Vučić je mimo znanja srbijanske javnosti i prema pisanju tjednika Tabloid, sklopio i potpisao tajni sporazum najprije sa Amerikancima, a onda i sa Europskom unijom o prihvatu desetaka tisuća izbjeglica na teritorij Srbije, a onda je riješio pogaziti potpisano i zaurlati i na one s kojima je potpisao sporazum, kao i na susjede, najprije Mađarsku, zatim i na Hrvatsku što Srbiji ne dopuštaju nekontrolirani priljev izbjeglica iz Sirije u vlastite države. Potez Vučića je bio sračunat u želji da pokuša sa SAD i EU ostvariti nemoguću misiju i realizirati prozirnu trgovačku igru u politici. Srbiji se kao jedan od glavnih i početnih uvjeta u pristupnim pregovorima sa Unijom postavlja pitanje definitivnog rješavanja dva najpoznatija politička ubojstva u Srbiji. Radi se, dakako, o ubojstvima Zorana Đinđića i Slavka Ćuruvije, pri čemu su u oba slučaja umiješani i prsti Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića.
Na tu temu već sam pisao i elaborirao na stupcima portala Hop.hr. I politički nepismeni kalkulant Vučić se preračunao u svojoj mašti da moćnijima od sebe može podvaliti igru koju im je nesuvislo ponudio. U zamjenu za otkrivanje pozadine spomenutih atentata i osobnog demaskiranja vlastite i Nikolićeve krivnje kao glavnih nalogodavaca ubojstava, ponadao se da bi njemu i Nikoliću Amerikanci i Europljani mogli dati oprost zločina, ako pristane napraviti mini izbjeglički kamp na teritoriju Srbije. Zato je mjesecima ronio lažne suze nad sudbinom izbjeglica iz Sirije što su se našli u Srbiji, koja je trebala biti samo tranzitna zemlja kao i mnoge druge. I sve ovo je krio kao zmija noge od svoga naroda, jer kad bi Srbi doznali za prvotni tajni plan o trajnom useljenju izbjeglica u ionako ekonomski opustošenu i ruiniranu Srbiju, to bi njemu drastično oborilo politički rejting. Nije isključeno da bi zbog takvog poteza mogao izgubiti i predstojeće izvanredne izbore, jer bi otkrivanje takvog skandala izazvalo tektonske potrese u glavama srpskih birača. No, kad je Vučiću postalo jasno da od takve vrste političke trampe sa Washigtonom i Bruxellesom neće biti ništa, preko noći je promijenio mišljenje i odlučio što je moguće veći broj izbjeglica poslati u Hrvatsku, kad su već prije toga Mađari zatvorili svoju granicu. I kao što se i dalo pretpostaviti, da bi sakrio tragove namjera prema vlastitoj zemlji, obrušio se najprije na Mađarsku, a onda još jače i silovitije na Hrvatsku kao srpskog dežurnog krivca za sve srpske svakodnevne političke promašaje, ludosti i gluposti koje stalno rade.
Ovim potezom Vučić sa svojom Vladom želi destabilizirati Hrvatsku, unijeti pometnju i metež u hrvatsko građanstvo planiranom invazijom desetina tisuća migranata iz Srbije u smjeru Hrvatske, čime bi Srbi izvozom izbjeglica u Hrvatsku pokušali promijeniti demografsku sliku Hrvatske. Proglasima su se očitovale i famozne udruge srpskih izbjeglica iz Hrvatske, a zapravo izbjeglih najviše od zdravog razuma. Takve predvode Savo Štrbac i njegov pobočnik Miodrag Linta. Oni se ne libe izvaliti i neviđene gluposti i budalaštine kako će ponuditi “srpske kuće i posjede izbjeglicama iz Sirije da u njih usele!?” Kako iole upućen čovjek može uopće prihvatiti ove plitkoumne srpske poruke na ozbiljan način ako se zna da i u međunarodnome pravu vrijede zakoni stjecaju prava na imovinu, pored ostalog, i na dva derivativna načina, a to su pravo održaja i državine nad pokretnom ili nepokretnom imovinom. Kako se niti u relativnom, niti u apsolutnom roku, svi ti vrli Srbi nisu vratili na svoje negdašnje posjede, jer su se, jasno, bojali kaznene odgovornosti za zlodjela što su ih tijekom rata činili protiv hrvatske države i hrvatskog naroda, sva ta privatna svojina o kojoj Srbi, izbjegli od razuma pripovijedaju ne pripada