Poludjeli Srbi ne mogu se sportski pomiriti sa sportskim porazom i još jednom eliminacijom u nogometnim kvalifikacijama za Euro u Francuskoj 2016. godine. Pozivajući se na neprovjereno i nedorečeno pisanje albanskoga portala “Opozita” o navodno namještenoj utakmici Armenija – Albanija u Erevanu, Srbi su unaprijed požurili s medijskim komentarima kako je eliminacija Albanaca samo rutinska stvar za UEFA, te će se Srbija u konačnici naći u doigravanju za Euro. Po tome scenariju, Danska bi kao trećeplasirana u skupini “I” izravno prošla na Euro umjesto drugoplasirane Albanije, a Srbija bi se borila u play – offu za dodatnu popunu mjesta što vodi na završnicu Europskoga prvenstva u nogometu. Srbi tvrde da je prema izvoru albanskog opozicijskog internetskog portala “Opozita” skupina neimenovanih Albanaca uoči susreta u Armeniji dala ukupno dva milijuna eura na ruke četvorici domaćih nogometaša kako bi sabotirali igru svoje momčadi i pomogli Albaniji da dođe do prijeko potrebne pobjede za izravni plasman u Francusku. Pritom, ne spominje se niti jedno ime i prezime nogometaša koji su primili novac, ali mudro zaključuju da su u pitanju vratar i tri obrambena igrača. I svi oni su, prema tim navodima, dobili po pet stotina tisuća eura na ruke. Smjesta su Srbi slavodobitno i prije odgovora UEFA na sve izneseno, pobjednonosno iskonstruirali zaključak kako sigurno idu u doigravanje, a Albance čeka diskvalifikacija i drakonska kazna UEFA. I jednostavno su se utrkivali u već pripremljenom slavlju svi dobro znani petparački srbijanski mediji tipa Kurira, Informera, Večernjih Novosti, ali i brojni internet portali.
I samo dan kasnije Srbi se nenadano bude iz dubokoga i slatkoga sna. Pusti sne, samo ti je jedna mana, to što nisi java! Tako bi se najkraće moglo sročiti veliko srpsko razočaranje odgovorom iz švicarskog Nyona, odakle je UEFA proslijedila odgovore zainteresiranim stranama, kako Srbiji, tako i Danskoj. Oni vele kako UEFA pozorno prati sva zbivanja na čak trideset dvije tisuće utakmica što se odigravaju godišnje pod okriljem organizacije i nisu imali nikakvih konkretnih dojava o navodno namještenoj utakmici Armeija – Albanija 0:3. I sukladno tome, za njih je taj “slučaj” u startu okončan i nije potrebito otvrarati bilo kakvu istragu protiv bilo koga prozvanog u prvotnom izvoru informacije albanskoga portala koji je, inače, u otvorenom sukobu sa čelnicima albanskog nogometnog saveza. Otuda je razvidno kako je posrijedi naručeni tekst portala iz Tirane, a Srbi su to s ushićenjem dočekali kao spas u posljednji čas za hvatanje posljednjeg vlaka. Bit će da su se preračunali i zaigrali kao i uvijek. Pas laje, a vlakovi prolaze, posebice srpski vlakovi bez voznoga reda. Nisu se Srbi sramili prihvatiti ovakvu izmišljenu slamku spasa i nakon ponižavajućih igara i poraza u srazu s Danskom. Skandinavci su im očitali lekciju i u Beogradu pobijedili 3:1, a u Kopenhagenu 2:0. Uz to, u Beogradu su još dvaput pogodili vratnicu i jednom gredu, a dva puta su Srbi s gol crte spriječavali zgoditak suparnika. Mogli su doživjeti antologijski poraz i dvocifrenim skorom. I sve to za ciglo 45 minuta igre u drugom dijelu dvoboja. I ne smeta ih takav klasični nokaut da te iste Dance sad izvikani bivši as srpskoga nogometa Dragan Stojković – Piksi Dansku naziva “prosječnom ekipom” koja je Srbe tako lako otpuhala i zbrisala s terena. Nije zaboravio oplesti i po Portugalu. Premda su Portugalci i bez Cristiana Ronalda i sa praktički kombiniranom drugom postavom pobijedili Srbiju u Beogradu 2:1, prije toga i u Lisabonu 1:0, Piksi u duhu nadimka miša iz crtića za djecu i daje šaljive dječje izjave kako “Portugal nikad nije bio lošiji.” Za Albance je, naravno, ustvrdio “da nemaju pojma o nogometu, te im je fanatična borbenost jedina kvaliteta u igri.” Ta Albanija je dvaput odigrala neodlučeno s Danskom, a na startu je polučila nevjerojatan rezultatski trijumf 1:0 u Lisabonu nad Portugalom. Srbendi Piksiju to, dakako, ništa ne znači. Lebdi Srbadija u oblacima i surovo ateriranje na zemlju ih ne doziva pameti kako, zapravo, oni sami nemaju pojma u nogometu.
