Bijelonićevu poruku o „stvaranju srpske istorije“ treba shvatiti doslovno i ozbiljno kao još jedan srpski pokušaj u nizu prisvajanja tuđeg, ovog puta hrvatskog i austrougarskog doprinosa svijetu, i kao besramnu otimačinu tuđih (najčešće hrvatskih) velikana, umjetnika, znanstvenika i pisaca. Ne čudi oduševljenje Novaka Đokovića Teslom i njegovom neizmjernom doprinosu našoj civilizaciji, to oduševljenje dijeli s njime čitav civilizirani svijet. Ono što je sporno je uporna srpska politika i plan prisvajanja svega hrvatskog.
Zbog toga je važno kratko i jasno ponoviti neke činjenice o Nikoli Tesli, koji bi i sam bio zgrožen ovakvom srpskom otimačinom na svim poljima, od politike, do znanosti i kulture. Kulturno i civilizacijsko okruženje u kojem se Nikola Tesla rodio i obrazovao, te u kojem se formirao kao znanstvanik, intelektualac i genijalni izumitelj je hrvatsko i austrougarsko. To su zemlje i države koje su ga rodile, školovale i obrazovale, njegova šira domovina bila je Austro-Ugarska monarhija, a njegova uža – Hrvatska, kao sastavni dio te dvojne monarhije. U svom životu, Tesla je samo jednom bio u Beogradu kada se susreo s još jednim austrougarskim đakom i kulturnjakom, velikim vojvođanskim pjesnikom i književnikom Jovanom Jovanovićem Zmajem, liječnikom, dramaturgom i urednikom mnogih časopisa. Interesantno je da je upravo taj veliki srpski pjesnik o Hrvatima s najvećim poštovanjem u svojim stihovima izrekao slijedeće:
Čuva sveti plamen na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dan’
I Bog je i pravda na njegovoj stran’.
Inače, koliko god to Srbi željeli, Nikola Tesla, čiji su preci prešli na pravoslavlje, bio je rodom Hrvat, što i sam potvrđuje u svom dnevniku koji se čuva i skriva pred očima javnosti– u Beogradu. Prof. Ljubica Stefan i Nikola Vučić, svaki iz svog uvida u spise i svog istraživanja potvrđuju Teslino hrvatsko porijeklo.
No, ono što je u kontekstu Teslinog oblikovanja i njegovog svjetskog značaja još puno važnije od njegovih krvnih zrnaca je upravo kulturno i civilizacijsko okružje kojemu Tesla iz Hrvatske i Jovan Jovanović Zmaj iz Vojvodine pripadaju – a to nikako nije srpsko, već austrougarsko i sredneeuropsko, u najboljem smislu riječi. Žalosno je samo da Hrvati šutke gledaju na besramno prisvajanje i otimačinu svoje kulturne i znanstvene baštine koju neprekidno čine Srbi. U tom smislu je čudno i sumnjivo kako se hrvatski filmaši ne laćaju filma o tom genijalnom Hrvatu i zaslužnom sinu Mitteleurope. No budući da Srbi i srbofili određuju i upravljaju hrvatskom Vladom, sasvim je jasno da su zaposjeli i poluge hrvatske kulture izopačujući i uništavajući sve hrvatsko. Umjesto uzdizanja i cvjetanja hrvatske kulture i znanosti, mi gledamo primitivna divljanja Frljića kojemu prepuštamo svoje kazalište i klanjamo se sirovim tipovima kao Rajku Grliću, također filmašu. Zaboravimo li svoja civilizacijska i kulturna uporišta i ne očistimo li ih od partizansko-srpske nekulture i otimačine, nećemo moći zaštititi niti svoje velikane svjetskoga glasa i značaja, kao što je to bio Nikola Tesla. Niti mu jednoga dana konačno dodijeliti itekako zasluženo mjesto u našoj, hrvatskoj povijesti.
Ingrid Runtić
Vezani članci:
http://hop-portal.com/grlic-frljic-dezulovc-prijatelji-dobri-momci-u-raljama-zivota/