po zakonima Građanskog i stvarnog prava njima, nego novim vlasnicima, Hrvatima doseljenima iz drugih krajeva, otkud su Srbi skupa s muslimanima istjerali Hrvate sa vjekovnih ognjišta u Bosni. I tako ta svojina o kojoj trabunjaju Štrbac i Linta odavno više pravno ne pripada Srbima, jer je pravno gledano promijenila titulara, odnosno nositelja na pravu svojine na nepokretnosti. Da narečeni Štrbac ima imalo naobrazbe, trebao bi znati da mu je za kaznena djela počinjena u ratu prema odredbama Kaznenog zakona zaprijećena zatvorska kazna, ako bi Hrvatska posegnula za pravom izručenja od strane Srbije. Za takva djela nikad nema pravne zastare, a za spomenuta srpska potraživanja imovine u Hrvatskoj pravna zastara je odavno stupila na snagu jer su prošli svi i relativni i apsolutni rokovi potraživanja, a država Hrvatska u konkretnim slučajevima ima diskreciono pravo konfiskacije imovine onima što su potegli oružje u želji rušenja i uništenja Hrvatske i pripajanja njezinih područja Srbiji Naravno, Srbija kao dokazana zemlja bezakonja, vrlo vjerojatno bi takav zahtjev Hrvatske o izručenju Štrpca, samoproklamiranog ratnog ministra informiranja izmišljene srpske paradržave u tkivu Hrvatske odbacila, kao što odbija već mjesecima i godinama ignorirati zahtjev za izručenjem, primjerice i bugarskog tajkuna i državljanina Cvetana Vasileva, vlasnika tvornice stakla u Paraćinu u Srbiji. Njega po crvenoj tjeralici Interpola Bugarska potražuje od Srbije zbog teških pljački, prije svega djela pronevjere milijunskih suma novca u eurima kojima je oštetio bugarsku državu. Tamošnji sud ga je procesuirao, ali Vasileva od izručenja štiti izravno Tomislav Nikolić, jer ima poslovni deal sa Bugarinom Vasilevim i zato je za njega Srbija siguran dom i utočište od izbjegavanja pravde i suđenja u Bugarskoj. Stoga, i ljudi poput Štrpca ili LInte, mogu također, računati na potporu Vučića i Nikolića, bude li Hrvatska odlučila povući potez na koji ima i pravo i obvezu prema odredbama Kaznenog zakona.
Srbija i u najnovijim dramatičnim zbivanjima oko sve većeg i sve jačeg priljeva izbjeglica demonstrira aroganciju i nepoštivanje međunarodnog prava. Kad se to prohtije srbijanskim političarima, oni se pozivaju na međunarodno pravo, kad je svima jasno da prevagu ima Ustav suverene zemlje i obratno forsiraju priču o vlastitom pravu na integritet vlastite zemlje sad kad im je jasno da je propao pakleni Vučićev plan o trgovini sudbine izbjeglica u zamjenu za njegovu i Nikolićevu amnestiju pred Amerikancima i Europljanima za političke likvidacije u kojima su ova dva zločinca sudjelovala. Tako srbijanski politički žutokljunci i neznalice upravo u ovim trenucima pisanja teksta u 16 sati organiziraju novu vrstu igrokaza za ojađeno domaće pučanstvo. Sazvali su izvanrednu sjednicu svih službi državne sigurnosti u povodu zatvaranja graničnih prijelaza između Hrvatske i Srbije. Odluku o zatvaranju svih prijelaza i za promet teretnih vozila, donijela je hrvatska Vlada, nemajući drugoga izbora u situaciji kad je svatkom normalnom čovjeku bilo jasno da Srbija kani poslati na desetke, možebitno u dogledno vrijeme i na stotine izbjeglica u Hrvatsku, premda je prije nekoliko dana Mađarska deblokirala prijelaz na Horgošu i Srbi su mogli da su htjeli, preusmjeriti kolone izbjeglica u pravcu Mađarske. Ali, nisu tako postupili, nego su željeli val izbjeglih napaćenih migranata iz Sirije poslati smišljeno baš u Hrvatsku. I onda licemjerni Vučić sinoć u obraćanju srpskoj naciji preko TV Pinka počinje izlaganje riječima kao se “obraća zamolbom hrvatskim susjedima i prijateljima.” Kako deklarirani neprijatelj Hrvatske i hrvatskog naroda može tako hladnokrvno izgovoriti te riječi koje ne misli i ne osjeća, zna samo on kao majstor demagogije.
