HOP

U Republici Srpskoj zatvorenici imaju bazen,a bolnica nema infuzije

Čitam tekst u novinama da u Kliničkom centru Banja Luka nema infuzije, hrana očajna, čak  nemaju jastuka za studente koji su se otrovali hranom u studentskom restoranu, već su im kolege nosili od kuće jastuke i posteljinu. Kakav očaj i jad. Opet s druge strane, zvuči nevjerovatno da Vlada stalno osigurava novac za rekonstrukciju zatvora u Republici Srpskoj koji izgledaju bolje nego većina hotela. Topla voda, tri obroka, teretana, bazen, biblioteka, zdravstvena zaštita i ko zna šta još,.. Imaju li to umirovljenici, studenti, brojne ugrožene socijalne kategorije i dr.?! Danas od tih istih umirovljenika i zaposlenih (kojima još i smanjuju primanja) država svaki dan naplaćuje porez za kriminalce, jer jedan dan koji zatvorenik provede u zatvoru košta ostale građane 100 km. Umjesto da zatvorenici  nešto rade i svojim radom osiguraju  sebi novac za hranu, higijenu, zdravstvenu zaštitu dok su na izdržavanju kazne,  oni sve  to imaju besplatno. Oni koji su na slobodi moraju dobrano zapeti da odrade za njih.  Mnogi od  kriminalaca na odsluženju kazne  vrijeme provedeno u zatvoru koriste za popravljanje zubi, skidanje tetovaža  i ožiljaka, jer im smetaju u poludnevnom odmaranju, dizanju utega, sunčanju i kupanju u bazenu.
Slika s naslovnice  je bazen u jednoj od Kazneno popravnih ustanova u Republici Srpskoj gdje se zatvorenici  opuštaju od ljetnih vrućina dok ih stražar promatra u uniformi natopljenoj znojem i u sebi psuje sve po spisku. Tko zna, možda neki i svjesno novac ulažu u ovu ustanovu kao dobru investiciju za budućnost. Nikad se ne zna tko tamo i kada  može završiti.
Međutim kakva je poruka mladima ova slika?
Izgleda da od kriminala i ima neke koristi, barem imaju dobru hranu i bazen, a od znanja kako stvari stoje i nema.

Možda će se s vremenom  netko i dosjetiti pa narediti  da ti zatvorenici barem pomaljaju zidove u školama  za vrijeme školskih odmora, ili studenstke domove, bolnice, dječje vrtiće, prostorije koje koriste djeca sa posebnim potrebama, domove umirovljenika  i slične ustanove.

To bi bila resocijalizacija za te ljude, a ne terapijsko  liječenje u toplicama i bazenima  kako sada stvari stoje.