američkih tajnih službi, što se vidi po tome da nema islamističkih napada u Njemačkoj kao u Francuskoj, Engleskoj ili Americi, jer je u sprečavanju toga BND najuspješniji. Ali ne odlikuje BND samo indvidualna kvaliteta praćenja. BND surađuje s NSA-om kojoj prepušta brda „njemačkih“ informacija i dobiva zauzvrat sve što poželi. Znači da je teoretski Njemačka mogla od Amerike dobiti te podatke ako je htjela. Nema tu jednosmjerne ulice. Slovenija svojom britansko-antihrvatskom politikom ozbiljno ugrožava Njemačke interese i narušava stabilnost ovog područja što ni Amerikancima nikako ne odgovara, jer oni trebaju zbijene NATO-redove u konfliktu s Rusijom. Pitanje je da li sve to odgovara nama i ostalima oko nas, nas se ionako ne pita. Znači, kako Amerikanci tako i Njemci imaju opće strateške interese ukrotiti Sloveniju, iako iz različitih razloga, pa je suradnja na tom polju „protiv Slovenije“ moguća, a u slučaju „Pirangate“ čak i vjerojatna. Iako očigledno dogovorno postoji podjela sfera Amerike i Britanije, Amerikanci ne dopuštaju da se njihovi strateški interesi protiv Rusije ugroze.
Sada bi bilo zanimljivo povezati „realne“ konce kako je uopće došlo do Pirangata, znači najprije naći početak prvog konca pa početi povezivati s drugima. I pustimo sad te špekulacije po strani da su se „udbaške“ elite dogovorile da bi digle rejting kod svojih naroda i pobijedili na novim izborima. Treba uzeti činjenicu da su obje vlade, i slovenska i hrvatska, više manje u službi, ili makar pod utjecajem britanskog MI6, čiji je glavni cilj bacanje Hrvatske na koljena radi lakšeg stvaranje opet neke Jugoslavije, u čemu su obje vlade teško zakazale, gledajući iz britanske pozicije. Pogotovo je u njihovim očima zakazala ova srpsko-hrvatska orjunaška vlada pod permanentnim pritiskom hrvatskog naroda, jer zadnjih mjeseci radi nadolazećih izbora mora glumatati „domoljubnu“ politiku, dok je od samog početka svog mandata provodila čisto „regionalnu“, tj. antihrvatsku politiku.
Prvi konac: Erjavec – 23. ožujka 2015.
Kad je Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec 23. ožujka dao „kriptične“ izjave u javnosti da arbitraža s Hrvatskom dobro ide u slovenskom smislu, meni je odmah bilo jasno da smo izgubili „arbitražu“ kako sam na svom fb profilu i komentirao. To mi je bilo jasno ko „amen“ u crkvi. Ja znam kad znam a znam isto kad nešto neznam, a ovo sam – znao da znam. Znači taj događaj je taj prvi konac na kojeg se nadovezuju svi ostali. Ta Erjavecova izjava je vrlo oskudna, ali to je uopće prva i jedina „(polu)javna“ izjava od početka arbitraže i od nje se mora krenuti. Erjavec je nešto znao što nije smio znati, ali je puko od radosti da to „pokaže“ na neki način, i puko je.
Drugi konac: Večernji list – 22. srpnja 2015.
22. srpnja VL objavljue audiosnimke telefonskih razgovora između slovenskog arbitra Jerneja Sekolca sa slovenskom zastupnicom pri arbitražnom sudu, Simonom Drenik. Prema tim razgovrima se Sekolec uglavnom hvali kako je više manje svim slovenskim zahtjevima na moru udovoljeno, pa gura i one kopnene, a Hrvatska je popušila. Od koga je VL dobio te snimke javnost ne zna, a možda ni u samom VL to ne znaju, iako mislim da makar neki znaju jer se to jasno vidi iz tekstova koji su naknadno u VL u vezi te teme napisani, mislim na Amerikance. Ti snimljeni razgovori se vode 15. studenog 2014. i 11. siječnja 2015.
Treći konac: vođeni razgovori 15. studenog 2014. i 11. siječnja 2015.
Znači telefonski razgovori su vođeni gotovo pola godine prije nego što su objavljeni. Zašto se snimke objavljuju nakon pola godine i tko je razgovore snimo?
