Pukovnik Miroslav Peris rođeni karlovčanin, heroj je domovinskog rata i pilot koji je obilježio domovinski rat, baš poput svojeg kolege Rudolfa Perišina. Njegova priča završila je na Banovini, na surovom terenu, terenu zvjerstava u domovinskom ratu, a danas terenu potlačenosti hrvatske nacije. Priča je ovo o Hrvatskoj ponosa i politčkog jada, koji se vidi kroz uloge nekadašnjih i sadašnjih negativaca u našem društvu i time priča o Perisu je signal gubitka svake moralnosti države, a za koju je kriva vlast.
U domovinskom ratu Hrvatska je imala vrhunske pilote i očajnu tehniku, a kada smo sve skupa ukomponirali rezultat je bio veličanstven, potpuno ostvaren prema postavljenim zadacima. Zbog toga i ima jako puno pilota heroja u domovinskom ratu, a što je još zanimljivije isti ti piloti nisu niti trenutka razmišljali u svezi prelaska na hrvatsku stranu za razliku od mnogih drugih Hrvata, časnika u JNA-i.
Pukovnik Peris se odlučio za zvanje vojnog pilota upisavši srednju vojnu školu Maršal Tito Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstvo (JRZ) u Mostaru. Zvanje vojnog pilota usavršio je u Zadru i Puli kao najbolji učenik u svojoj klasi. Nakon školovanja pukovnik Peris je bio stacioniran na bihačkom vojnom aerodromu Željava u sklopu 125 lovačka avijacijska eskadrila JRZ-a. U JNA-i bio je 11 godina na službi, a u HRZ-o prelazi dva i pol mjeseca nakon početka rata u Hrvatskoj
1993 godine pukovnik Peris završava svoju pilotsku i životnu karijeru odlaskom na zadatak zajedno s brigadirom Ivanom Selakom. Dobija zadatak da pilotirajući MiG-om-21pokuša onesposobiti paljbeni položaj artiljerijsko-raketnih jedinica vojske Republike Srpske Krajine(RSK) koje su ugrožavale Zagreb, Sisak i Karlovac . Pilotirao je tako nisko kako bi izbjegao radare i mogućnost da ga se pogodi raketnim sredstvima. Takav let bio jako riskantan i sam Peris postaje meta svoje hrabrosti. Pukovnik Peris je prvo bio pogođen protuavionskim topom na visini od 80 do 100 metara. Oštećen zrakoplov pukovnik Peris je pokušavao spasiti , povećao je zbog toga visinu na otprilike 350 metara, što je bilo kobno, jer je na toj visini uhvaćen radarom, pa je na njega ispaljena raketa kojom je oboren.
Brigadir Ivan Selak je bio posljednji čovjek koji je preko radioveze čuo pukovnika Perisa, i to riječi kojima javlja da je pogođen. Pukovniku Perisu je nedostajala možda samo minuta da pređe rijeku Kupu i liniju razdvajanja, te se spasi katapultiranjem. Na mjestu gdje je srušen MiG-21 pukovnika Perisa, u selu Stipan u općini Vrginmost, uviđaj su napravile vojska i milicija RSK.
Mile Gavrić , zamjenik komadanta 6 čete 2 bataljuna 19 brigade SAO Krajine , nalazio se vrlo blizu mjesta pogibelji pilota i prvi je došao do tijela poginulog pilota zbog stacioniranja cijele jedinice na tom području.
Današnji dožupan sisačke županije, a tadašnji snjaperist i ratni izvjestitelj RSK –e Bogdan Rkman stigao je nešto poslije na mjesto zločina, kao visoki čelnik RSK-e na uviđaj.
Tragedija smrti heroja Perisa se vidi danas najviše kroz uloge pojedinca u našem društvu, ova dvojica nekadašnjih terorista danas su ugledni građani naše države, a sam Peris ponekad se spomene na nekoj obljetnici ili ako se netko slučajno zatekne u žumberačkom kraju od kuda potiče njegova obitelj i ugleda spomenik pilotu u Sošicama, tek nedavno postavljen.
Kako naš narod slikovito kaže, sam Peris se okreće u grobu na osnovu ovih činjenica. Mile Gavrić je danas u općini Vrginmost vozač školskog autobusa i mirno živi,a Rkman ubire državnu plaću kao dožupan i sudi se sa svakim tko spomene njegovu terorističku prošlost. Tako je loše prošao i vukovarski branitelj Željko Soldo, kada je njega prozvao za terorizam. To je zasmetalo ovog političara i odlučio je tužiti heroja Vukovara Soldu koji se borio u sastavu 1. bojne 204 Vukovarske brigade, a ta bojna je držala položaje na najkrvavijem dijelu Vukovarske bojišnice, Vukovarskom sajmištu. Dio satnije branio je i legendarne Bogdanovce. Koliko je krvavo satnija platila cijenu slobode govori činjenica da je pola satnije izginulo, a druga polovica teško ili lakše izranjavana.
