Mrtva punica sa stanarskim pravom ima više prava nego živ vlasnik?
Člankom 48. Ustava Republike Hrvatske jamči se pravo vlasništva. I Zakon o vlasništvu propisuje da je vlasništvo iznad svega. Nedodirljivo je. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, tako piše u članku 3. Ustava RH.
Gdje je onda zapelo u slučaju Raspudić?
Nakon niza godina suđenja u kojem sudskom postupku punica doktora znanosti, koja čak i nije bila vlasnik predmetnog stana, već je bila nositelj stanarskog prava, iako već godinama mrtva ima veća prava od živog vlasnika. Zapelo je očigledno u nejednakosti svih pred sudovima. Doktor znanosti i njegova supruga, tužiteljica, privilegirana je od strane hrvatskih sudova. Iako je opet tim našim Ustavom propisano „Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske“, na očigled je vidljivo da u ovoj pravnoj stvari puno toga nije ustavno, i puno toga nije zakonito.
Za doktora znanosti Mustafu Nušinovića i njegovu suprugu sud radi nedjeljom
Na danas održanoj raspravi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, odvjetnik Milko Križanović iznio je pred sutkinjom šokantno otkriće; Rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim se potvrđuje odluka prvostupanjskog suda o iseljenju Drage Raspudića iz vlastitog stana, iako nije ni dužnik, ni ovršenik, a ne vodi se niti spor oko vlasništva, donešeno je nedjeljom. Sutkinja Laura Crnić Klapšić kaže da je označeni dan donošenja rješenja zapravo omaška. Ali nitko od sudskih djelatnika nije obrazložio, ako je doista omaška kojeg je dana zapravo rješenje donešeno i kad onda postaje pravomoćno. Jer ako sudovi ne rade nedjeljom, a Sudskim poslovnikom je propisano da ne rade, i ako u upisniku ne postoje podaci o donošenju rješenja toga dana, od kojeg dana teku rokovi?
Da im rokovi baš ne štimaju, također je obrazložio odvjetnik Milko Križanović navodeći da u rješenju Pp-716/95 od 03.06.2008. godine stoji klauzula pravomoćnosti i ovršnosti sa datumom 03.11.2011. godine dok je prijedlog za ovrhu podnešen dana 07.10.2011. godine iz čega je vidljivo da je prijedlog za ovrhu podnešen prije pravomoćnosti sudske odluke. Sutkinja nije obrazložila je li i to omaška, ali na činjenicu da u vrijeme podnošenja Prijedloga za ovrhu Raspudić još rješenje sa Županijskog suda nije niti dobio, nije imala komentar. Tim više jer su rokovi za ovrhu temeljem Rješenja o smetanju posjeda prekluzivni, prijedlog za ovrhu može se podnijeti isključivo u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
Vratimo se u davnu 1992. godinu. Drago Raspudić tada je bio zaposlenik trgovačkog društva Parket. Parket je posjedovao stanove u svojem vlasništvu a u njima su stanovale osobe sa stanarskim pravom, uz odobrenje Parketa. Margita Kekelj živjela je u jednom od tih stanova, te je bila nositelj stanarskog prava. Da bi se stanarsko pravo prenosilo na nasljednike, potrebno je da član obitelji bude prijavljen kao sustanar u tom istom stanu. Božica Nušinović nije stanovala sa Margitom Kekelj, i nije bila nositelj stanarskog prava, niti nasljednica istog. Međutim, Božica Nušinović preskočila je sve zakonske prepreke, te je zaobišla i Zakon o nasljeđivanju i Zakon o vlasništvu, temeljem kojih nesporno ne bi mogla ostvariti baš nikakva prava, ali se zato usmjerila na smetanje posjeda. Prema stanju spisa, ispada da nije uopće važno što Drago Raspudić ima stan, koji je uredno platio, i čiji je vlasnik pune 23 godine, već je za hrvatske sudove upravo važno to što Božica Nušinović tvrdi da je ona zadnja imala ključeve. Sudovi su na temelju takve tvrdnje potpuno ignorirali Raspudićevo pravo na nepovredivost vlasništva, ignorirali su i činjenicu da je Drago Raspudić stan platio u cijelosti, dok je pokojna Margita Kekelj prema priloženoj dokumentaciji uplatila stan 15 dana nakon svoje smrti???
„U to vrijeme bila sam šefica računovodstva u parketu, a problem je nastao kad je jedna uplatnica po mom mišljenju falsificirana. Navodno je pripadala Margiti Kekelj, tadašnjoj stanarki, udovici našeg radnika. Uplatnica je bila datirana na travanj 1992. godine, ali taj novac nitko u poduzeću nije vidio. Na nju se pozvao prvostupanjski sud kad je donio presudu koja ide na štetu Dragi Raspudiću, kojeg mi je izuzetno žao“, kaže Hudinčec – šefica računovodstva Parketa u vrijeme kad je spor oko stana začet.
– „Novac za stan od strane gospođe Kekelj stigao je 16. srpnja“, tvrdi Hudinčec, šefica računovodstva poduzeća Parket.
– „Kad sam vidjela da je na ime gospođe Kekelj uplaćen stan, znajući da je ona umrla petnaest dana prije, ja sam automatski vratila te novce. Nisu se u firmi zadržali niti jedan dan, što je evidentno po uplatnicama. Pobogu, ona je u to vrijeme petnaest dana bila mrtva. Radnički savjet Raspudiću je dao pravo na stan, čovjek je u njega ušao s troje djece. Nakon što je je mu stan dodijeljen, obitelj pokojnice se pojavila jer je shvatila da je izgubila pravo na stan. To je sva istina, spremna sam to izjaviti gdje god treba i ostajem pri tome. Žao mi je Raspudića, smatram da je u pitanju jedna velika muljaža“, ustvrdila je Hudinčec.
Dakle, novac koji je u ime mrtve Margite Kekelj uplaćen 15 dana nakon njezine smrti, vraćen je sa žiro računa poduzeća Parket na račun s kojeg je uplaćen. Netko sigurno ima saznanja o tom novcu, a taj netko sasvim sigurno zna da stan nije plaćen.
Osim tog bitnog pitanja, drugo je pitanje vjerodostojnosti Ugovora o kupoprodaji. Božica Nušinović, kćerka pokojne Margite Kekelj raspolaže sa više različita Ugovora o kupoprodaji istog stana. 59 m2 pretvorilo se u 59 tona tereta u životu Drage Raspudića. San svakog čovjeka o sretnoj obitelji i idili u svojem domu, već 23 godine za Dragu Raspudića je noćna mora. Ispunio je sve zakonske pretpostavke. Dobio je odobrenje Radničkog savjeta poduzeća Parket za kupnju stana. Ugovor o kupoprodaji po zakonu ovjerio je i kod Javnog pravobranitelja, platio cjelokupnu kupovninu i porez, uknjižio se kao vlasnik, prijavio se…… što bi to još čovjek trebao učiniti da zaštiti svoje vlasništvo?
Zaboravio je na jednu malu sitnicu. Božica Nušinović tvrdi da ima neke zahrđale ključeve, stare 23 godine, koji možda odgovaraju bravi na stanu u vlasništvu Drage Raspudića, možda i ne odgovaraju, nitko to nije provjeravao, ali Nušinovićka tvrdi da ključeve posjeduje i da je baš ona zadnja, tim ključevima otvarala vrata na spornom stanu, a da je Drago Raspudić, uz sve zakonom ispunjene pretpostavke, i uz zakonitu uplatu, nezakonito uselio. Dakle da rezimiramo; Božica Nušinović koja nije imala stanarsko pravo, niti pravo nasljeđivanja istog, čija je majka Margita Kekelj petnaest dana nakon smrti uplatila novac za stan koji je već bio prodan, i koja je, iako već dva tjedna mrtva ipak primila novac natrag na svoj račun, Nušinović čije pečate na Ugovoru o kupoprodaji čovjek može čitati samo uz pomoć zrcala, tvrdi da ima veća prava nego li Drago Raspudić. Isto tvrdi i doktor znanosti Mustafa Nušinović, suprug Božice Nušinović.
Prvostupanjski sud presudio je u korist Raspudića. Županijski sud ukinuo je odluku suda prvog stupnja.
U parnicama o smetanju posjeda tužbeni zahtjev treba biti pozorno sastavljen, a treba sadržavati sljedeće: utvrđenje da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, naredbu tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, zabranu tuženiku da ubuduće čini takvo ili slično smetanje pod prijetnjom ovrhe. Obzirom da u parnicama radi smetanja posjeda tuženik je dužan uspostaviti prijašnje stanje, proizlazi da bi Drago Raspudić morao prema zakonu uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije, točnije predati ga mrtvoj Margiti Kekelj.
Općinski sud u Zagrebu previdio je uzeti u obzir Raspudićevo pravo vlasništva. Previdio je utvrditi i nespornu okolnost da Božica Nušinović nema pravo nasljeđivanja predmetnog stana, jer da je imala to pravo, zašto bi morala Dragu Raspudića tužiti radi smetanja posjeda, a svih 23 godine nije ga tužila vlasničkom tužbom, ukoliko posjeduje valjane ugovore.
Iz cijele priče proizlazi da bi Božica Nušinović nakon provedbe ovrhe nad Dragom Raspudićem i obitelji živjela u tuđem stanu. Jer uspostava posjeda ne daje joj i pravo na vlasništvo. A Drago Raspudić, ni kriv, a još manje dužan, mora strepiti od iseljenja.
Da bi stvar ubrzali Nušinovići su ekonomskom procjenom pokrenuli ovrhu prije nego li je Drago Raspudić uopće dobio Rješenje sa Županijskog suda. Naime, prema Zakonu, postupak ovrhe u parnicama radi smetanja posjeda pokreću se u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude o predaji u posjed. Božica Nušinović pokrenula je ovrhu izvan roka, i to u minusu 40 dana (deset dana prije nego li je Županijski sud donešenu odluku poslao Raspudiću???) I ovaj propust sud je zanemario, iako je vrlo bitan, pa skoro i odlučujući. Naime, Člankom 5. Ustava RH propisano je: „ Svatko je dužan držati se Zakona i Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ Uz to „ Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.“ Drago Raspudić nije jednak Nušinovićima u očima sudbene vlasti, iako ima svu dokumentaciju zakonom propisanu koja u njegovom slučaju ne znači očigledno ništa. Vlasništvo koje bi moralo biti ustavom zaštićeno beznačajna je činjenica u odnosu na s godinama zahrđale ključeve kojima maše Nušinović?
No je li uprkos sudskim odlukama Drago Raspudić bespomoćan?
Nije, jer predstoji mu tužba radi isplate protiv Božice Nušinović i radi naknade štete, kako one financijske tako i zdravstvene, pa će, budu li sudovi ovako tvrdokorni i uporni Drago Raspudić osim imovine u vlasništvu Nušinovića uskoro očigledno morati ovršiti svoj vlastiti stan da bi povratio svoj uloženi novac i kupovninu.
Nada Landeka