Urednik gospodarstva
Datum objave: 07. listopad 2015./Piše: Nada Landeka
Banke najvećim dijelom nisu uopće ovlaštene naplaćivati se na vašim nekretninama jer su već u startu prodali ugovore o kreditu raznim međunarodnim fondovima
Odlučili ste sklopiti ugovor o kreditu. Banke pri tom traže od vas čvrsta jamstva, bjanko zadužnicu, mjenicu, mjenično očitovanje ili nekretninu radi zasnivanja založnog prava/hipoteke. Vi kao dužnik dobivate novac iz kredita, odprilike u vrijednosti 1/3 vrijednosti nekretnine, a banka vam zaračunava kamatu, koja uobičajeno na otplatni rok od 10 godina premašuje glavnicu.
Banke koriste nekoliko oblika kapitalizacije vaših ugovora. Jedan od oblika je prodaja vrijednosnih papira i ugovora na svjetskom tržištu sekuritizacijom. Pojedini ekonomisti sekuritizaciju zovu “sotonskim oružjem”. Sekuritizacija obuhvaća poslove pretvaranja nelikvidne u likvidnu financijsku imovinu pri kojima nelikividna financijska imovina (npr. portfelj kredita) najčešće služi kao osiguranje za izdanje vrijednosnih papira, i/ili poslovi prijenosa rizika takve imovine.
Sporazumom o sekuritizaciji sklopljenim između Banke i Države, Država je odobrila bankama da vašim nekretninama (odnosno ugovorima i vrijednosnim papirima) jamče za unovčavanje tih ugovora na međunarodnom tržištu. Drugim riječima, od vaših nekretnina stvaraju novac. Ugovore o kreditima uz jamstvo hipotekom, vrijednosne papire, obveznice, dionice, preprodaju izvan Hrvatske raznim organizacijama, legalnim, polulegalnim, pa i ilegalnima. Na takav način kroz mala vrata, u Hrvatskoj stječu kapital osobe i organizacije o kojima doista ništa ne znamo. Naime, investitori koji sekuritizacijom otkupljuju vaše ugovore o kreditu od banke mogu biti pravne osobe, fizičke osobe, poznatog ili nepoznatog identiteta.
Osim toga banke su već u startu spremne na rizik. One znaju da nećete moći platiti svoju kreditnu obvezu. U te svrhe imaju najčešće osnovan i svoj vlastiti rizični Fond koji pak 80% svojih potraživanja osigurava kod najvećih svjetskih osiguravatelja. Po prvom riziku, i nakon neotplaćenih nekoliko rata kredita oni preuzimaju kompletnu vašu tražbinu, odnosno ugovore o kreditu od banke i oni bi trebali preuzeti naplatu potraživanja od vas. Te osiguravajuće kuće odnosno fondovi za rizična potraživanja, nakon što više dužnik nije u mogućnosti plaćati kredit, angažiraju odvjetničke kuće koje imaju zaposlene i po desetak odvjetnika. Njihov je zadatak istražiti sve najcrnje o dužniku, čime bi ga mogli držati u šaci. Što više crnila, tim je dužnik jadniji i bespomoćniji, tim su preuzimatelji potraživanja sigurniji da će dužnik plaćati još dugo vremena kako bi koliko toliko sačuvao svoju privatnost.
No to nije sve. Doznajemo, da obzirom da dužnik uopće ne zna da je njegov kredit sekuritiziran, da leasing kuće i banke radi naplate rizičnih potraživanja i dospjelih kredita prodaju ponovno svoje potraživanje Agencijama za naplatu potraživanja. One za obavljanje naplate najčešće koriste zatvorenike koji se nalaze na odsluženju zatvorske kazne. Neslužbeno kola informacija da te agencije koriste za obavljanje poslova naplate zatvorenike koje izvlače iz zatvora preko vikenda (službeno se vode da su u zatvoru), i to osuđenike za teža kaznena djela, a onda njih koriste za zastrašivanje dužnika i naplatu potraživanja.
Zašto sekuritizacija?
Zato jer banke na takav način lakše dolaze do likvidnih sredstava. Banke na taj način prodaju svoja potraživanja od dužnika. Tvrtke za leasing mogu se isto financirati na taj način. Investitori na stranom tržištu kupuju novu vrstu vrijednosnica. Banke prodajom vaših ugovora o kreditu, inače nelikvidne kreditne portfelje pretvaraju u likvidnu imovinu i/ili prenose njihove gubitke na novog stjecatelja. Obzirom da Banka i Država imaju sklopljen Sporazum o sekuritizaciji, temeljem kojeg Banka izdvaja dio sekuritiziranih sredstava za potrebe Države i namirenje dijela javnog duga, Država djelomice koristi sekuritizirana sredstva i za financiranje javnih projekata na svim razinama vlasti.
Ministarstvo financija Republike Hrvatske još je 2006. godine zacrtalo planom rada reguliranje poslova sekuritizacije. Proces rada nadzirali su predstavnici EBRD i projekta Convergence Svjetske banke kako bi se osiguralo prihvaćanje najviših profesionalnih standarda i odgovarajuća zastupljenost javnog interesa.
Mnogi financijski eksperti smatraju da je upravo sekuritizacija odnosno zlouporaba iste uzrokovala svjetsku financijsku krizu. Sekuritizaciju je proces u kojem pojedina banka ili druga institucija izdvaja određen iznos kredita (osigurane nekretninom) ili vrijednosne papire i obveznice iz svoje bilance i pretvara ih u specifičnu vrstu vrijednosnice (Pfandbrief-Kreditno pismo) koja se zatim prodaje na tržištu kapitala. Na taj način banka dolazi do financijskih sredstava. Sekuritizacija se posljednjih godina toliko razvila da se pojavio cijeli niz instrumenata različitih stopa rizika, prinosa i dospijeća, a prinosi su vezani uz gotovo bilo koju vrstu novčanih tokova koji se mogu predvidjeti u budućnosti.
Porast sekuritizacije zabilježen je u gotovo svim zemljama Europe
Najveći razvoj zabilježen je u zemljama s najvećim porastom cijena nekretnina (Portugal, Italija, Španjolska, Nizozemska), a u skladu s time u Eurozoni najveći udio izdanih vrijednosnica predstavljaju rezidencijalne i komercijalne hipotekarne obveznice (68% svih izdanja). Međutim, preko 50% izdanih vrijednosnih papira kupili su investitori izvan Eurozone, uključujući investitore iz Ujedinjenog Kraljevstva, Azije, Srednjeg Istoka i Afrike, što pokazuje globalne učinke disperzije kreditnih rizika.
Kome zapravo dužnici duguju novac ukoliko su njihovi ugovori već u startu sekuritizirani?
Dužnik bi mogao uputiti banci pitanje, je li njegovo ugovor o kreditu sekuritiziran. Najvjerovatnije jest. Banka ima samo jedan argument za nastavak naplate potraživanja od dužnika – a to je evidentno postojanje ugovora između vas i banke. Međutim, ako je vaš kredit sekuritiziran, ugovor je prodan! Banka više nema ugovor, niti ima pravo na ugovor.
Amerčke banke presudom iz 2012. godine dužne su isplatiti građanima preko 25 milijardi dolara odštete. Oštećeni građani u sudskom postupku dokazali su da su pet najvećih investicijskih banaka u Americi zlorabile svoj položaj, iskoristile ekonomsku krizu i aktivirale oko milijun hipoteka građana koji nisu mogli vraćati kredite i to bez adekvatnih provjera i formulara. Po sudskoj presudi preko 750 000 ljudi mora natrag dobiti svoje oduzete domove i novac na temelju odštete.
Što ako je banka prodala vaš ugovor o kreditu?
Ukoliko je banka prodala vaš ugovor o kreditu, ona više ne može pravno, etički ni moralno tražiti povrat duga od vas, jer oni su već isplaćeni i to u najmanjem iznosu od 80% vrijednosti ukupne glavnice i kamate.
Međutim, ono što je zabrinjavajuće, to nisu već u startu prodane nekretnine dužnika i njihovi ugovori o kreditu, već činjenica da se i sama Država zadužuje kod banaka u Hrvatskoj. Za dobivene kredite Država bankama jamči državnim obveznicama.
Preuzete vrijednosne papire – obveznice, banke prodaju na međunarodnom tržištu i tako stvaraju sebi kapital (unovčava vrijednosne papire). Kome banke prodaje državne obveznice na svjetskom tržištu i koliko je takav posao legalan to je pitanje, ali još je veće pitanje tko dolazi na hrvatsko tlo kao investitor i vlasnik tih vrijednosnih papira i državnih obveznika. Jer investitori su obavijeni velom tajne.
Ovakvim načinom poslovanja banke mogu rasprodati apsolutno svu imovinu, kako privatnu tako i državnu. A od toga hvata jeza.
