Već dulje vremena sam suradnik portala Dnevno.hr i tjednika 7Dnevno. Prihvatio sam suradnju jer sam bio uvjeren da su i portal i tjednik iskreni zagovaratelji domoljubne političke opcije, za koju se i osobno zalažem. Ne osporavam da ste u većini svojih napisa, analiza i kolumna pisali istinu i da ste doprinijeli pobjedi Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, te da ste dali značajan doprinos u raskrinkavanju titoizma. Međutim, paralelno s tom pozitivnom orijentacijom bio sam jako nezadovoljan s nekim paralelnim procesima koji nisu bile pogrješke nego su bili smišljena podvala. Da budem konkretan. Ta domoljubna orijentacija i većina novinara i tekstova poslužila Vam je kao pokriće za napise koji su bili razarajući protiv Domoljubne koalicije, a posebno protiv HDZ-a i njegovih čelnika – time i protiv interesa hrvatskoga naroda u cjelini.
Naime, Ivo Josipović i Zoran Milanović provodili su otvorenu britansku politiku regionalnog repoziciranja RH u obnovi nove jugoslavenske tvorevine, umjesto srednjoeuropskog pozicioniranja Hrvatske u asocijacije njezinoga povijesnog, kulturološkog i političkog naslijeđa. Uz to u RH je na dijelu bratstvo-jedinstvujuća kadrovska politika, od njih provedena, u kojoj su Srbi, a među njima često i oni koji su stajali otvoreno ili kroz detaširane KOS-ove ispostave u RH na strani agresora, zauzeli iznimno moćne pozicije u svim tijelima vlasti, javnim poduzećima i ustanovama. Nesrazmjeran njihov udio u samoj Vladi RH i bivšem sastavu Ureda predsjednika je također dodvorništvo ili ucjena Beograda dosjeima korifeja te politike ili njihovih predaka. Čak troje od četvero potpredsjednika Vlade srpskog su podrijetla ili iznimno snažne jugoslavenske orijentacije. Također barem četvrtina ministara dolaze iz jasno određenih jugoslavenskih obitelji dok su u pojedinim ministarstvima na ključnim pozicijama također takvi kadrovi. Računajući da je Komunistička partija, čiji je izvorni nasljednik i u mnogome kopija SDP, u Hrvatskoj uvijek provodila ovakvu kadrovsku politiku onda je jasno zašto se današnji SDP zauzima za isto. Nadalje, RH je gospodarski i socijalno opustošena u vremenu Kukuriku koalicije – ništa manje doli u vremenu Ive Sanadera, dakle kriminalnim radnjama, izdajom i neznanjem. Sve su to razlozi zašto se toj koaliciji nipošto ne bi smjelo dati povjerenje još jednog mandata, a tako bi trebala razmišljati i pisati sva hrvatska priopćajna sredstva, koja bi željela ponijeti oznaku domoljubna.
Moje nezadovoljstvo uređivačkom politikom tjednika 7Dnevno traje već dulje vremena. Već više puta razmišljao sam o prekidu suradnje nakon nekih članaka koji su nedostojni ozbiljnih novina, koji ne kritiziraju politiku i postupke nego krivotvorinama i optužbama pokušavaju potpuno osporiti moralni, ljudski i politički kredibilitet vodećih ljudi HDZ-a i Domoljubne koalicije. Zato sam redakciji uputio pismo 23. lipnja 2015., koje sam zaključio na sljedeći način: »Moja odluka da ću prekinuti suradnju ako ne promijenite svoju politiku posljedica je čvrstog uvjerenja da svojim domoljubnim tekstovima ne smijem biti pokriće za brojne tekstove koji su ne samo uvrjedljivi, neistiniti nego i razorni za ljude o kojima se piše nego i politički vrlo opasni jer na lukav način iskorištavaju nas domoljube i brojne suradnike kao pokriće za plasiranje podvala i političkih ciljeva koji su u korist titoista i sadašnje vlasti.«
Ubitačan specijalni rat za opstanak Zorana Milanovića na vlasti
Da bi čitatelji mogli vidjeti o čemu se radi objavit ću javno neke izvode iz mog pisma redakciji koju sam poslao 23. lipnja 2015.