Prvi odgovor – snimila ipak NSA
Ja polazim od toga da je „diplomatsko-amaterska“ izjava Erjaveca 23. ožujka 2015. navela Amerikance, ili Nijemce da istraže imaju li kakve informacije o tome kako „teče“ arbitraža. Može se gotovo sa stopostotnom sigurnošću isključiti da je bilo koja agentura ciljano i direktno prisluškivala aktere u arbitraži, jer to „velikima“ nije važno, a bilo bi zbilja i preskupo. A Hrvati sigurno nisu, jer bi te informacije bile već prije upotrijebljene. A pošto ova srpsko-hrvatska vlada sama sebe sabotira sigurno nije ni Slovence prisluškivala, pogotovo jer obje vlade rade protiv Hrvatske, u korist svih njezinih susjeda, pa tako i Slovenije.
Ovo je tipčni NSA-rukopis. Oni snimaju sve razgovore vođene preko mobitela širom svijeta i pohranjuju ih. Nema toliko ljudi na kugli zemaljskoj koji bi te razgovore u realnom vremenu odradile, ali to nije ni u smislu takvog prisluškivanja. Ali postoji sustav da se po potrebi, kad se treba nekog uništiti svi razgovori putem različitih kodova i filtera mogu izdovojiti, analizirati i uoptrijebiti u određene svrhe. Recimo ona „izdajnička“ izjava Erjaveca kako s arbitražom sve dobro stoji je navela određene krugove da istraže audiozapise oko arbitraže koji su vođeni mobiltelom. Kodovi mogu biti na primjer: arbitraža, Piran, Savudrija, Slovenija, Hrvatska, Haag, more, koridor, itd, na slovenskom, hrvatskom i engleskom jeziku. Ograniči li se sve to na vremenski period od recimo godinu dana i na teritorij Slovenije, Hrvatske i Nizozemske, se tu se već dobije jedan paket snimki. I sad treba samo analiza glasova osoba koji su upleteni u arbitaržu, i ukoliko postaje razgovori mobitelom, oni ostaju u tom situ i to je to. Sve što se mobitelom razgovaralo je moguće isfiltrirati.
Koliko dugo nakon „Erjaveca“ su razgovori isfiltrirani se nezna, ali su očito točno tempirani čim su Amerikanci saznali za „Ruski“ posjet Sloveniji. To je vjerojatno zato da se Slovencima pokaže da granica britanskih interesa prestaje tamo gdje šteti američkim interesima, a to su samo određeni krugovi u Sloveniji razumijeli, što se vidi po naknadnim komentarima. U tom slučaju je Hrvatska samo „koleteralni profiter“. Ali ova srpsko-hrvatska vlada na čelu s Vesnom Pusić je taj neočekivani „poklon“ uvjerljivo omalovažila, gotovo poništila.
Drugi odgovor – razgovori preko mobiltela
Da su razgovori vođeni mobiltelom (makar jedna osoba) je van sumnje, inače nebi mogli biti snimljeni. I vjerojatno je još to da su osobe razdvojene u gradovima, ali to nije bitno.
Treći dogovor – neki su upućeni, neki nisu
Možda najzanimljiviji odgovor. Simona Drenik, slovenska zastupnica pri arbitražnom sudu, je totalno upućena u manipulaciju suda, dok Jernej Sekolec, slovenski sudac na arbitraži, uopće nije upućen u manipulaciju suda. To se vidi iz komunikacije kad Sekolec priča Dreniki da mu je glavni sudac Gilbert Guillaume reko da ne pritiskuje toliko radi kopna jer su itako sve dobili na moru, a Dernikova mu kaže da nek se suzdrži jer su „oni (suci) ionako na našoj strani“. Iz razgovora se vidi da je sudac odavno riješio more za Sloveniju (da Dernik to zna)i reda radi će tamo nešto na kopnu „ne u korist Slovenije“ (moj izraz IVP) riješiti, i nek se Sekolec sudrži, takoreći ne može mu sve dati, jer mu je ionako dao najvažnije. Doslovce isto Sekolecu govori Drenika. Sasvim jasno ukazuje da su Guillome i Drenik sinkroniziarni, da znaju već ishod i da oba taktički koče Sekoleca koji misli kako je dobar i kako će izvući maksimum, što zapravo radi općeg dojma za javnost ne smije. Baš tako neupućeno se ponaša i Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec. On daje gotovo senzacionalističke izjave o slovenskoj pobijedi jer očito misli kako je on dobar, a ne kuži da je sve unaprijed dogovoreno. On, kao Sekolec, očito ne pripada masonskim paralelnim strukturama koje su već prije arbitraže sve već dogovorile, pa se oba amaterski ponašaju. Za njih je to sve novo i senzacionalno dobro, ne znaju da je ishod otpočetka jasan, pa im nedostaje sva taktička mudrost.
