„Kako to da svi koji napuštaju Siriju, a Sirijaca među njima ima možda 10 posto, imaju po 10 tisuća eura u džepu, a riječ je o ljudima između 16 i 46 godina? Ja sam uvjeren da u ovom trenutku 99 posto građana ove bankrotirane Hrvatske nema 10 tisuća eura. Znači, riječ je o političkom, a ne samo humanitarnom problemu i vrijeme je da to shvate i prvi ljudi ove države. Zbog svega ovoga Njemačka će u BiH, Kosovo, Srbiju i Makedoniju vratiti 50 tisuća njihovih azilanata. Suočeni smo s još jednom krizom pored gospodarske i ta će kriza rezultirati i ukinućem Shengena“, kaže Kajin.
Na ovu konstataciju Damira Kajina reagirao je rudlavi sarajevski pisac Miljenko Jergović i saborskog zastupnika nazvao uplašenim fašistom. Kajin je na ovu provokaciju imao spreman odgovor;
„Miljenko Jergović, koji mene naziva uplašenim fašistom, morao bi nam najprije objasniti zašto je jedna tako hrabra osoba pobjegla iz rodnog Sarajeva. Ja fašistom neću nazvati ni kukavicu koja nije spremna braniti svoj dom“, kazao je predsjednik Damir Kajin.
Već dugo i sam pratim nebuloze Miljenka Jergovića i nekako mi je njegov opis bosanskih Hrvata u svom dijelu najznakovitiji, jer Hrvate iz Bosne dijeli od hrvatskog korpusa, naziva ih neželjenima i zapravo radi uslugu srpskoj politici. Devedesetih je namjerno bio tuđmanov jastreb da bi navukao što više bijesa na Hrvatsku, a danas je posrbica.
“Franjo Tuđman, koji ih je evangelizirao svojim domovnicama, kao kakav katolički misionar koji je pokrštavao gologuze, kurate urođenike po prašumama Amazonije”.
Posrprdni govor nekadašnjeg obožavatelja djela pokojnog predsjednika u devedesetim i sadašnja mržnja nastala iz pera promjenom poslodavca, govori sve o “našem književniku”. lako je ove amazonce ubacio u tekst gledajući sebe pred kupaonskim ogledalom, samo što i taj narod ima puno veće poštovanje prema sebi. Amazonci pokršteni ili ne, nisu zbrisali iz svoje domovine, ma koliko teško bilo, za razliku od dežurnog kritičara tuđmanizma. Jergović je hrabro zbisao iz Sarajeva kad je ono gorilo i udomaćio se u Hrvatskoj prema onoj “od kuda vjetar puše”. Kako je Franjo Tuđman, političar kojeg Jutarnji i Jergović koriste u nedostatku čitanosti, govorio: prodane duše prodaju se za judine škude. Tako se i tekstovi ovog provincijalnog pisca prodaju za tiraže.
Njemu nisu jasne dvije putovnice Hrvata iz Bosne. Što tu nije jasno? Jedna je bosanska i druga je hrvatska. Po Jergoviću dvije putovnice su razlog da njega manje vole u Hrvatskoj. Nije mu palo na pamet da ga možda ne vole u Bosni jer je zbrisao, a u Hrvatskoj jer piški po kruhu koji jede. I što mu preostaje? Neka čovjek okuša treću sreću i krene put Srbije. Ionako je blistavo opisao Dražu Mihajlovića, kao karizmatika i tragičara u svom djelu “Dvorima od Oraha”, što po njemu niti Tuđman, a niti Milošević u sebi nemaju. Miljenko Jergović prodaje staru priču o tome da Hrvati ne vole “Bosance”u Hrvatskoj u svom tekstu, da se niti jedan “Bosanac” nije “stopio” u Hrvatskoj. Vjerojatno polazi od svoga primjera. Svijetlog primjera kameleona. Samo što ne kuži da takve nigdje u svijetu ne vole. Nije tu Hrvatska neki izniman primjer.
Nisu “Bosanci” problem zbog dvije putovnice i nekakvog odnosa društva, koje ih ne voli, već je Hrvatska problem sama sebi, zbog kameleona, koji je mrze i žive u njoj. Nije Gotovina “Bosanac”, pa ga je država Hrvatska progonila i diskriminirala, kao i njegovo pisanje. Mnogi građani su ovdje rođeni, pa nemaju mogućnost ugodno živjeti. Sve zbog kameleona, koji se prodaju za judine škude.
Čiju politiku zagovara književnik i novinar Jergović ovim objašnjavanjima dvije putovnice? Srpsku. Kada bi Hrvati iz Bosne i Hercegovine ostali sami, to bi velikosrpska klika jedva dočekala. Koliko nas cijene u Bosni i Hercegovini, najbolje govori odbijanje u Bihaću proglašenja Ante Gotovine počasnim građaninom. Zaboravljanje njihovih građana; zbrinjavanja izbjeglica u Hrvatskoj. Jergović je glasnogovornik takve politike. Politike laži i obmane. Politika koja ne vidi koliko je malo ili nimalo Hrvatska pomagala u zadnje vrijeme. Takvima treba Jergović. Hrvatima u Bosni Jergović sigurno ne treba, a još manje građanima Hrvatske. Ako nema ideju za pisati knjige, može vrlo lako naći inspiraciju u Ratku Mladiću. On je nekako Dražin suvremenik. Možda se konačno izbori za srpsku potovnicu pa skine nama jednu brigu sa vrata.
Kaže Jergović da kada prijeđe “Bosanac” hrvatsku granicu, kako je odmah upozoren da to nije njegova domovina i “što se ne vrati otkuda je došao”. Osobno nemam rezervnu domovinu, ali se zbog ovakvih čupavih amozonaca osjećam kao da nisam iz Hrvatske. Tko mi je za to kriv? Činjenica biranja pogrešnih ljudi. U svemu. Jadno je stanje duha, po kojem nekome određuješ pripadnost putovnicom. Njega muči isti problem kao i Bošnjake godinama, rezervna domovina. On je izgubio i jednu i drugu, a njihova rezervna je predaleko. Novine gube vlasnike često, a ljudi kad izgube obraz izgube sebe i onda svima tumače kako smo svi izgubljeni. Nismo. Mi neki još znamo što želimo, ali ne želimo slušati o podjelama. Dijele baš oni koji niti sebe ne poznaju, već se prodaju kao roba, a robu uvijek kupuje onaj koji više plati. Čovječnost za takvog ima preveliku cijenu.
Jergoviću otiđi u Srbiju i tamo potraži svoju putovnicu, nitko ti neće zamjeriti. Frizura je već ionako u tom stilu, Amazona je za tebe predaleko.
