Estetska kvaliteta i ljepota daje likovnoj umjetnosti najvažniji pečat. Kao što spiljsko slikarstvo ne priziva samo bolji lov, odnosno izobilje hrane kroz godinu, nego i ljepotu životinja te dramatiku lova, tako i kasnije slikarstvo odlikuje težnja za skladom i ljepotom svakog trenutka, neovisno o tome da li se radi o ljepoti djevojačkog lica, karakteru neke okrunjene i moćne glave ili o seljacima u polju, raskošnoj zabavi ili pak prikazu nekog povijesno značajnog događaja. Ono što je na svim slikama i skulpturama, zidnim slikarijama ili reljefima zajedničko je upravo sklad i ljepota u višem, univerzalnom smislu. Kao što su pojedinci iz kamenog doba crtački i rezbarski najbolje znali prenijeti energiju, snagu i ljepotu životinja i atmosfere lova upravo tim svojim umijećem postali prvi umjetnici uopće i uvaženi članovi zajednice, tako se i u stoljećima koja su uslijedila upravo pojedinac umjetnik isticao svojom moći preobrazbe svakidašnjih događanja i naizgled neuglednih trenutaka u apsolutnu, univerzalnu vrijednost upravo pomoću ljepote umjetničkog djela koje je stvorio. Kako drugačije možemo objasniti tu čarobnu moć i trajnu fascinaciju koju posjeduju umjetnička djela vremenski stoljećima i tisućljećima međusobno udaljenih umjetnika? Spiljsko slikarstvo je vrhunsko umjetničko ostvarenje koje može stati uz bok Michelangelovom svodu Sikstinske kapele ili Vermeerovoj slici djevojke s perlom. Očito se ne radi samo o usavršavanju likovnih tehnika i vještini majstora, nego o kreativnom geniju, koji slikovito rečeno – sve što dotakne pretvara u zlato. Pojedinac umjetnik je taj koji postvaruje i materijalizira u svom likovnom stvaralaštvu onu čovjekovu najvišu i najbolju vibraciju: univerzalnu ljepotu kao izraz osjećajne i osjetilne spoznaje sklada, smisla i nevjerojatne ljepote čovjekovog bitka uklopljenog u svemir. Ljepota o kojoj ovdje govorim nije ljepota pravilnosti i mladosti, to je ljepota harmonije i istinske spoznaje, u svakom slučaju izraz ljubavi prema životu i svim njegovim pojavnim oblicima. To je i ljepota neviđenog, duhovnog, mitološkog i svetog.
Nasuprot toj najvišem ostvarenju umjetnosti stoji i ono upotrebno. Vezuje ih estetika, potreba za ukrasnim i dekorativnim koja stvara modu i stilove, koji su opet neraskidivo vezani za društveno-povijesni kontekst, o čemu će još biti govora na drugom mjestu.
Za očekivati je da će čovjek postindustrijalizacije i sveopćeg napretka u kojem je dosegao brzo ispunjenje svih svojih egzistencijalnih i bioloških potreba, usmjeriti višak svog vremena i mogućnosti boljem zadovoljenju i onih drugih, duhovnih potreba, onih potreba koje ga osim inteligentnog sisavca čine izuzetnim, duhovnim bićem; onih koje ga – osim rada – zaista istinski oplemenjuju i produhovljuju. Međutim, uprezanjem suvremene umjetnosti u ulogu kroničara suvremenog potrošačkog društva, ispraznog aktivizma i kritičara društvenih pojava, dogodio se neočekivani i nespretni obrat: umjetnost kao da gubi svoju uzvišenu ulogu oplemenjivanja duše svakog od nas. Publika ostaje gladna ljepote i umorna od neprekidne terapije šokom. Car je odavno gol, no to nikog u posvemašnjoj duhovnoj gladi više ni ne zanima. Stvaranje umjetnosti oduvijek je bila zadaća malobrojnih talentiranih pojedinaca, a na korist čitavom društvu. U suvremenom dobu počev od ready madea pa sve do selfmadea ili make it yourself, (kod nas bolje poznato kao sam svoj majstor) i potpuno krivom interpretacijom demokracije su i sami umjetnici nakon postmoderne uspostavili načelo samoproglašenja umjetničkog djela, bez ikakve provjere vrijednosti te uveli čudno, aktivističko i potpuno nastrano načelo koje govori: to je umjetnost ako ja kažem da jest. Reakcija suvremenih teoretičara umjetnosti većinom je zakazala te podržala trend pretvorbe umjetnosti u aktivistički pokret i isključivi društveno-politički angažman, odnosno u brand koji na jeftin način proklamira navodnu slobodu mišljenja. Time je suvremena umjetnost izgubila kompas i svoju drevnu, izuzetno važnu ulogu povezivanja čovjeka s univerzalnim idealima ljepote, lišavajući ga tako svega onoga što ljudski život čini življenja vrijednim.
