Nakon čak tri natječaja, za ravnateljicu Muzeja grada Splita izabrana je jedina kandidatkinja koja se javila, 65-godišnja umirovljenica Narcisa Bolšec-Ferri iz Istre, po struci arheologinja koja je u mirovinu otišla s mjesta ravnateljice Konzervatorskog odjela u Puli prije pet godina. U zemlji u kojoj vlada kronična nezaposlenost i iz koje se masovno iseljava mladi i visoko kvalificirani i školovani kadar u potrazi za adekvatnim zaposlenjem, u zemlji u kojoj samo vrvi od nezaposlenih muzeologa, povjesničara, kustosa i arheologa – izbor za ravnatelja Muzeja u Splitu pada na – umirovljenicu iz Istre?! Redakcija HOP portala saznaje da je ta ista umirovljenica i (ponovo) ravnateljica prije nekoliko dana na otvaranju jedne izložbe u podrumima Dioklecijanove palače došla u alkoholiziranom stanju te sablaznila nazočne svojim ponašanjem i rječnikom s ulice. Što je odlučilo u ovom strahotno neprimjerenom izboru, koji je to tonama težak „jezičac na vagi“?
Petar Škorić, predsjednik splitskog HDZ-a, predložio je da se taj prijedlog povuče te smatra krajnje neprimjerenim pored toliko nezaposlenih u kulturi, da se na to mjesto imenuje – umirovljenica! Zamjenik gradonačelnika Goran Kovačević je rekao da se radi o osobi „koja će svoje znanje prenijeti mlađima“.
Gradonačelnik Splita Bal…Bal…Baldasar je na sve to odvratio da „primjedbe na dob kandidatkinje doživljava kao diskriminaciju na osnovi godina i spola“, što u ovoj situaciji možemo shvatiti kao krajnje neinteligentan ili u najmanju ruku tragikomičan odgovor. Baldasar je tako za vrijeme Domovinskog rata „zbrisao“ u Italiju, sasvim u skladu s umotvorinom njegovog stranačkog šefa i kolege pravnika Milanovića koji je nedavno izjavio (komentirajući izbjeglice iz Sirije) da od rata bježe najkvalitetniji i najbolji ljudi, a samo siromašni ostaju braniti svoju domovinu.
Gradska vijećnica Marijana Puljak oštro se i argumentirano protivi ovom izboru ravnateljice Muzeja, te napominje da drugih kandidata nije bilo jer se „nisu javljali znajući unaprijed tko će biti odabran“.
Ovdje se očito radi o staroj boljci negativne selekcije i političkog pogodovanja koje stoji iznad svega, pa i iznad stručnosti, kompetencije, stvarnih potreba i mladih školovanih kadrova, a upravo se na taj način već desetljećima nanosi ogromna i nepopravljiva šteta kulturi i gospodarstvu kao i svim ostalim segmentima života Hrvatske. Izgleda da je glad za vlašću crvenih toliko neutaživa da više ne biraju sredstva ni ljude, glavno je da zadrže primat u našoj napaćenoj Hrvatskoj i to pod svaku cijenu i svugdje, u svakoj pori javnog i društvenog života. Pri tom im je potpuno nebitno da se u ovom konkretnom slučaju radi o namještanju natječaja u Muzeju grada koji je inače dio UNESCO-ve i svjetske kulturne baštine, svojevrsnom svjetskom čudu od grada – Splitu – koji je zaslužio najbolji, a ne najgori vodeći kadar koji mu na izmaku svoje devastirajuće vladavine podmeće SDP.
Mladim i stručnim ljudima u kulturi se na ovaj način brutalno poručuje: „ne možete vi toliko čekati koliko mi možemo istrajati na polugama moći!“
Ingrid Runtić