Ovdje je naposlijetku najbitnije što je u povodu ovoga slučaja reklo Europsko povjerenstvo. A, kako prenosi i prortal Vučićeva dnevnog glasila Informera, tijekom prijepodneva zasjedalo je Europsko povjerenstvo i već poslalo jasnu poruku Beogradu. Glasnogovornik Europskog povjerenstva Margaritas Šinas je objasnio Srbima da je pravo Hrvatske kao samostalne i suverene države zaštititi vlastite granice i da se nitko sa strane ne može i ne smije miješati u odluke hrvatske države. To isto je ponovila i Šinasova kolegica, također glasnogovornica Eurospkog povjerenstva Nataša Berto, na koju se teškim prozivkama i vrijeđanjima njezinog intelekta jučer okomio drski i bezobrazni Vučić u obraćanju TV gledateljstvu u centralnom TV dnevniku državne televizije RTS. Srbima je iz Europe još prije toga stigao i odgovor kako i Mađarska ima pravo postupati na svome teritoriju sukladno vlastitim prosudbama i da na to nemaju pravo Srbija i Srbi utjecati i odlučivati u ime Mađara i Mađarske. I sve je u ovim slučajevima iskonstruiranim u kuhinji velikosrpske politike posve jasno, samo Srbi glume ludilo i izigravaju uvrijeđenost i iznenađenost, jer su bijesni što im i najnoviji politički trikovi duhovne manipulacije i intelektualne prostitucije u režiji Vučića, Dačića, Vulina i dakako Nikolića nisu prošli. Pročitani su i ovoga puta kao otvorena knjiga, kao i mali milijun puta prije toga. I sada združenim snagama preko Informera, Vučićeva i Nikolićeva vlast skupa sa njihovim učitelejm i idolom, ratnim zločincem Šešeljem, prijeti Hrvatskoj carinskim ratom!? Uz to, Šešelj otvoreno poziva na bojkot kupnje hrvatske robe i proizvoda u Srbiji kao trenutačni odgovor Srbije Hrvatskoj. I dok prijete Hrvatskoj riječima, u praksi su svjesni da njihove prijetnje nalikuju psu koji laje dok vlakovi prolaze. Jer, poslije zatvaranja hravtske granice, već danas su Srbi postali svjesni kako se ne mogu poigravati sa Hrvatskom, te su preusmjerili karavane kamiona, cisterni i šlepera ka Mađarskoj i Rumunjskoj. Istrajnost Hrvatske po ovome pitanju tako je urodila plodom. Svatko iskusan znade da će se prije ili kasnije, Srbi opet prisilom vanjskim čimbenika, odnosno velikih sila, spustiti na zemlju iz oblaka u koje su poletjeli. Ovaj poziv Šešelja na bojkot hrvatske robe nije ništa novo u srbijanskoj politici. Tako su i daleke 1989. godine Milošević i njegove sluge pozivali nakon političkoga sukoba sa Slovenijom na opći bojkot kupnje slovenskih hladnjaka i štednjaka u Srbiji. Mislili su da će nešto naškoditi Slovencima. Isti scenarij se ponavlja i sada na relaciji Srbije sa Hrvatskom. U ovoj situaciji je najbitnije da Hrvatska ne popusti niti jednoj ucjeni i prijetnji što dolazi od strane Srbije. Sad kad su raskrinkani u pobudama svoje lažne skrbi za izbjeglice, više nemaju potrebe izigravati čovjekoljupce i mirotvorce da bi pridobili simpatije svijeta, te po tko zna koji puta pokazuju svoje zločesto i mračno lice očajnih gubitnika. To je samo rika ranjene srpske zvijeri.
Čudno je samo kako Srbi još nisu stigli ući u polemiku i raspravu i sa Česima, Slovacima ili Poljacima, čije su političari proteklih dana i tjedana, također, iskazali spremnost u očuvanju interesa i zaštite vlastitih državnih interesa, koji su u suprotnosti sa interesima najvećih europskih zemalja i svakako i SAD-a. Najveće i najbogatije zemlje bi po logici stvari trebale prednjačiti u prihvatu izbjeglica, tim prije što su sukobljeni interesi najvećih svjetskih sila i prouzročili veliku krizu na Bliskom istoku i izazvali val izbjeglica, zlosretnih ljudi što su primorani napustiti svoje domove, bježeći glavom bez obzira pred strahotama rata. U prilog nekog pozitivnog rješenja krize ide i jutrošnji apel Angele Merkel da i SAD počnu aktivno sudjelovati u prihvatu migranata sa Bliskog istoka. Demokrati u Kongresu su prihavtili njezinu inicijativu, ali se tome prijedlogu opiru republikanci, ali su takve ideje o konkretnim razgovorima velikih sila, što upravljaju svijetom, nagovještaj pozitivnog izlaska iz dugotrajne krize. Na njima je da odigraju ključnu ulogu u smirivanju situacije.Vatrogasci u smirivanju ratnog požara ne mogu biti Vučić, Dačić, Vulin ili Nikolić, najmanje njihov zajednički idol Šešelj, jer su cijeli život samo doljevali ulje na vatru ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Kako bilo tko ratne piromane može ozbiljno zamisliti da istinski žele vodom gasiti požar? U takve njihove nakane ne mogu vjerovati ni mala djeca, a kamoli odrasli ljudi.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda