U Plodine sam se zaposlio 15.04.2015 kao skladišno – transportni radnik. Nakon prvog radnog dana shvatio sam da moj posao nije kao u ugovoru. Svi radnici u Plodinama rade što im nadređena osoba naredi. Tako sam ja morao raditi posao vočara, slagača i čistača pa čak i upravljati električnim i plinskim viličarem bez položenog ispita.
ZAŠTITA NA RADU
Svim radnicima pa ni meni nisu dana zaštitna sredstva za rad (rukavice, radna odječa i sl.). Bilo je nekoliko slučajeva kada se radnici ozlijede pa budu odvezeni na hitnu, a naređeno im je da na hitnoj izjave kako su se ozlijedili doma. Sve to iz razloga da se ne sazna da je radnik ozlijeđen na radnom mjestu zbog ne pridržavanja propisa zaštite na radu od strane poslodavca.
RADNO VRIJEME
Službeno radno vrijeme nije za radnike neko za kupce. Točnije radnici dolaze ranije na posao i počinju raditi ranije, a popodnevna smjena ostaje 1-3h duže na poslu. Radno vrijeme u popodnevnoj smjeni završava u 22:00h , a radnicima šef smjene zaključa vrata i moraju ostati dok ne završe posao. Doma odlaze između 23:00h i 1:00h, nekada i kasnije, a zna se dogodit i da radnik nakon toga mora doći radit u 6:00h ili 7:00h. (Ne stigne se ni odmoriti) Ako radnici završe posao ranije moraju čekati zadnjeg radnika da i on završi, pa da svi zajedno napuste radno mjesto, po nekom privatnom pravilu. Naravno izgovor poslodavca je da radnici ostaju dobrovoljno duže što je apsolutna laž. Prekovremeni sati za taj rad ne postoje i taj rad nije plačen, a u „Zakonu o radu“ piše da je nočni rad u razdoblju od 22:00h do 6:00h.
ČISTOČA
Radnici rade u iznimno prljavim uvjetima. Skladišni prostor se rijetko kada čisti, a dezinsekcijskih sredstava gotovo da i nema. Po skladišnom prostoru mogu se naći uginule ptice i tragovi glodavaca. U prostoru trgovine na policama može se naći tragovi skoritih ostataka od pića. Prostor trgovine čisti se samo vodom bez deterđenata. Dogodio se i slučaj da je stotinjak kila krumpira iz konteinera za biootpad stavljen na odjel voča za prodaju.
CIJENE ARTIKALA
Kupci se redovito žale da cijene nisu kao i na polici. Pravilo u Plodinama je da police budu maksimalno pune pa čak i pretrpane, a cijene se printaju ako se stigne.
RAD
Jedan radnik naporno obavlja posao koliko bi 5 radnika umjereno radilo. Radnike se maksimalno forsira. Često se događa da radnik mora posao prekinuti kako bi obavio nešto hitnije, a nakon toga mu se prigovara što prvi posao nije napravio. Politika je takva da je isplatljivije svaki mjesec imati novog radnika nego jednog stalnog.
PRITUŽBE OD KUPACA
Osim na cijene artikala, kupci se žale i na ponašanje voditelja, jer radnici u večini slučajeva kupca preusmjere na voditelja u nadi da će im pomoć biti pružena kvalitetnije. Osobno mi je nekoliko kupaca prigovorilo za voditelje i zatražili su me ime i prezime voditelja. Dogodio se i slučaj da je voditelj smjene pred kraj radnog vremena tjerao gosta u kafiću prije nego li je popio piće koje je platio.
BLAGAJNA I NOVAC
Blagajnice nakon završetka radnog vremena novac ubacuju u sef na način da ubacuju novčanicu po novčanicu, što oduzima jako puno vremena. Višak novca predaju voditelju koji novac sprema u svoju ladicu, a manjak moraju platiti od svoje plače.
ZABRANE ZA VRIJEME RADA
Strogo je zabranjeno korištenje mobitela svim zaposlenicima osim voditeljima. Zabranjeno je ići sa drugiim zaposlenikom na pauzu.
PAUZA
Radnik koji ide na pauzu (marendu) dužan je upisati u bilježnicu na info pultu broj računa i vrijeme pauze. Nakon toga radnike (zaposlenike) voditelj provjerava po broju računa kada je i koliko dugo bio na pauzi.
KRAJ MOGA RADA
Nakon svih ovih događaja i isteka ugovora o radu, bez razmišljanja sam odlučio ne produžiti ugovor o radu i prekinuti radni odnos za Plodine. Puno radnika je prije mene napravilo isto, a ostalima sam poželio sreću u daljem radu. Nekima na sreću to nije trebalo jer su otišli raditi kod boljeg poslodavca. Napustili su Plodine kao i ja, i njima nije žao, a njih je nažalost jako puno. Problem ostaje kod zaposlenika koji su ostali, jer ih je strah prigovoriti. Međusobno pričaju o problemima svaki dan, ali se boje nešto poduzeti. To je taktika poslodavca…ako tjera strah radnicima, velika je šansa da će se radnik bojati progovoriti o problemima. Taj strah radnike čini robovima, ne samo u Plodinama nego u bilo kojem poslu. Sve dok se čovjek ne oslobodi straha i ne počne živjeti slobodno, bit će rob današnjeg vremena.
Benito Ljubović, bivši zaposlenik u Plodinama