Koordinator udruge Franak, Denis Smajo danas je rekao da će podnijeti svoju neopozivu ostavku u Udruzi. Svoju odluku obrazložio je time da je odjednom shvatio da je priča sa švicarcem namještena i da je Udruga samo jedan pijun u većoj igri. Interesantno je da je trenutno prosvjetljenje doživio baš u predizborno vrijeme, i da je javnosti obznanio informacije koje je osobno dobio od ministra financija Lalovca 4. listopada koji je već tada znao ono što će predsjednica tek slijedećeg dana obznaniti –da će izbori biti održani 8. studenog. Smajo nadalje iznosi kako mu je Lalovac rekao “da je Ustavni sud već počeo raditi na predmetu, da će se izbori održati 8. studenog, a dan ili dva nakon toga da će se dogoditi suspenzija ili rušenje zakona, a da su u tome sudjelovali visokopozicionirani bankari i neki članovi HDZ-a. Poslije sam tu istu informaciju dobio iz još nekoliko izvora. Bio sam šokiran saznanjem da se takve stvari mogu namještati i dogovarati“, rezignirano zaključuje Smajo.
Čovjek koji se u udruzi godinama bavi problemom kredita u francima, začuđen je i iznenađen namještanjem i podvalama u svijetu bankarstva i financija kao da se do sada bavio nevinim dječjim igrama? Zbog toga ne čude relativno slabi rezultati Udruge, unatoč masovnim protestima koji su tek prije dva tjedna okrunjeni uspjehom u Saboru, i to samo zato što su dobili vjetar u leđa od boraca za žrtve ilegalnih RBA zadruga, Nade Landeke i saborskog zastupnika Damira Kajina. Sabor je na svojoj redovitoj raspravi odlučio u korist oštećenika RBA zadruga i građana koji imaju kredite u švicarcima dobivši podršku i HDZ-a, odnosno oporbe, a potvrđene nadopune zakona bi zbog ovog trača trebale biti anulirane? Prije će biti da se opet radi o predizbornom prljavom triku, kojeg vješto podmeće SDP, a koji manipulira egzistencijalnim strahom pogođenog pučanstva dužnika koji su iznikli upravo u zadnje četiri godine bajne vladavine socijaldemokratskih „drugova“. Lalovac je naravno oporekao informacije koje je navodno rekao Smaji, ali je potvrdio da je takav razvoj stvari moguć i da je o tome također čuo. Ustvari je Smajo upotrijebljen kao povod da Lalovac javno optuži HDZ za mogući opoziv tog zakona nakon izbora. Znači li to da se politička volja i sloboda birača na ovaj način ucjenjuje?! Politika crvenih u kojoj se nagađa i barata tračevima je apsolutno gadljiva i za najoštriju osudu, naročito kada se sjetimo da smo mi ti koji ih za takav dilentantizam i čiri-biri blebetanje plaćamo.
Interesantno je da je ta vijest zauzela važno mjesto na HRT dnevniku, dok se na Novoj TV ni ne spominje. Inače, ova predizborna kampanja je već sada beskrajno duga, a još nije ni počela. Osjećamo se kao da smo još od predsjedničkih izbora neprekidno u predizbornoj kampanji za parlamentarne. Taj osjećaj nam stvaraju Milanović i njegovi drugovi koji složno, kao čopor vukova, bez prestanka vrebaju na predsjednicu Grabar-Kitarović. Toliko su slijepi od mržnje da im je promaklo da se sve više njihovih birača upravo radi tog njihovog odnosa prema predsjednici „hladi“ od njih. Još je Josipović udario iznenađujuće šovinističko-grub ton prema protukandidatkinji od koje je u konačnici i izgubio izbore. Istu grešku ponavlja Milanović i njegovi ministri prema predsjednici koju vrijeđaju i omalovažavaju na svakodnevnoj bazi, upravo kao da zazivaju vlastiti neuspjeh.
Predsjednicu već sada prozivaju za nepravilnosti koje predviđaju da će napraviti u budućnosti, čime je Milanović i ekipa nadmašio samoga sebe! Optuživati nekoga za nešto što će se možda dogoditi u budućnosti?! Pa toga do sada još nije bilo ni u znanstveno fantastično političkim trilerima! Za tako nešto bi trebalo dijeliti Oskara – ako SDP-ovci o tome uspiju snimiti neki film. Radi se o povjeravanju mandata za sastav Vlade kojeg bi predsjednica NAKON izbora trebala povjeriti budućem premijeru, čovjeku koji u tom novom sastavu Sabora može računati s podrškom većine zastupnika. Samozadovoljno cerekanje Josipovića i Milanovića nikome u SDP-u nije ni malo smetalo 2011.g., kada je jedan partijski drug zadužio drugoga za sastav Vlade. Eto, sasvim slučajno su obojica bili tada crveni, i predsjednik i premijer. Ako bi se to kojim slučajem dogodilo nakon ovih izbora, samo ovoga puta s desnim predznakom (kao što se čini izglednim), to bi onda bilo jednoumlje po SDP-ovoj logici.
Vladajući SDP-ovci gube glavu, prijete i ucjenjuju duboko ukorijenjenim strahovima koje u narodu izazivaju. Kao da umjesto one stare „podijeli pa vladaj“ primjenjuju neku novu, originalno svoju poslovicu: „posij strah, pa žanji vlast“. Ali, polako se pokazuje da su socijaldemokrati jednako loši gubitnici kao nekada komunisti. No ovoga puta nitko neće ići u rat, zato što su oni izgubili vlast. Taj rat je odavno iza nas, a SDP će ostati na produžnoj u oporbi, sve dok ne nauči što znače hrvatski nacionalni interesi i kako ih se brani. Busanjem u prsa i nespretnim gatanjem, kao što pokušava Milanović i drugovi, sigurno ne.
Ingrid Runtić
