Iseljenici moraju upornije lobirati u Hrvatskoj za ono što žele. Trebaju biti jako oprezni i što dulje boraviti u Hrvatskoj- Charles Billich, svjetski poznati slikar i politički emigrant
Charles Billich (Karlo Bilić) svjetski poznati slikar s australskom adresom, još uvijek čeka priznanje u domovini. Ono što svjetski kritičari smatraju velikom umjetnošću, domaći svrstavaju u prosječnost akademske manire. Bilića to ne zabrinjava. Kaže da se na to samo može „cerekati“. Ono što ga zabrinjava, političke je prirode. Smeta ga što Hrvati nikako da zaborave na Tita, ali i Titove simbole u njegovom rodnom Lovranu.
FM: Povod ovom intervjuu, zapravo je Vaše pismo koje ste poslali dr. Andriji Hebrangu, a u kojem iskazujete razočarenje aktualnom vlasti, opsesivnošću Titom, njegovim simbolima u Lovranu i, citiram: „Neću dolaziti u Hrvatsku sve dok sva sjećanja na tog monstruoznog koljača ne budu maknuta s javnih mjesta širom Hrvatske.“ Uistinu će biti tako?
Bit će tako za stalno, iako ne i što se tiče kraćih posjeta. Ne shvaćam zašto Hrvatska nije spremna suočiti se s tužnom istinom iz prošlosti. Okrenimo stranicu već jednom! Krenimo prema nekom suvremenom pojmu sloge, prema nekoj logici. Zar je to tako teško? S time bi se, valjda, trebao artikulirati neki novi ideal, svježa preporodna ideja. Materijalna očekivanja nisu odgovor, niti su moguća uoči strašnih demografskih dinamika u Hrvatskoj i svjetske krize. Došlo je vrijeme rekalibracija vrijednosti i razvitka duševnih sadržaja u našim životima. Lažna obećanja prošle diktature, jedino služe kao otvor napredovanju, i samo neki luđaci mogu tvrditi kako je dobro bilo pod „ljubičicom belom“!
FM: Vi ste poznati slikar u svijetu, u Australiji u kojoj živite, Ujedinjenim narodima, Vatikanu, pa čak i u Kini, no u Hrvatskoj, izgleda, s Vama imaju nekakav problem. Nikako se ne mogu odlučiti jeste li u okvirima akademskog slikara ili su Vaša djela vrhunska. U čemu je problem?
Ne znam mentalitet nekih izoliranih i moroznih fosila u Hrvatskoj i kritičara koji me vole mrziti. Imaju neki klasifikacijski stav, a ja nažalost ne spadam nigdje zbog mojih ekscesnih impulsa, egzotičnih likovnih izleta i ekscentričnosti mojih tematskih kaprica. Takvi tipiziraju neke zaostale stavove prošlog režima i samu pojavu na prošloj umjetničkoj pozornici režimskog slikara. Ili si bio u „struci“, ili nisi egzistirao.
Ali samo neka dalje pišu, makar i dobro! Na koncu, ja od svakog pomalo nešto naučim, trebalo mi ili ne.
FM: Čak i oko slike koju je svojedobno Buschu darovao Ivo Sanader, podigla se prašina. Domaći kritičari su smatrali kako Vaš rad nije „dostojan“. Kako ste na to reagirali?
Da, cerio sam se. Dobri komedijanti! Jedan bi bio Sanaderu preporučio sliku sisate skijašice na vodi, koja promovira „kokainu“ na prsima. I oni u Bushevu protokolu bili bi zadivljeni. Druga preporuka bila je portret pretužnog bračnog para s djecom u očigledno krajnje gladnom stanju u prljavoj sobi. Dostojno? Molim vas! Ali čekajte, moje slike ni traga ni glasa! Usporedba nije važna, samo mlati Billich!
Naslikao je portret Josipa Broza Tita i prikazao ga kao krvnika svoga naroda!
FM: Ali bili ste omiljeni umjetnik Franje Tuđmana. Čega se najradije sjećate iz tog doba?
Tuđman mi je rekao da se vratim doma. To sam i učinio i otvorio atelje i galeriju u Lovranu. U to doba sam stvorio ciklus „13 hrvatskih velikana“ i ciklus „Zagreb – idealizirana apoteoza Zagrepčanke“ personifikacija glavnog Grada.
FM. Zoran Milanović Vas je također posjetio u galeriji. Jeste li mu govorili o Vašem problemu u Lovranu?
Nisam. Ne bih se usudio premijera opterećivati s mojim sitnim problemima. Imali smo drugih, pametnijih tema. Ali radim s drugim pravnicima na prekršajima, podvalama, izdajama i urotama protiv mene i mojih ljudskih prava.
Poznavao je Papu Ivana Pavla II, ali i družio se s playboy bossom Hughom Hefnerom!
FM: Vaše su slike iznimno skupe. Koliko je iznosila Vaša najskuplja slika?
Otprilike pola milijuna eura. Slika 1 m x 1 m prodana je na aukciji u Pekingu za „China Foundation for the Alleviation of Poverty“ pod pokroviteljstvom Centralnog komiteta. Cijelu sam svotu 2012. godine donirao u humanitarne svrhe. Moje donacije su dio mog života, a ove godine doniram i kip. Često doniram grafike i crteže diljem Australije. Između ostalog, idem svake godine i na daleke misije po cijelom kontinentu u ulozi australskog ambasadora (Ambassador for Australia Day)
Marijana Dokoza
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je na prodajnim mjestima u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luksemburgu do 06. listopada…
