1. Milanović je otvorio granice prema Mađarskoj i Sloveniji, dakle, restaurirao je mimo volje Njemačke Schengen.
2. Istovremeno, prema Srbiji se vlada – suprotno! Spustio je rampu. Ponaša se bas kao da je Angela Merkel, kao da svi Sirijci hrle u Hrvatsku, a ne Njemačku.
3. Dakle, u isto vrijeme, Milanović vodi naoko dvije sasvim suprotne politike: prema regiji se vlada kao dio EU, kao premijer članice EU ne uvazava politiku EU.
4. Zanimljivo, za ovaj potez Milanović je dobio velik aplauz BBC-a. Očito, Britanci su jako zadovoljni Zoranom Milanovićem i spikicom da Croatistan ne ce biti “hot spot”.
5. All that jeza oko izbjegličke krize u Hrvatskoj, koja sve više zaista izgleda na Ristićev kaos iz držvavnog rezona ( unatoč sluzbama, kao, procjena je bila 1000 izbjeglica prvoga dana, odjednom metež, nema autobusa, itd.itd.) zapravo je ludilo u kojem ima sustava: mada se i meni isprva činio da sa svakom novom tisućom izbjeglica Milanovićev rejting za postotak pada, odjednom se on uspostavlja kao zaštitnik nacionalnih interesa ( konfrontira se sa Madđarskom, Slovenijom, Srbijom, samom EU! ), iako nitko ne shvaća, kako on to definira nacionalni interes, jer čas špila humanista koji bi osobno udomio Asadovu obitelj, a čas bi sve te Sirijce proslijedio Madđarima i, in ultima linea, Nijemcima.
Ovo etičko proturječje – on je doduše humanist, ali do granice od 1526 izbjeglica na teritoriji RH – za politiku ništa ne znaci, jasno, i Milanović poenitra:
– izravno se u očima britanske politike uspostavlja kao protagonist neuvažavanja njemačke politike privremene suspenzije Schengena ( Milanović ionako prezire Njemačku i Merkel, jos od slučaja lex Perković, shvačajući to sasvim osobno: znajući da iz Berlina nikakva pomoć u reizboru ne slijedi, Milanović izravno igra na kartu Londona ), i time cijela ova kriza uvelike ide na ruku Zoranu Milanoviću;
– ide mu na ruku jer se u očima građana impostira kao
a) humanist koji je emigrante ugostio
b) unatoč velikim centrima moći uputio kamo su krenuli, na Sjever
c) cijela kriza je red harring jer odvlači pažnju s bitnih problema kampanje – ekonomske teme – na ono oko čega se i oporba mora sloziti, pritješnjena humanističko-nacionalističkom agendom zaštite Sirijaca od bezdušnih susjeda Slovenaca, Mađara i Srba.
– kako je u kampanji ionako već ishodio da se oporba složi oko arbitraže s vladajućima, kao i u slucaju CHF u protiv bankokracije, ova mu situacija silno ide na ruku: sto duže traje, to će više dana kampanje provesti moderirajući situaciju po svojoj volji.
U isto vrijeme u gotovo sumanutom The Spectatoru moze se čitati da je Angela Merkel kriva sto naročito obzirnim udomljavanjem izbjeglica provocira moguće nove smrti pri pokušaju bjekstva iz pakla Sirije, pa je savršeno jasno otkud vjetar puše: kao što je očito da Njemačka ničim nije prouzročila nedaće sirijskih izbjeglica, bjelodano je da njihovim izborom konačnoga cilja putovanja izbjegle ne zanimaju zemlje u kojima se može radom dobro zaraditi, kao što je to recimo Engleska, čija ekonomija puca od jedrine, nego ponajprije one zemlje u kojima je socijalna pomoć do te mjere izdašna, da raditi i nije nužno.
Možda bi jedno od rješenja bilo i to da se svim izbjeglima kupi avionska karta za SAD. Jer, ako to nije lend of opportunity, k tome nekako i povezana s događajima u Siriji, onda ja ne znam koja to zemlja jest. Da, uz Otok, ali to više nije potrebno spominjati.
Ipak, izbor je pao na Njemačku, možda i zbog odnosa s Moskvom u vrijeme ruskog angažmana u Siriji, pa se odjednom, nakon nečuvenog americkobirtanskog pritiska na Berlin tijekom debate o Grexitu, sada stvorio novi pritisak: udomljavala izbjegle, ili ukidala Schengen, Njemačka je stalno iznova kriva, jer, ipak je to pitanje europskog i svjetskog leadershipa.
Stoga je svaka pomoc u dezavuiranju Berlina dobrodošla.
Sve u svemu, Zoran Milanović u ovoj kampanji ima sponzora.
I taj sponzor nije naivan.
ROMANO BOLKOVIĆ
izvor fb
