Kolone koje su prolazile kroz Koprivnicu stizale su preko Varaždina iz Maribora. Postoje mnogobrojna svjedočanstva o ubijanjima zarobljenika i na putu kroz Podravinu, kao i o njihovu zlostavljanju. Primjerice, prema tim svjedočanstvima, u Cvetkovcu, na putu prema Koprivnici, bio je logor za zarobljene Hrvatske vojnike iz kojeg su, tako kažu svjedoci, zarobljenici odvođeni na likvidacije u Veliki Poganac i u Segovinu. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Sabora Republike Hrvatske u svojem Izvješću o radu od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine, koje je u Hrvatskom saboru predstavljeno u listopadu 1999., nakon čega je uslijedila javna žučna polemika, iznijela je i dotadašnje spoznaje o masovnim grobnicama na području današnje Koprivničko-križevačke županije, mahom nastale nakon rata. Izvješće je načinjeno na temelju oko 4 500 do tada zaprimljenih svjedočanstava koje je prikupilo u siječnju 1997. osnovano Komisijino Istraživačko središte Koprivnica pod vodstvom Stjepana Vrbana:
Đurđevac (Vrbine) – poraće; nepoznat broj žrtava; likvidirani hrvatski vojnici i civili bačeni su u masovne grobnice; počinitelji partizani;
Đurđevac (između Đurđevca i Kloštra Podravskog) – svibanj 1945.; jedna žrtva; hrvatski vojnik iznemogao iz kolone s križnog puta likvidiran je i pokopan uz cestu; počinitelji partizani;
Mićetinac (Sobotina Jama) – 5. ožujka 1944.; četiri žrtve; žrtve su masakrirane i bačene u jamu; počinitelji partizani;
Sirova Katalena (šuma prema Kloštru Podravskom) – poraće; oko dvije tisuće žrtava; pobijena su dva vlaka zarobljenika s križnog puta; počinitelji partizani;
Ferdinandovec (kod mjesta) – 48 žrtava; likvidirani njemački i hrvatski vojnici; počinitelji partizani;
Kalinovec (groblje) – poraće; pet do šest žrtava; izbjegli hrvatski vojnici i civili iz kolone s križnog puta, zatečeni u kući u zaselku Batinjske, i, pretpostavlja se, pokopani u jednom kutu mjesnog groblja; počinitelji partizani;
Kloštar Podravski (groblje) – svibanj 1945.; pet žrtava; strijeljani su zarobljenici (mladići) s križnog puta koji su onemoćali za hodanje, pokopani su na groblju; počinitelji partizani;
Kloštar Podravski (Bundančevka, šuma Limbuš) – poraće; 400-500 žrtava; u šumi Limbuš postoji više masovnih grobnica likvidiranih hrvatskih vojnika i civila s križnog puta; počinitelji partizani;
Kloštar Podravski (šuma Seča) – poraće; jedna žrtva; pronađen mrtav hrvatski vojnik, pokopan u šumi;
Kloštar Podravski (šuma Seča) – 1945.; nepoznat broj žrtava; cestom od Bjelovara prema Kloštru odvojen zadnji dio kolone koji je išao s križnog puta, odvedeni su do željezničke pruge, likvidirani i bačeni u masovnu grobnicu; počinitelji partizani;
Kozarevac (kod mjesta) – poraće; nepoznat broj žrtava; zarobljeni hrvatski vojnici i civili likvidirani su i bačeni u masovnu grobnicu; počinitelji partizani;
Novigrad Podravski (Delovi – pravoslavno groblje) – jesen 1944.; oko 50 žrtava; žrtve su bili ranjenici hrvatski vojnici, mladići od 16 do 20 godina; počinitelji partizani.
Komisija je također do rujna 1999. evidentirala 2 448 ratnih i poratnih žrtava na koprivničkom području. Za Koprivnicu je pak utvrđeno 195 žrtava. No to ni izdaleka nije konačan broj jer ima saznanja o još tridesetak masovnih grobnica sa preko 2.000 hrvatskih žrtava. Komisija je, međutim, u međuvremenu ukinuta, pa će konačnu riječ o tome dati povjesničari. Dugi niz godina prešućivana je i činjenica da je završetkom rata i uspostavom komunističke vlasti opet profunkcionirao logor na “Danici”. Postoji i dokumentacija o njegovu radu nakon svibnja 1945., ali ona je još uvijek nedostupna istraživačima zbog činjenice da još ima živih ljudi koji su upravljali logorom nakon rata ili u njemu radili na nekoj dužnosti. Svjedočanstva upućuju na zaključak da je logor na “Danici” komunističkoj vlasti služio kao tranzitni logor budući da je Koprivnica bila jedna od postaja Križnog puta. Jedan od iskaza, do kojeg smo uspjeli doći, govori o strahotama koje su se na “Danici” događale i nakon rata.
Taj je iskaz u emigraciji dao bivši partizan koji je bio na “Danici” nakon rata i zatim s obitelji emigrirao. Kazao je: “U koncentracionom logoru Danica kod Koprivnice poubijano je u vremenu od 1. VI. 1945. do 1. I. 1946. oko 10.000 hrvatskih, njemačkih i ukrajinskih ratnih zarobljenika i Hrvatskih civila, isto tako iznemoglih i pretučenih. Jela ih je noć, a ne sudske odluke! Kosti im počivaju oko samih zidina logora…”.Dokumenti, naime, pokazuju da su mnogi logoraši koji su bili transportirani dalje u druga mjesta i nisu se više vraćali (kao što je slučaj s logorašima “Danice”) u iskazima preživjelih logoraša naznačeni kao da su ubijeni tu u logoru.
Povjesničari koji se bave ovom problematikom mišljenja su da je teško utvrditi broj ljudi koji su ubijeni na “Danici” nakon rata. Sigurno je da je logor postojao, odnosno da je ponovno profunkcionirao, te da su gradske vlasti pri kasnijim otkopavanjima naišle na leševe. Nakon toga su iskapanja zaustavljena. Jedno od tih mjesta gdje su nađeni leševi tih žrtava jest i sadašnje “Podravkino” parkiralište uz same ostatke logora.
blog komunistički zločini
hop
