Muzej domovinskog rata
Koliko je premijer Milanović u posljednje vrijeme dobar nacionalist ili bolje reći borac za narodne pravice, moglo bi se pomisliti da ima amputirane potkoljenice ili da je u najboljem slučaju nositelj ranjeničkog odlikovanja, a ne onog Domovinskog rata, kojeg ima svatko, pa i ministar policije. Međutim, politika rezbari najbolje humoriste i to ne samo na urnebesno smiješnim konvencijama, gdje svi rastu do pune erekcije. Na primjer, u Splitu se danas na Gradskom vijeću, razglaba se o Muzeju domovinskog rata. Poticaj je šuplja informacija koji bi trebao postići poučan učinak pred izbore. Uobičajeno demokratsko licemjerje lijeve koalicije o stanju neupitno propagandistički crno obojene dokumentacije Joška Čelana izložit će svjetlu u ime gradonačelnika Siniša Kuko, pročelnik da vam padne mrak na oči. Čelan je, naime, za vrijednost prosječne godišnje plaće, za honorar koji je u prošlom mandatu odobrio Kerumov logistički domobran Jure Šundov, napisao studiju održivosti Muzeja koji bi se trebao svojim artefaktima i virtualnom snagom svjedočanstava usjeći u pamćenje generacija lokalnog naroda, koji bi sad zacijelo dobro razmislio prije nego bi opet otišao u još jedan takav rat. Međutim, tražeći u dokumentima podatak o vrijednim obircima, shvatite da onaj tko se tako predano za honorar poduhvatio posla, ne samo da uopće nije kustos i muzejski radnik i općenito ne razumije što muzejski artefakt jest i što ima sadržavati, nego je sve utemeljio na virtualnim filmskim vrpcama i obećanjima kako će branitelji na poziv „zovi samo zovi“ u muzej smjestiti svu svoju zaostalu željezariju.
Umjesto desničarskog najbolja (i ljevičarskog također) kustos treba imati tvrdokornu ravnodušnost prema svim nedaćama stradalnika rata, prema lovačkim pričama pojedinaca, čak na granici strašne slike nezahvalnosti, daleko od ushićenja onih koji bi se imenom i prezimenom htjeli naći u još jednoj „bizarnoj“ kući slavnih, da se okoristim podjednako praznom analogijom iz ovdašnjeg Muzeja Sporta, koji već godinama na jednom obiteljskom zasadu iscrpljuje javne fondove, ucjepljujući javnosti da je sport, a Hajduk napose, ključna kost Splita koji oni vješto vraćaju na mjesto, opipavaju i trljaju, umjesto da se jedna takva stvarna privrženost, prema sportu i ratu, racionalizira i smjesti tamo gdje su ovdašnje vlasti smjestile sve one koji pobuđuju stručnu i financijski nepovoljnu sumnju u koješta – Muzej Grada.
Dr.sc.Dalibor Lovrić
