Beogradske Večernje Novosti objavile da je Zoran Milanović Srbin

Nekoliko srbijanskih medija prenijelo je izvorno pisanje Večernjih Novosti iz Beograda o posjedovanju dokaza srpskog podrijetla hrvatskoga premijera Zorana Milanovića. Tu škakljivu temu najprije su otvorile Večernje Novosti iz pera glavnoga urednika Ratka Dmitrovića. Premda spomenuti tekstopisac  godinama u Srbiji slovi za neumornoga istražitelja srpskih krvnih zrnaca u venama nesrpskih naroda, njegove informacije o podrijetlu Milanovića mogu se tretirati i sa dozom blage zadrške. Isti je autor znao reći kako su i bivši i sadašnji lideri Albanaca sa Kosova Ibrahim Rugova i Hashim Thaci, također, izvorni Srbi. Rugova je prema srpskim stajalištima potekao iz obitelji Andrijaševića, što logičnije ukazuje na hrvatsko prezime nego na srpsko. Ali, Srbi za to ne haju previše, nego idu dalje, te vele i da je Thaci imao pretka po prezimenu Čitaković. I za Aliju Izetbegovića Srbi imaju opet obilje dokaza da je korijenom Srbin, jednako kao i Ejup Ganić. U toj sveobuhvatnoj srpskoj analizi genetskome inženjeringu nije umakao ni Stjepan Mesić, te su i za njega otkrili da je pritajeni Srbin, kršten u pravoslavnoj crkvi u manastiru Orahovica u  dobi djeteta od pet godina.Ovakvih primjera ima beskrajno mnogo, kad se radi o dimenzijama srpskih otkrića podrijetla ljudi koji se službeno ne deklariraju kao Srbi. Nikad ovakva tumačenja Srba nisu izvan konteksta aktualne politike u Srbiji i Srbi ih uvike plasiraju u pogodnom političkom trenutku.

I prije raščlambe Milanovićevog slučaja, vrijedi istaknuti kako je glavni urednik Večernjih Novosti Ratko Dmitrović tijekom radnoga dana i po dva do tri puta u telefonskom kontaktu s Aleksandrom Vučićem. I javna je tajna kako je Vučić u tako čestim dnevnim razgovorima u krugu medijskih poslenika još samo sa urednikom Informera Draganom Vučićevićem, te sa urednicom gradske televizije Studio B Ivanom Vučićević i direktorom i vlasnikom TV Pink Željkom Mitrovićem. Naravno, svi ostali su isto tako pod paskom Vučića, osobito dvije izrazito stranačke televizije vladajućega SNS-a  TV Kopernikus i Naša TV, kojom stoluje Vučićev kum i estradni menadžer Zoran Bašanović. Iz toga kuta gledano, niti jedna senzacionalna objava kao što je spomenuta o Milanovićevom srpskom podriejtlu, ne može proći bez Vučićeva filtriranja vijesti te vrste i njegovog osobnog dopuštenja da to bude javno obnarodovano. Pisanje Večernjih Novosti o srpskim korijenima Zorana Milanovića prenijeli su brzinom munje i dva desničarska portala Telegraf.rs i Srbin.info ( Srpske brze informacije.info u doslovnome prijevodu kratice ), kao i proljevičarski portal E – novine ( Elektronske novine ). I dok dva desničarska portala, kao i izvor informacije Večernje Novosti, otvoreno čitateljima sugeriraju da je sve to živa istina o Milanoviću, dotle ljevičarski portal E-novine izražava jaku skepsu po tome pitanju i svoj propratni komentar garniraju i dozom ironije.

Kakav god epilog imao slučaj Milanović, Srbi su već ustvrdili da su daleki preci Milanovića obitavali u dolini Rame i u središnjoj Bosni. Otuda su još u osamnaestome stoljeću krenuli trbuhom za kruhom ka jugu i stigli do sela Glavnica kod Sinja. Znanstveno gledano, iole ozbiljnijim povjesničarima je teško povjerovati u srpske tvrdnje da je u vrijeme seobe Milanovića iz doline Rame pa sve do Sinja sve vrvilo od, kako vele Srbi “starih grobalja i grčkih crkava.” Povijesno gledano, tu su oduvijek u golemoj većini živjeli Hrvati. Dakako, mogao se u moru Hrvata katolika naći i poneki Srbin i pravoslavac, a samo Milanović i njegovi najbliži iz kruga obitelji znaju što je istina o njihovome podrijetlu. Ipak, Srbi ne propuštaju naglasiti da je  Stipe Milanović,otac Zorana i njegovoga brata Krešimira oženjen stanovitom Angelinom, od milja Ginom, tako da njezino ime Srbima opet dokazuje da je MIlanovićeva majka Srpkinja. I nisu Srbi zaboravili reći kako je Zoran Milanović još zarana u mladim godinama bio sklon incidentima i tučama i poznat kao sujetan i osvetoljubiv čovjek koji ne trpi tuđa mišljenja. Nije prošao niti cijeli tjedan kako su svi srpski mediji Milanovića nazivali ustašom, a za manje od sedam dana iste tiskovine po Srbiji okrenule su ploču. I sad vele kako su i MIlanovićev djed i otac oduvijek bili uvjereni komunisti i partizani, a Zoranov otac i višegodišnji komunistički dužnosnik u prijeratnoj Hrvatskoj. Znakovito je kako su Srbi sve vrijeme Milanovićeve vladavine mudro šutjeli o ovoj temi i sad su tek progovorili, očito nagaženi posljednjim Milanovićevim istupima, kada je tek na riječima htio biti hrvatski domoljub. Toga se iskreno grozio i suzdržavao onda kad je Hrvatskoj bilo najteže u ratu protiv srpskoga agresora 1991. i 1992. godine. Kao i Ivo Josipović i Zoran Milanović nije kanio braniti Hrvatsku s oružjem u ruci. Nije bio sposoban biti braniteljem Hrvatske u trenucima najveće kušnje za državu i narod, ali zato misli da je kao i Josipović sposoban obnašati najviše državne funkcije u hrvatskoj državi za koju se nije borio i koja mu nije na srcu. Milanovićev je primjer najbolje opisao glavni urednik beogradskog “Danasa” Zoran Panović. On je uvjeren kako će Milanović, unatoč iznenadnoj i posve neočekivanoj doboljubnoj retorici, ostati kratkih rukava u predizbonoj kampanji u Hrvatskoj. Jer, Milanović, kako zamijećuje Panović, posljednjim izjavama što više zvuče desničarski,  ne može nikada pridobiti tradicionalne glasače HDZ-a, koje neće uspjeti zavarati i prevariti blagoglagoljivim izjavama. Ali, zato Panović konstatira kako će Milanović retorikom desničara, posve sigurno izgubiti dobar dio tradicionalnih glasača SDP-a.

