Mislim da je svakome jasno danas kako je zapovjednik Slavica napravio niz propusta. Propuste je radio iz čistog nemara. Malouman nije. Čak 13 propusta zapovjednika je strašno. I kada toliko propusta napraviš, izjasniti se nevinim na sudu može samo nečovjek. Ipak dubina njegovih grešaka ima puno dublju pozadinu. Skrivanje puno većih grešaka.
To znači da je on sigurno imao puno bolje informacije nego što govori, jer uvjeravanje obitelji u tijeku te tragedije da je sve pod kontrolom, iako su pojedini članovi obitelji gotovo vrištali na telefon i već tada bolje znali od zapovjednika što se događa, govori da je pokrivao nečiji nemar. Priča o isticanju goriva iz helikoptera je puno više na tragu istine nego eruptivni val požara. Smrad birokratskih laži još uvijek ne dozvoljava vatrogascima da počivaju u miru. Javnost zastrašujuće mirno prati tragediju propadanja društva. Ona se bavi pozdravom “za dom spremni” gotovo godinu dana, ali nema odgovora kada ćemo spremni reći istinu. Klasično licemjerje. Čovjek i tragedija potpuno nebitni. I na kraju još i mediji se naslađuju pričom o Hanžekoviću i kanaderima, navodnim uzrokom nesreće i tako još više dolijevaju ulje na vatru, samo da bi bili čitani, iako takve teze i prikrivanje nesreće nemaju veze. Treba ustanoviti tko je tamo napravio probleme, na terenu i znat će se uzrok stravične nesreće, a priče samo odvlače istinu na krivi kolosijek. Naravno opet je tu Dnevno medijski manipulator, moralisti koji prozivaju Hanžekovića, da bi prikrili svog tajkuna i vlasnika Ljubasa, najvećeg poreznog dužnika u Hrvatskoj. Vatrogasci i danas su žrtve ljudskih bezdušnika. Medijskih i sudskih.
U Srbu Srbi slave dan ustanka, zovu to antifašizam. Zapravo se radi o ustanku zvijerski pobijenih žena, djece, staraca, a od ustaša ni U u toj bici. Bio je to dan srpskih klanja. Niti danas žrtve ne mogu u miru počivati, jer nad njihovim grobovima poludjeli Srbi plešu kola i žderu janjetinu uz budalaštine izgovorene od Milorada Pupovca. Kakvo smo mi društvo koje se zaklinje u pozdrav i tako lako se odriče ljudi?
150 ljudi 1991. godine ubijeno je u Glini od strane srpskih četnika, na stolu predsjedničkog ureda ta informacija je od 2011. godine, javnost je upoznata, ali javnost, a to smo mi, ne reagira. Nisu li ljudi isto zaslužili svoj mir?
Slušamo odvratne priče partizanskih poglavara i bivšeg predsjednika Mesića da nije isto Jasenovac i Križni put. Što nije jasno? Na Križnom putu su skidane žene, djevojke i gole ubijane. Ljudi su zatvarani u rudarska okna, dok nisu strunuli. Javnost šuti. U Jasenovcu od 1945-1954 godine ubijani su Hrvati.
Vičemo po ulicama svaki svoj pozdrav, dijelimo se, a mrtvi trunu i dalje kao zvijeri. Kakvo smo mi društvo da jedni plješću nakon svega Mesiću, koji je jedan odurni licemjer. I takvom smo dali ured, a po Sloveniji mrtve kosti naših ljudi su složene u košarama za kruh?! On je zaslužio ured, a nevini nisu zaslužili grob ili vatrogasci nisu zaslužili istinu? Kakva je razlika onda između nas koji sve to mirno gledamo i srpskog ministra Vulina, koji poput Mesića opravdava zločine na Križnom putu?
Hrvatska je najviše grobnica Hrvata, a najmanje drugih nacija. Hrvati su ugroženi u Hrvatskoj, a državom uvijek vlada neprijateljska bagra.
Javnost je imuna i na samoubojstva branitelja. 2700 ljudi se ubilo. 17000 ljudi je poginulo u domovinskom ratu. 1000 milijardi je pokradeno, a ljudi šalju selfije s mora kao da žive u raju. Braniteljski šator komentiraju i slinavci poput Sinčića, koji nigdje ne radi, niti je fakultet završio, ali hrpa budala njemu se klanja. Takav će donijeti promjene? Hrvatska je puna hrvatskih kostiju. Ubijali su nas Turci, Mađari, Talijani, Mlećani, Nijemci, Austrijanci, Francuzi i najviše Srbi. I sada nas ubija vlastita država. Hrvati.
Ljude varaju banke, zadruge, ljudi se ubijaju zbog dugova, ali naša vlast kaže da smo izašli iz recesije. Kada bilo gdje išta napišemo prema institucijama države, nitko ne odgovara. Znači za njih ne postojimo niti kada smo živi.
U europskim institucijama u roku tri dana dobivate odgovore. Niti mrtvi, niti živi više nemaju mir u ovoj državi. Stvorili smo palež ljudskih duša.
Igor Drenjančević