Privid pravne države je nešto najgore što čovjeka može zadesiti u današnjem modernom svijetu. Naizgled nam sva nevjerojatna dostignuća stoje na raspolaganju: komunikacijska, tehnološka, znanstvena, medicinska. Čovjek, njegov život, opstanak i sigurnost kao da nikada nisu bili zagarantirani u takvoj mjeri kao danas. No, visok stupanj tehnologije i civilizacijskog napretka traži čvrst društveni okvir, sofisticirane i jednoznačne zakone, jasna pravila. Na putu u budućnost zaboravili smo razviti upravo te kvalitete društva, a bez njih je sve uzalud. Čovjek je društveno biće koje svoje uspjehe, ostvarenja i dosege može najbolje potvrditi i primijeniti u društvu i za društvo u kojem živi. No onog trena kada društveni, zakonodavni i ini okviri degeneriraju, odnosno više ne odgovaraju društvu u mijeni, počinju ozbiljni problemi i svaki čovjekov osobni napor čini se uzaludan.
Danas u Hrvatskoj proživljavamo upravo to stanje. Usprkos mnogim zakonima, vlada bezakonje, ili bolje rečeno ozakonjeno nezakonje. Najdegenerativniji dijelovi društva skrivaju se upravo u njegovoj upravi, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti koja se udaljila i sasvim odrekla svoje prvobitne uloge, a to je stvaranje okvira u kojem radišni pojedinac može i treba doprinijeti napretku cjelokupnog društva. Nasuprot tome, svjedoci smo uskrsnuća propalih, nečasnih i osuđivanih političara, zatiranju osnovnih temelja hrvatske države, brisanja nacije, moralnih i vjerskih načela kršćanske civilizacije, nagrađivanju i poticanju kriminala i korupcije koje je oskudno pokriveno licemjerstvom. Usporedo s time, uništavaju se i načela rada i kreativnosti te svi sustavi vrijednosti stvarani stoljećima. Sve je postalo stvar dogovora, projekta i laži. Ništa više nije plod rada, invencije i odgovornosti. Uspješna poduzeća se gase, inicijativa se onemogućava, obrti nestaju, stručnost gazi i zatire. U 21.-om stoljeću postao je problem osigurati osnovne uvjete za rad i život: krov nad glavom, grijanje, struju. Iznimne vještine i sposobnosti se ne mogu nikako i nikada naplatiti, dok mlaćenje prazne slame i nerad biva bogato honoriran. Zbog toga imamo apsurdnu situaciju ekstremno bogatih političara koji su potpune neznalice, nesposobnjakovići ili pak jednostavno kriminalci, nasuprot radišnom, osiromašenom i obeshrabrenom narodu. Na grbači tog radišnog i zaslužnog naroda izrasli su nametnici poput takvih političara koji su se čitavo vrijeme bavili samo sobom i vlastitim prosperitetom umjesto boljitkom naroda koji ih je izabrao. Ne zaboravimo da su tijekom godina i desetljeća ti isti pokvareni političari u svojoj dokolici nerada razradili prilično dobru strategiju ´kako nikada ne ispustiti vlast iz ruku´. U slučaju izbora predsjednice Hrvatske im nije uspjelo, mada je bilo tijesno. U slučaju parlamentarnih izbora također vjerujem u to da im neće uspjeti, mada znam da neće biti jednostavno.
Dvije velike stranke se bore za vlast, što nije neobično ni za jednu europsku zemlju, pa niti za Ameriku. Normalno je političko pozicioniranje i svrstavanje u dvije glavne struje. Važno je samo znati da ne postoji prečac ni čudotvorci koji obećavaju sve probleme kao spužvom izbrisati iz naših života. Znak da je lijeva koalicija koja je sada na vlasti sasvim izgubila kormilo iz ruku je da je anti-socijalna, da ugrožava radnika, poduzetnika i intelektualca i da ozakonjuje kriminal. Ne čudi me kriminal RBA-zadruga i strahovlada banaka nad našim životima, jer je u njihovom interesu da pokušaju oteti i zaposjesti što više dobara, novca i nekretnina u Hrvatskoj. Na vlasti je da ih u tome spriječi i djelotvorno upozori da se trebaju držati svoje uloge u društvu – a to je pružanje usluga i ubiranje zarade koja je proizašla iz pružanja usluge, a ne iz otimačine. Naša vlast se godinama ne zna nositi s tim izazovom i vrijeme je da ju zamijenimo boljom. Kad kažem „boljom“ ne mislim na čudotvorce, obmanjivače i notorne neradnike poput Živog zida koji bi u normalnoj državi već odavno bili iza rešetaka, niti na darkericu i pomodnu Holy, a niti na sumnjivce poput HNS-a koji poput banaka drže većinu sredstava i ministarstava pod nadzorom samo pomoću lukavstva, a bez stvarne baze u narodu. O SDP-u ne vrijedi trošiti ni riječi jer je pod njihovom palicom Hrvatska dovedena na rub propasti, dok je hrvatska nacija i interes sasvim zanijekan.
Interes hrvatskog naroda oslanja se i na onaj interes svakog pojedinca u njemu. Ako ljudima oduzmemo posao i ovršimo ih, znači da smo temeljito gazili po njihovom interesu i po interesu cjelokupnog naroda. Upravo to se i dogodilo. Zato ne treba čuditi ni apatija kao niti sveopća iscrpljenost stanjem u državi u kojoj se ne isplaćuje rad, nego nerad. Državni aparat i porezi su do te mjere isisali svaku kap krvi iz nas da nam se čini da se više ne isplati raditi, jer se ne može napredovati, niti ekonomski niti ikako drugačije. Nerad generira očaj. Nezaposleni nisu vojska, nego očajna gomila koja svojoj djeci nema ni za staviti kruh na stol, a kamoli ponuditi im ikakvu budućnost. Za svaki honorar se nije potrebno samo izboriti kvalitetno obavljenim poslom, već ga treba utjerivati godinama. Kada ga uspijete djelomično utjerati, oduzet će vam ga FINA jer su vam u međuvremenu svi računi blokirani. I eto nas kod slijedeće gomile, mase blokiranih koji vape za pravdom i tračkom nade.
Bit će neizmjerno teško izaći iz kaosa u koji su nas ugurali oni koji su dolazili na poluge moći po principu negativne selekcije. Bit će neizmjerno teško vratiti dug svima onima koji su poginuli i bili ranjeni hrabro braneći ovu našu domovinu koja je u zadnjih deset godina uništena do neprepoznatljivosti. Svaka pojedina uništena hrvatska tvrtka i poduzeće s tradicijom mogla je pomoći da kao zemlja ni ne osjetimo krizu koju trpimo već osmu godinu. Sam Imunološki zavod ima toliko stvarnog kapitala u svojim sojevima i patentima da nas je kao državu mogao obogatiti i proslaviti. Visoko školovani mladi ljudi u stotinama tisuća odlaze iz zemlje koja ih – ne želi. Pretijesno je u Hrvatskoj postalo za narod i za trenutnu vlast. Vrijeme je da jedno od njih emigrira. 
Logična je pretpostavka da će to ipak biti ova vlast i Vlada, jer je hrvatski narod taj koji je opstao više od tisućljeća na ovim prostorima. Milanović, Pusić, Pupovac, politički zombiji Josipović, Čačić, Linić i bezbroj drugih koji su nas sve zajedno besramno iskorištavali, nevrijedni su spomena, ali su zavrijedili biti izbrisani iz politike. Dolazi trenutak u kojem čak i najbolji lažljivac i najsnalažljiviji pokvarenjak gubi moć uvjeravanja i obmane nad svima nama. Generacija branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata ulazi u zrele i pozne godine svog života, ali Hrvatska je kao država mlada i spremna rasti, kako gospodarski, tako i znanstveno, kreativno i utjecajno. Ono što se nama kao ljudima čini kobnim u našem ograničenom životnom vijeku, samo je kratko vrijeme dječjih bolesti u djetinjstvu jedne mlade države. Mislimo na svoju djecu i ne gubimo nadu. Hrvatska tek treba procvjetati, vrijeme je da se riješimo političkog otpada koji nam zagađuje sadašnjost i truje sve izglede na budućnost.
Ingrid Runtić
