Čačić u zatvoru otkrio skrivene talente, Mesić mu dogovorio izložbu u Bratislavi
Da Čačić odlično „farba“ to već odavno znaju djelatnici Coning grupe a i građani Republike Hrvatske. Po zanimanju je arhitekt i od mladosti mu je uvijek išlo crtanje. Tijekom 12-mjesečnog boravka u kaznionici u Valturi dobio je priliku tehničko crtanje unaprijediti u slikanje s akrilom i uljem.
Po izlasku iz zatvora predstavio je osam svojih djela na izložbi u Pazinu. Slike su mu tražene i izvan granice Hrvatske i ovih dana biti će izložene u Slovačkoj, u organizaciji međunarodne umjetničke kolonije World Art Games. Čačić se odazvao njihovom pozivu da na izložbi koja se održava u Bratislavi predstavi svoja slikarska djela.
Izložbu u Bratislavi otvara bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, nekadašnji Čačićev stranački kolega. Čačić zapravo u svojem političkom usponu ima potporu čak dva bivša predsjednika jer je sa Ivom Josipovićem i službeno potpisao koalicijski sporazum.
Šuška se da Josipović i Čačić priželjkuju Karamarkovu pobjedu, a potvrdu u „šuškanju“ mnogi vide u Josipovićevoj izjavi da nije vidio Karamarkovo ime na popisu udbaša.
Upućeni tvrde da je iznad svih političkih događanja u Hrvatskoj nadvita sjena Stipe Mesića. Iako se proteklih godina mogla osjetiti politička netrpeljivost između Josipovića i Čačića, ovih dana osjeća se skoro pa bliskost pa se slobodno može reći kako se navedeni trojac okupio iz interesa.
Josipović i Čačić, iako su donedavno u medijima prikazani kao gubitnici, (Josipović je izgubio na predsjedničkim izborima od Kolinde Grabar Kitarović, dok je Čačić izbačen iz HNS-a) nisu okrenuli leđa politici. Teško je vjerovati da je njihov angažman potaknut željom za boljitkom naroda, više bi se prije reklo da im se sviđaju saborske klupe kojih se nerado odriču.
Čačićevi Reformisti pružili su potporu Josipoviću na predsjedničkim izborima pa je Josipović ubrzo promijenio moralne kriterije, prije izrečene u odnosu na Čačića.
S druge pak strane, jedan od većih Josipovićevih kritičara za vrijeme dok je vladao Pantovčakom, bio je upravo Mesić koji nije bio zadovoljan svojim nasljednikom.
Mesić se očigledno drži one starinske „neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj“ pa radije pruža potporu Josipoviću nego li HDZ-ovom kandidatu. Obzirom da je svojevremeno i Tomislav Karamarko sjedio u Uredu predsjednika Stjepana Mesića, postavlja se pitanje je li njihova bliskost iščezla ili će se u datom trenutku naklonosti opet mijenjati?
Hoće li nas k stabilnom i sigurnom socijalnom i gospodarskom društvu odvesti „Uspješna Hrvatska“, „Most“, „Orah“ ili „Živi zid“ ili će se pak pojaviti do sada nepoznati neki „Splav“ koji će nam pomoći preplivati nabujale vode dužničkog ropstva i beznadnosti koja je zavladala Hrvatskom, ostaje za vidjeti.
Nada Landeka