Budu li se ostvarila ova Panovićeva predkazanja o ishodu izbora u Hrvatskoj, eto napokon spasa za Hrvatsku i za Hrvate. Zoran Milanović, čovjek koji je sve do kraja ljeta ove godine tvrdio da je u “rat 1991. i 1992. išla samo sirotinja, a ostala mladež marljivo učila na Sveučilištu” ne bi se nikad smio ni kandidirati za bilo koju političku poziciju u Hrvatskoj. Tim prije to važi za njega koji si je dopustio još jedan crni biser tipa: “U rat smo morali ići jer smo Srbima uskratili dio ustavnih prava 1990. godine!?” Ili, njegova i Josipovićeva zajednička glupost i ludost kako “se zna da je u Hrvatskoj od 1941 – 1945 jedina legalna vojska bila ona partizanska!?” Da i jedan i drugi makar malo poznaju povijest Drugog svjetskog rata, znali bi da je još 1941. i 1942. godine ta njihova omiljena partizanska vojska skupa sa četničkim odredima u više navrata izvršila masovne pokolje i zločine nad hrvatskim civilima u općinama Drvar, Petrovac, Glamoč i Bosansko Grahovo, odakle su omiljeni Milanovićevi junaci partizani, združeni sa četnicima, istrijebili Hrvate s teritorija spomenutih općina. To se zove klasičnim primjerom genocida. Prosrpskim izjavama Milanović se, kao i Josipović nije uvukao pod kožu Srbima i Srbiji, iako su obojica to iskreno željeli i očekivali. I kad je Josipović laprdao o “ustaškoj zmiji koja nikad ne spava” u Srbiji nije naišao niti na pljesak, niti na zvižduke. Jednostavno, nije ih zanimalo što, kako i zašto misli čovjek koji više nije i nikad više u životu i neće biti u vrhu hrvatske vlasti. Isto tako su Srbi šutnjom odgovorili i na Milanovićeve nebuloze o ratu u kome je sudjelovala samo sirotinja, ili o zakonskom svođenju Srba na status manjine u Hrvatskoj 1990. što Srbima jedino i može pripasti, nikako više od toga. Iskusniji bi primijetili da su i svi srpski političari od 1990. tvrdili isto što i Zoran Milanović da su Srbi bili uskraćeni ustavnim promjenama u Hrvatskoj 1990. godine. To trabunjaju godinama i Pupovac, Stanimirović, Džakula ili Dejan Jović, bivši savjetnik Ive Josipovića. Mišljenje Jovića, Srbina koji usred Hrvatske priča da ne postoji hrvatski jezik odvojen o srpskoga, dijele i svi sadašnji i bivši vodeći političari u Srbiji, kada stanu drobiti svoje isprazne i puste terorije o “građanskome ratu” u Hrvatskoj i BiH. Na koncu tu je i neizbježno pitanje što se onda oni svi skupa ne kandidiraju na izborima u Srbiji, kad misle i govore isto što i Srbi? To bi i za samog Zorana Milanovića bilo najbolje rješenje. Čovjeku koji ne zna ili neće da zna da Hrvatsku nije branila i obranila od srpske agresije 1991. godine samo hrvatska sirotinja, kako on to umišlja, nego svi pravi hrvatski domoljubi svih klasa, staleža i slojeva u zemlji Hrvatskoj i diljem svijeta, trebalo bi zakonski zabraniti bilo kakvo kandidiranje na izborima u Hrvatskoj. Nije najbitnije na koncu konca je li točna srpska tvrdnja o Milanovićevom podrijetlu, ili nije, iako je to pitanje njegovog istinskog podrijetla neprijeporno bitno utvrditi. Mnogo je bitnije to što on godinama sustavno radi na štetu državnih i nacionalnih interesa države Hrvatske i hrvatskog naroda, braneći i promičući interese srpske manjine u Hrvatskoj. I sve to radi s položaja premijera zemlje, gdje je to postao slučajno i nezasluženo i na izborima je sva prilika da će mu premijerski mandat završiti prije nego li su njegovi poslodavci iz Velike Britanije i Srbije i mogli zamisliti i očekivati.

Dragan Ilić

dopisnik iz Beograda