Premda je široj javnosti ipak poznatije da je prvi hrvatski redarstvenik, 22-godišnji Hrvat Josip Jović, poginuo na Plitvičkim jezerima 31. ožujka 1991. godine na „krvavi Uskrs“ , u novije vrijeme nameće se da je to pak Goran Alavanja, 27-godišnji Srbin iz Karina Donjeg. Goran Alavanja poginuo je 23. studenog 1990. godine na raskrižju kod Obrovca, više od tri mjeseca nakon početka „balvan revolucije“ i mjesec dana poslije pobune policajaca srpske nacionalnosti u Zadru, iza koje su isti samovoljno otišli na prostor samoproglašene „Zajednice srpskih općina“ i presvukli odoru.
Više o tome bilo je riječi na konferenciji za medije benkovačkog UHDDR-a, nedavno održanoj u Gradskoj vijećnici u Benkovcu.
„Nije nosio hrvatski grb“
– To je veliki apsurd i sramota koja je itekako uznemirila hrvatske branitelje s područja Benkovca. O pokojnicima zaista sve najbolje, ali Alavanja ne može biti hrvatski branitelj.
Možda je prva žrtva Domovinskog rata kojeg su ubili njegove kolege, ali hrvatski branitelj sigurno nije, tvrdi Nedjeljko Genda, predsjednik benkovačkog UHDDR-a, pritom naglasivši kako mu je zaista teško govoriti o mrtvim osobama, ali smatra da, kao udruga, moraju reagirati na neistine kojima se želi revidirati povijest.
– Alavanja je kao policajac radio u Biogradu i tražio je premještaj u Benkovac, jer nije želio nositi hrvatski grb. U tzv. Krajini je bio slavljen kao prva žrtva ustaša. U rješenju za krajinsku mirovinu koju su koristili njegovi roditelji piše da je ubijen kao pripadnik jugoslavenskih oružanih snaga, govori Genda, dodajući kako imaju cjelokupnu dokumentaciju propisa poginulih i ranjenih milicajaca Službe javne bezbednosti (SJB) Benkovac, na kojem se nalazi i Goran Alavanja i ranjeni Stevan Bukarica.još jednom navodi da Alavanja, iako je u registru hrvatskih branitelja od 2006. godine, nije bio prvi hrvatski redarstvenik , nego je bio milicajac u Biogradu, koji je začetkom srpske oružane pobune pobjegao u Benkovac u koji je prvi hrvatski redarstvenik ušao tek, gotovo pet godina poslije, za vrijeme Vojno redarstvene operacije Oluja
„Upisan je u registar branitelja“
– Svima je poznato da hrvatski policajci tada uopće nisu mogli u Benkovac i Obrovac, jer su ih držali pobunjenici. Na Alavanjin pogreb uopće nisu smjeli doći predstavnici hrvatske vlasti i policije. Nadgrobni govor je držao tadašnji predsjednik SDS-a za općinu Benkovac Zdravko Zečević, budući premijer tzv. SAO Krajine, a na Alavanjinom posljednjem počivalištu u Karinu Donjem ni do dan danas uopće nema nikakvog hrvatskog obilježja, govori Genda.
Te kobne noći krajem studenog 1990. godine, rafalom iz strojnice ubijen je Goran Alavanja, teško je ranjen policijski, odnosno milicijski inspektor Stevan Bukarica, dok je Jovo Graovac ostao neozlijeđen. Svo troje policajaca odnosno ondašnjih milicajaca, nisu nosili uniformu i grb MUP-a RH, odnosno „šahovnicu“, već oznake jugoslavenske milicije. A Bukarica, nakon što je bio zbrinut u Zadru i u Krapinskim Toplicama, kao i Graovac, otišao je na „drugu stranu“ kao pripadnik specijalne policije tzv. SAO Krajine, pojašnjava Genda.
Tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac je potvrdio da je Goran Alavanja prvi ubijeni hrvatski policajac, te je u Registar branitelja upisan 2006. godine kao poginuli pripadnik MUP-a RH. Roditelji Gorana Alavanje ostvarili su sva prava prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja.
– Mi u UHDDR-u grada Benkovca imamo toliko dokaza da možemo svima dokazati gdje je bio i za koje ideale je poginuo Goran Alavanja, uvjerava Genda. Potom je naglasio kako je prvi poginuli za Hrvatsku redarstvenik Josip Jović i da će tako ostati zauvijek.
– Po tko zna koji put ponavljamo, ako je Goran Alavanja zaista bio prvi hrvatski redarstvenik, onda će mu UHDDR Benkovac na groblju u Karinu Donjem prvi o svom trošku podignuti spomenik s hrvatskim obilježjima, poručio je Nedjeljko Genda.
IZVOR: G.Š./Braniteljski portal
hop-portal.com