Odluke Ustavnog suda i Vrhovnog suda o puštanju Sanadera na slobodu – politički obračun sa sucem Turudićem?
Jesu li odluke Ustavnog i Vrhovnog suda odraz pravednog odlučivanja najviših sudova u RH u smislu zaštite ljudskih prava i prava na pravično suđenje, rezultat sposobnosti odvjetničkog dvojca Čede Prodanovića i Jadranke Sloković, ili pak političke odluke, pitanje je koje se posljednjih dana od 0-24 vrti u javnosti.
Koliko se stvarno može vjerovati u odluke i obrazloženja tako visokih sudskih sudova?
Najnovije odluke ukazuju na činjenicu da u Hrvatskoj pred sudovima nitko nije siguran i da su isti daleko od pravednosti, a još dalje od pravde. Jer sudeći prema obrazloženju najnovijih odluka visokih sudova, nepravično suđenje, uz teške povrede ljudskih prava „požderu i niz godine života“. Posljednjih godinu dana Ustavni sud šokira svojim odlukama. Počelo je s Branimirom Glavašem u čijem je slučaju zakon interpretiran ovisno o sudu i sucu u čijim se rukama tog trenutka našla Glavaševa sudbina, potom je nastavljeno s zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem koji je prema sudskoj odluci mogao biti gradonačelnik u Remetincu, ali ne i na slobodi, a potom je pak ipak zahvaljujući odluci Ustavnog suda ne samo pušten na slobodu, već i nesmetano obavlja svoje dužnosti gradonačelnika i priprema teren za nove političke uzlete. Čista suprotnost naravno odlukama u svezi Glavaša, Bandića i Sanadera je ona koja je donešena u slučaju Marine Lovrić Merzel. Ona je morala birati između obavljanja dužnosti županice ili slobode. Odabrala je slobodu i mjesto saborskog zastupnika. „Vuk sit i koza cijela“, rekao bi naš narod.
Međutim, trenutno je najatraktivnija ova odluka oko padanja presude Sanaderu. Obzirom da je u jeku predizborna kampanja, a da se ove aktualne i šokantne odluke Ustavnog i Vrhovnog suda tiču upravo bivših i sadašnjih političara nužno se nameće pitanje – kreiraju li Ustavni i Vrhovni sudovi političku scenu u Hrvatskoj?
Jer, u suprotnom, zašto ne bi šokirala jedna takva odluka visokog suda donešena u korist optuženika iz slučaja Lora Emilia Bungura, i u slučaju hrvatskog branitelja Veljka Marića, i mnogih drugih zatvorenika za koje cjelokupna javnost smatra da su potpuno nevini, a ako već postoji i opcija da im se u sudskom postupku dokaže eventualna krivnja, iz kojeg razloga nemaju jednaka prava da im se sudi sa slobode? Zar samo zato što nisu političari?
Politički i osobni obračuni preko sudskih odluka najviših sudova?
Nužno se nameće i ono drugo najvažnije pitanje, jesu li odluke Ustavnog i Vrhovnog suda zapravo sredstvo za profesionalnu i političku eliminaciju suca Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Tko to zapravo vuče konce političkih odluka i tko stoji iza njih? Suce visokih sudova imenuje politika, no na slobodi su trenutno i brojni zatvorenici koje je svojevremeno Ivan Turudić osudio (general Zagorec, Hrvoje Petrač zbog organiziranja otmice Zagorčevog sina, bivši ministar Damir Polančec).
Zorro osvetnika ima na pretek, i ne samo njih.
U pojedinim tiskanim medijima vrti se naslov; „Turudić skrivio rušenje presuda Ivi Sanaderu“ . Odjednom, nakon godina sudovanja i donošenja odluka Petraču, Zagorcu, Sobolu, Polančecu, stvara se klima da je Ivan Turudić HDZ-ov igrač, ne gleda se njegova sudačka stručnost i sposobnost, već navodna politička pripadnost, iako činjenice govore drugačije. Upravo je sudac Ivan Turudić najvećim dijelom sudio upravo članovima HDZ-a i osudio ih na višegodišnje zatvorske kazne. 
Mnogi koriste najnovije događaje kao predstavljanje odraza nekompetentnosti predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Padanje presude Ivi Sanaderu, kažu njegov je poraz. Svi znamo da, iako bi sudstvo moralo biti neovisno, da je nad Ivanom Turudićem visio zapravo iznimno veliki pritisak sudačke odgovornosti tijekom cjelokupnog sudskog postupka protiv njegovog imenjaka Sanadera. Da je u tom trenutku Ivan Turudić procijenio da su dokazi nedovoljni za donošenje presude i da je Sanadera oslobodio zbog nedostatka dokaza, tek tada bi to bio njegov kraj, jer bi očigledno, svi koji ga napadaju sada da je nesposoban, jednako tako bi ga napadali i onda, tvrdeći da je korumpiran i da pogoduje Sanaderu zato jer je sklon HDZ-u.
Postoji jedna takva priča u prošlosti, u kojoj publici nisi dobar, što god uradio.
Mnogi su osuđivali i prozivali Turudića da je režimski sudac i da služi politici. “Što uopće znači biti režimski sudac”, pitao se jednom prilikom. “Da oslobađam pripadnike političke nomenklature? Pa nađite mi jednu takvu moju presudu” odgovorao im je Turudić.
A sada su mu odjednom pale čak dvije presude, i to ne iz procesnih razloga, već prema tumačenju visokih sudova „zbog teških povreda ljudskih prava“.
Zanimljivo je, analizirajući presude donešene u prošlosti, da je i presuda Zagorcu bila na klimavim nogama. Osuđen zbog dragulja koje još uvijek nisu pronašli, Ustavni sud u njegovom slučaju nije vidio razloga da utvrdi tešku povredu ljudskih prava i prava na pravično suđenje. Znači li to da u tom trenutku politička klima nije bila jednaka? Naime, u međuvremenu je, nakon niza presuda u kojima je presuđeno visokim političkim dužnosnicima, sudac Turudić pokazao ambicije za napredovanjem. Neskrivena je bila njegova želja za nekom većom funkcijom.
Neskriven je i njegov domoljubni osjećaj. Hrvatski dragovoljac, u siječnju 2015. godine posjetio je hrvatske branitelje, 100%tne invalide domovinskog rata u Savskoj 66, koji prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja, te im zajedno sa svojom obitelji pružio im podršku.
“Moja obitelj dijeli iste domoljubne stavove i posve prirodno je da smo došli. Ako se dođe samo jedanput onda bi to shvatio da bi to bilo samo puko poziranje. Ja doista osjećam potrebu da budem s ovim ljudima”, pojasnio je razlog dolaska braniteljima Ivan Turudić.
„Mislio sam baš na Staru godinu, kad je bilo -17 stupnjeva, bio sam u Slavoniji i pomislio sam kako je ovim ljudima, kako im je zima i kako nisu kod svoje kuće. Ne znam, to su ljudi kojima je dostojanstvo povrijeđeno. Kad je povrijeđeno dostojanstvo, to je bolnije od neimaštine i od zime i od svega”, zaključio je Turudić.
Turudić je jasno i glasno rekao je kako su prvu presudu Sanaderu poništili Ustavni suci koji nisu nikako smjeli sudjelovati u donošenju te odluke.
„- Znamo na koji se način imenuju suci Ustavnog suda i tko ih imenuje. Neki od njih su imenovali čistom milošću optuženog Sanadera. Oni kažu da to nije razlog za izuzeće, ali njihova praksa ih demantira jer su se suci Ustavnog suda u nekim drugim predmetima radi puno banalnijih razloga izuzimali. Međutim oni su se našli, uzeli su si ovlast da traže trunje u oku nas sudaca, a da ne vide balvane u svom oku“ – rekao je Turudić nadodavši da je Ustavni sud politički sud te da se ponekad ponaša kao da je ‘nadvlast’.
Je li oslobađajućom odlukom za Sanadera zapravo donešena osuđujuća odluka za suca Turudića od strane njegovih kolega, upravo zbog njegove ustrajnosti da pri obnašanju sudačke dužnosti ne pripada ni lijevoj ni desnoj opciji, već sudačkoj struci i domoljubnoj Hrvatskoj?
Možda je obračun sa Turudićem i zbog domovinskog rata;
Turudić je ponudio prijedlog kojim bi se javno iskazivanje stavova o tome kako Domovinski rat nije bio obrambeni te kako se radilo o građanskome ratu, a ne o agresiji od strane Srbije, moglo dobiti zatvorsku kaznu u trajanju od tri do pet godina. Isto bi vrijedilo i za izjave o tome kako su operacije u Domovinskome ratu kao cilj imale etničko čišćenje, a ne oslobađanje teritorija.
Prema predsjedniku Županijskoga suda u Zagrebu, na taj bi se način zaštitile najviše društvene vrijednosti u Hrvatskoj, specifično one Domovinskoga rata.
Turudić drži kako bi takva odredba amortizirala društvene napetosti vidljive i u prosvjedu ratnih veterana u Savskoj 66.
Nada Landeka
hop