I da sve bude začinjeno i kazivanjem ostarjelog i umirovljenog srpskog bivšeg nogometnog dužnosnika u UEFA Dušana Maravića, slika o nogometnome mazohizmu Srba ne bi bila potpuna. Čovjek koji je prevalio sedamdesetu godinu života dopušta si luksuz etiketiranja naroda i država jezikom uličara. Vidi se da je kao komunistički uhljeb bivšega jugoslavenskog sustava obišao svijet, tek da mu put vidi kaput. Iz njegova jezika mržnje razumije se i nedostatak sportske kulture mlađih koji u takvim starcima mogu imati samo negativne uzore. Dance je nazvao u izjavi beogradskome Blicu pokvarenjacima i prevrtljivcima koji samo čekaju tuđu muku da profitiraju. Prisjetio se i 1992. kad je Danska umjesto samoproglašene Srboslavije odlukom UEFA otišla u Švedsku i osvojila europsku krunu. Misli Srbalj Maravić i sad kao i prije četvrt stoljeća da je UEFA trebala selekciju sportskih izaslanika vojnoga agresora na Hrvatsku i BiH nagraditi igranjem na turniru s ostalim civiliziranim nacijama. I luđak se tu ne zaustavlja, nego nastavlja s umobolnim opaskama. Dodaje kako Srbija treba ubuduće zahtijevati od UEFA da je nikad više ne svrsta u istu skupinu s Albanijom, ali i sa Hrvatskom zbog zategnutim političkih odnosa i tu dodaje kako je UEFA već pravila iznimke te vrste u slučajevima razdvajanja Azerbejdžana i Armenije, odnosno Španjolske i Gibraltara. Što se ozbiljno i svrhovito može čuti od Maravića, jednog od rijetkih, ali očito je, uzalud obrazovanih srpskih nogometnih funkcionara, kada je svojedobno srpskome nogometnom savezu predlagao da uvede kalendarski sistem klupskog natjecanja u ritmu proljeće – jesen, jasno po ugledu na Rusiju. I taj zagriženi rusofil Maravić u jesen svoga života odbija priznati kako ni Rusi, niti Skandinavci desetljećima ništa nisu postigli u eurokupovima, a igraju po tome modelu. Kako god da bilo, Srbiju su u nogometu već odavno sustigle duge polarne noći i sibirsko smrzavanje.Svejedno, njegove veleumne besjede i dalje se pomno slušaju i prate u Srbiji. On je autoritet za Srbe, jer vele da je “obišao cijeli svijet i da mu treba vjerovati.” Pored takvih pametnjakovića, Srbima i nisu potrebni bilo kakvi neprijatelji koje stalno izmišljaju. Dostatni su sami sebi.
I ne bi ova najnovija epizoda na relaciji Srbija – Albanija bila toliko zanimljiva, da u biti tek ne nazočimo samo reprizi srpske hajke na Hrvatsku i hrvatski nogomet, netom nakon završenih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Podsjetimo, Srbi su se i tad nakon rezultatskoga fijaska okomili na Hrvatsku samo zato što je na sportskome polju bila bolja od Srbije. I tad je, opet jedan novinarski metuzalem Dobrivoje Janković, desetljećima prvo pero režimske “Politike” na stupcima kladioničarskoga tjednika Mozzartsport pisao fantomski komentar kako će FIFA automatski eliminirati Hrvatsku radi visoko i pobjednički uzdignute ruke Josipa Šimunića i pokliča: “Za dom!”, na što je publika u Makimiru uglas odgovorila “Spremni!” Što to tišti srbijanskoga gedžu Dobrivoja Jankovića, zvanog Bobi da tako o Hrvatskoj drobi? Ništa više od pukoga jala. I zato je on bio istinski spreman pisati nebuloze primjerene dobi jednog adolescenta, a ne čovjeka u poznim godinama. Bilo je tu i natruha kako će FIFA automatski poraženi Island poslati na Mundijal umjesto pobjedniček Hrvatske,jer veli “obavješteni” gedža Janković, “FIFA ne tolerira rasizam i fašizam”. On je kao nesrvšeni student ahitekture pozvan da svijetu tumači rasizam i fašizam, naravno, iz kuta pripovijedanja jednog primitivnog srbijanskog gedže rodom iz Kruševca. Naravno, FIFA je pisanje prolupalog umirovljenog novinara Jankovića razumjela kao roptanje ranjene zvijeri u samrtničkome ropcu i nitko nije niti pomišljao isključiti Hrvatsku sa Mundijala u Brazuilu. Janković je time doživo svoj osobni slom i brodolom. Kad bi Dobrivoje Janković i njemu slični poput njegova idola, pokojnoga nogometnog mešatara Miljana Miljanića sudili i presuđivali po političkom verbalnom deliktu iz doba Srboslavije hrvatskome športu, poglavito nogometu, onda bi Joe Šimunić i Hrvatska doista stradali. Srećom, za starohrvatski tradicionalni narodni pozdrav, sad se ne sudi i ne presuđuje u kavani “Madera”, gdje je narečeni pijandura Bobi Janković godinama obitavao u društvu Miljana Miljanića, dr. Ace Obradovića, Draže Markovića, Svetislava – Ćeće Stefanovića, ili njihovih prethodnika Krcuna Penezića i Aleksandra Rankovića, kad su krojili tablice nogometne lige u korist dva srpska režimska kluba vojske i policije Partizana i Zvezde a na štetu kvalitetnijih hrvatskih momčadi Dinama i Hajduka. Još ne shvaćaju Srbi da se svijet njihove Srboslavije nepovratno raspao i da se više ne pitaju i ne odlučuju o bilo čemu više od, narodski rečeno, pijanog s gaćama. Ali, navika je druga priroda, što bi rekli Stari Rimljani. I Srbi su navikli i to im se omililo i osladilo da se desetljećima samo njihova bahata i bezobrazna riječ sluša i u nogometu i u politici. Nisu svjesni da su sad u poziciji malog od kužine na brodu. Hoće li to ikad skužiti netko na srpskome brodu luđaka? Ili su svi skupa riješili otići bespovratno u ropotarnicu nogometne povijesti.
Dragan Ilić