“Količina i obim tekstova samo u ovoj broju, pokazuju da se radi o vrlo smišljenoj i organiziranoj kampanji, koja je ubitačnija i opasnija od specijalnog rata koju vodi Milanović i njegova koalicija i njegove medijske crvene brigade, jer 7Dnevno ima ugled domoljubnih novina.
U ovom broju se na vrlo senzacionalistički i neprihvatljiv način piše i o braku Tomislava Karamarka i postavlja se pitanje tko je koga oženio, zadire se u privatni život i navode se razne aluzije, čiji je cilj diskreditiranje i Tomislava Karamarka i njegove supruge. I pisanje o svastici i tko je odgovoran za tu diverziju posredno je pisanje i protiv HDZ-a i Tomislava Karamarka, jer se zastupaju teze Ranka Ostojića i drugih koje ne zanima tko je napravio diverziju, tko je stvarni krivac te se optužuje vodstvo HNS-a kao ekspozitura HDZ odnosno Tomislava Karamarka. Evo još nekoliko konkretnih primjera, koji imaju razorno djelovanje. Na zadnjoj stranici Tjednika vrlo razorno se konstatira da su u HDZ-u svi udbaši, da je Tomislav Karamarko kriminalac. Na trećoj i četvrtoj stranici je kapitalni članak koji optužuje Karamarka za prošlost, sadašnjost i budućnost. Na petoj stranici raskrinkava se Smiljan Reljić koji je utvrdio da je Karamarko čist, čime se posredno podržavaju optužbe Manolića, Mesića i Barišića. U riječi glavnog urednika Nikice Govića na 8. i 9. stranici na vrlo vješt način opet se optužuje Tomislav Karamarko. Citiram:
“Uostalom, kako je moguće da Karamarko kao šef SOA-e, a poslije ministar unutarnjih poslova, nije znao da u Hrvatskoj punih šest godina nesmetano žive kriminalci (koje KOS i danas koristi) koji su sudjelovali u likvidaciji srbijanskog premijera Đinđića. Ne kažem da je Karamarko namjerno bušio nacionalnu sigurnost, ali nečiju politiku je slijedio jer kao “servis države” to mora, i na to je pristao.”
Zatim na stranici 18. i 19. stranici bez upitnika objavljuje se preko dvije stranice naslov “Vrijeme je da se obnovi ustaški pokret”, koji se sjajno uklapa u kampanju udbaša koji se najviše vesele kada mogu naći kakve takve dokaze da bi pobjeda Karamarka značila povratak ustaša.”
Moram priznati kada sam detaljno proučio i analizirao ovaj broj da sam imao pravu noćnu moru jer sam shvatio da se ne radi o slučajnosti, nego da se radi o jednoj opasnoj strategiji odnosno da ako bi se ta strategija nastavila da bi bio i osobno kriv za njene teške posljedice jer bez obzira što su moji članci na potpunoj suprotnoj koncepciji samim pisanjem u takvom Tjedniku postajem suradnikom i kolektivnim krivcem za teške posljedice koje takvo pisanje može imati. Na žalost, uređivačka politika se nije promijenila. Kako se izbori približavaju konačno s te, navodno, domoljubne političke orijentacije tjednika 7Dnevno padaju i zadnje maske. Iz broja u broj je sve jasnije da se vrlo podlo radi na kompromitiranju Domoljubne koalicije, a otvoreno se protežira tzv. koalicija Hrvatskog rasta – nema povratka na staro.
I Andrej Višinski bi se posramio
U zadnjem broju od 2. listopada 2015. toliko ste eskalirali, toliko ste nisko pali da s vama ne mogu ne samo surađivati nego ne ću i ne mogu više ni čitati vaš tjednik, jer je on ispod ljudskog dostojanstva, jer se služi najgorim udbaškim podvalama i iznosi monstruozne laži i optužbe i onda cinično traži da lažno optuženi prizna njihovu istinu. Odlučili ste se pred izbore pisati jedan serijal u kojem na podao način, navodno, raskrinkavate Tomislava Karamarka. Plasirali ste na prvoj stranici naslov “Tko mu je dao kodno ime garavi odnosno istina o Udbi”. U tekstu na 8., 9. i 10. stranici, objavili ste uradak kojeg se ne bi sramio ni Staljinov tužitelj Andrej Višinski. Navest ću samo naslove da se vidi na koji način pokušavate osigurati pobjedu bivše Kukuriku koalicije. Evo tih laži u podnaslovu: “Tko je bivši Udbaš koji je Kramarku dao kodno ime.
– Što je skrivao Karamarko na vidjelo je došlo tijekom izbora za predsjednika HDZ-a kada se na internetu pojavila Karamarkova “biografija” koja u mnogome odudara od one “službene”. Ispalo je da je “Katolik”, bio suradnik SDS-ASDS, da je “domoljub” bio glavni generator mnogih nezakonitosti koje su počinjene u progonu generala Gotovine, da je čovjek koji HDZ vraća Tuđmanu bio onaj koji je godinama zastupao politiku koja je Tuđmana nastojala poništiti.
Zatim se objavljuje slika neke kuće s nadnaslovom “Lustracija na Karamarkov način” i podnaslovom “Udbašu koji ga je vodio kao suradnika Hrvatska obnovila kuću”. Zatim se crvenim slovima izvlači sljedeći tekst: Ako želi biti premijer Karamarko duguje mnoga objašnjenja, kakva je bila njegova veza sa službom državne sigurnosti, kako je u Jugoslaviji zaposlen u državnom arhivu kao povjesničar bez diplome, a bio “proganjan”. Kako je mogao proći sigurnosne provjere i obavljati važne državne funkcije kad mu je rođak Škovrlj vodio operacije Krajinske tajne službe, kako je bez dana staža u policiji mogao postati načelnik?
Na kraju se najavljuje i nastavak u sljedećem broju slijedećim tekstom: “Kako je Karamarko kao načelnik policije živio u stanu mafijaša Petrača. Zašto Kramarko ide kod bosanske gatare? Karamarkova uloga u rušenju sustava nacionalne sigurnosti 2000-e godine i Kako je napravljena nova Udba.
Podvale, laži, optužbe…
Takve podvale, laži i monstruozne optužbe ispod su svakog novinarstva, ispod su svakog ljudskog dostojanstva. Ali možda je i dobro što ste pokazali pravo lice. Kao kontrapunkt takvom gađenju Karamarka, ne samo kao političara nego i kao čovjeka, je srcedrapateljni tekst o prijateljstvu generala Ante Gotovine i Zorana Milanovića koji objašnjava kako je general Gotovina probudio u Milanoviću zapretano istinsko hrvatsko domoljublje. Pokušava se hrvatski narod prevariti i glumljeno Milanovićevo domoljublje, kako bi prevario hrvatski narod još jedanput, prikazati kao istinsko domoljublje.
Sve u svemu, ne samo da zbog svega toga ne ću više surađivati, nego ne ću više ni čitati Vaš tjednik i Vaš portal. Ispričavam se svim istinskim domoljubima što sam predugo surađivao, što sam bio naivan i što sam vjerovao da se radi o pogrješkama a ne smišljenoj politici. Sada je sve jasno, nadam se da će i ostali, koji su zajedno sa mnom davali tjedniku istinski hrvatski identitet prekinuti suradnju, da ne će dopustiti da budu pokriće za politiku koja svim prljavim sredstvima nastoji održati mentalne komuniste na vlasti.
Zagreb, 5. listopada 2015.
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac
poveznice kojima smo dokazali riječi Zdravka Tomca
http://hop-portal.com/2015/07/vlasnik-dnevnog-michael-ljubas-veliki-porezni-duznik-i-lazni-desnicar/
hop-portal.com