Sama riječ UMJETNOST na svim europskim jezicima, pa i na hrvatskom dolazi od umijeća, od umjeti, kao što i na njemačkom Kunst dolazi od können (isto značenje arte ima na talijanskom kao i na francuskom – l´art). Dakle, pojedinac umjetnik mora prvo moći, umjeti, što znači prodrijeti u sve mogućnosti medija, obrazovati se, opismeniti se umjetnički. Sve to naravno nije moguće bez talenta kao osnovne predispozicije. No budući da danas obje struke (i umjetnička praksa kao i teorija) sustavno poriču talent zamjenjujući ga trikom i dosjetkom, dolazi do gomilanja i odlaganja umjetnički neoplemenjenih emocija u jvni izložbeni prostor koji tako postaje skladište nesuvislih emocija samozvanog umjetnika koji to ustvari i nije. Emocije imamo svi, no samo pravi umjetnik ih je u stanju pretvoriti u svima prepoznatljiv ideal ljepote koji vibrira u skladu s našom duboko ukorijenjenom duhovnom i moralnom potrebom za lijepim, za idealnim. Također, estetika ružnoće je kao pojam novovjeka laž, jer vrhunskoj umjetnosti ružnoća ili patnja nikada nisu bile strane kao tema, ona i nju kao i sve ostalo koristi kao inspiraciju ili motiv i transponira ju u ljepotu, u višu sferu sklada.
Po svemu rečenom, teško je vjerovati u bilo kakvu trajnu vrijednost suvremene, angažirane i alternativne umjetnosti koja uvodi kult ružnoće i slučajnosti umjesto principa univerzalne ljepote i sustava vrijednosti koje zastupa konzervativna umjetnost. Jer, kao što je rekao jedan od najvećih konzervativnih filozofa današnjice koji se sustavno bavi ulogom umjetnosti u životu čovjeka, Roger Scruton: „Ljepota je lijek protiv kaosa i patnje čovjekovog života. Ljepota umjetničkog djela donosi utjehu u tuzi i potvrdu u radosti. Ljepota je više nego samo subjektivni doživljaj, to je univerzalna potreba.“
Ingrid Runtić, akademska slikarica
fotografije slika i skulptura: I. Runtić (Vrboska), Mato Celestin Medović (Kuna), Boticcelli (rođenje Venere), Michelangelo (David)
www.runtic.net
https://www.facebook.com/AtelierRuntic
Vezani članci:
http://hop-portal.com/podjela-na-figuraciju-i-apstrakciju-u-likovnoj-umjetnosti-ne-postoji-osim-kao-drustveno-politicka-laz-i-manipulacija/
http://hop-portal.com/povjesnicari-umjetnosti-uzurpiraju-autorstvo-umjetnicima/
http://hop-portal.com/runtic-besmrtnost-likovne-umjetnosti-nasuprot-trenutku-konceptuale-i-performansa-2/
http://hop-portal.com/runtic-tajna-vjecne-carolije-umjetnosti-1/