Četvrti odgovor – ili bolje rečeno podvala
Što to znači da Sekolec priča o širini koridora, a arbitražni sud ima samo mandat za „dodir s otvorenim morem“? I što znači da je Vukas navodno rekao: „da će Slovenci imati najveću moguću slobodu u hrvatskom teritorijalnom moru“? Pa „Hrvatsko teritorijalno more“ uopće nije predmet rasprave! A kako to Sekolec govori da glavni sudac ustvari vidi jednostavno riješenje: „Vi (Slovenci) dobijete otvoreno more“??? Ej, pa to je Hrvatsko more koje ne stoji na dispoziciji!!! Pa zato su se očigledno povukle naftne kompanije s naše strane Jadrana, jer je očogledno cijelo Hrvatsko otvoreno more na dispoziciji na arbitražnom sudu gdje će Slovenci vjerojatno dobiti u najmanju ruku pravo veta da Hrvatska posluje u svom moru! Svi su se koncentrali na 50%, 60, ili 70% Savudrijske vale, što je mačji kašalj, spram podvale da se cijelo otvoreno Hrvatsko more do Crne Gore dijeli ili čak djelomično dodjeljuje Sloveniji, što zapravo nije ni predmet arbitražnog postupka. Kako nije netko ispitivao te detalje audio-snimke?
Peti odgovor – sve je unaprijed dogovoreno
Sama ultra-brza prva reakcija Europske komisije da Hrvatska mora ostati u arbitraži upućuje ne samo da je na strani Slovenije, nego i da sve znaju što se u pozadini događa, a činjnice uopće nikoga ne interesiraju. Provala suda kao da se nikad nije ni dogodila. Uzmu li se u obzir reakcije Rupela i Pahora postaje jasno da je ishod arbitraže već prije dogovora o arbitraži bio dogovoren, između Slovenije i Europske komisije, inače ne bi Slovenci ni uklonili blokadu Hrvatske za ulazak u EU. Ljutnja se izlila na Erjaveca jer se ponaša kao budala, što i jest, ali što će, on uopće nije bio upućen da je sve unaprijed dogovoreno sa Europskom komisijom i s Arbitražnim sudom, pa se veseli kao mali dječak „svom“ uspjehu, s kojim on zapravo nema blage veze. Znači Erjavecu je položen penal, izvađen je golman, a on fula „ceo fudbal“. Pa kako se ne bi ljutili oni koji su odavno kupili sve suce?
Šesti odgovor – „naša“ vlada pomaže sudu na našu štetu
A što radi vlada SDP-HNS-IDS-HSU? Kaže Pusićka da izlazimo iz arbitraže jer su ubačeni tamo neki dukumenti? Usput, to se ne može ni dokazati. I što će sud napravit? Izvadit će „tamo neke dokumente“ iz postupka i idemo dalje? Oni su dali arbitražnom sudu argument u ruke kojeg sud može lako pobiti. Znači, Milanoviću i Pusićki su Amerikanci kao usput namjestili penal, a oni se dogovorili kako će ga fulat. Za Pusićku me ne čudi, ona to radi po britanskom nalogu. Milanović je samouvjereni autist, pa mu je sve isto. No nije mi jasno kako Istrijanima nije jasno da njihov (?) „IDS“ daje Slovencima ne samo veliki dio Savudrijske vale, nego dijeli sa Slovencima jurističko pravo na svo naše more ispred njihovog i našeg nosa. Kako je moguće da je Pusićka svu tu kukuriku-perad preveslala žedne preko vode, a oni ne kuže da pomaže Slovencima dočepati se našeg mora?
Sedmi odgovor – ZERP
Ako arbitražni sud odluči ići dalje s arbitražom, zapravo je sve već dogovoreno i plaćeno u korist Slovenaca, pa onda Hrvatski Sabor mora pod hitnom postupku donijeti zakon o ZERP-u i povući definitvnu granicu na pola Savudrijske vale, a Janezi nek tjeraju pravicu u Haagu i Bruxellesu. Još nešto, Milanović mora otpustiti Pusićku jer je uspješno sabotirala prednost koju su Hrvatskoj strane službe sa strane namjestile.
Ivan Vidas-Punta, pismo čitatelja