Inače Mile Gavrić koji je prvi došao do tijela pilota Perisa je bio svjedok na sudu u Beogradu u svezi zločina u Banskom Kovačevacu, gdje je jedna jedinica četnika pobila 6 starijih osoba i bacila iste u bunar u tome selu. Kada su tadašnje vlasti SAO Krajine htjele ispitati slučaj, preko milicije SAO Krajine, Petar Miličević, današnji viječnik SDP-e u Vrginmostu je spriječio istragu na tri dana pucajući na milicajce.
Doslovno je puškom zaprijetio policajcima da ne mogu napraviti očevid, dok se ne uklone tragovi zločina. Bacanjem ručne bombe u bunar htio je ukloniti tragove nasilja nad nedužnim, ubijenim starcima.
Na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu , ubojice starijih osoba iz Banskog Kovačevca su osuđene na 20 godina, a sam ubojica Pane Bulat 17.6.2009. godine ( Vranešević Rade isto osuđen za taj zločin) opisao je ometanje istrage od strane poručnika Miličevića u Banskim Kovačevcima . Miličević je po iskazu Bulata ometao milicajce SAO Krajine, koji su bili spriječeni u obavljanju očevida. Jasno je u svom iskazu optužio Bulat Petra Milićevića za opstrukciju. Danas taj isti Miličević mirno šeta po Vrginmostu i glumi uglednog građanina i člana SDP-e.
Ovom pričom o trojici bivših terorista jasno se vidi dimenzija hrvatske izdaje i u što se općina Vrginmost pretovorila. Radi se o ljudima koji su bili sa zločinačke strane aktivirani. I godinama šute o smrti pilota Perisa i mnogim drugim zločinima, a sama općina vođena bivšim teroristima čini sve da branitelje ponizi, a broj Hrvata smanji na minimum. Prije deset godina Hrvata je bilo je preko dvije tisuće u općini, a danas ih je samo 700 u općini Vrginmost, koja je očito središte velikosrpskih interesa.
Načelnik općine Vrginmost Branko Jovičić otišao je i korak dalje, te je braniteljsku udrugu izbacio na ulicu ovaj mjesec iz njenih prostorija, u kojima su bili od 1998. godine. Iako općina ne treba taj prostor, srpski predstavnik iz stranke SDSS-e dolijao je dodatno ulje na vatru međunacionalnih odnosa baš pred izbore i htio pokazati kako ovdje vlada srpska klika u kojoj čak ima i nekadašnjih terorista. U samoj zgradi općine ima još bar pet praznih prostorija i prema tome nema razloga za ovakav čin samovolje
– Načelnik općine Jovičić nije konzultirao vijeće, znači njegovu odluku nije podržalo vijeće, već je samovoljno donio odluku bez odluke vijeća. Kao predsjednik udruge branitelja Vrginmosta podnio sam kaznenu prijavu protiv ovog čina samovolje prema hrvatskim braniteljima, koji ovdje očito smetaju. Isto želim nagalasiti da i pojedini srpski vijećnici su protiv te odluke, ali im se nije dalo pravo odlučivanja.-rekao nam je Anđelko Mrnjavac predsjednik Udruge Veterana i Dragovoljaca domovinskog Rata RH u Vrginmostu. Predsjednik udruge na nacionalnom nivou je general Đuro Dečak.
Retorika kojom se služe danas prozvani potpuno je ista onoj od prije i pokazuju da vuk dlaku mijenja, ali čud nikada. Evo kako su tada pričali o Perisu današnji građani Banovine;
“Naš borac pokazuje plaću pripadnika hrvatskog vazduhoplovstva te tzv. Republike Hrvatske. Ovih 25 dinara ništa ovdje ne vrijedi, a on je za tu plaću dobio u zube”.- tako je na video snimci opisana smrt pilota Perisa, a perisov novac u rukama je držao upravo Gavrić.
“Je li Miroslav baš morao brati kukuruze avionom? Kod nas na Kordunu se to radi kombajnom! Javi da je pilot ostao bez dva dihtunga i da mu ih moraju poslati, jer se bez njih ne može vratiti nazad u Zagreb!”,- ove dvije izjave su iz toga vremena.
Prateći poteze nekada i njihove uloge danas, njihova uloga je potpuno ista, velika Srbija.
Daljnjom istragom o slučaju Peris došli smo do samog ubojice našeg pilota, koji isto tako mirno živi na Banovini, za kojeg znaju i svi navedeni,a Banovina je očito leglo srpskih terorista aboliranih našim zakonom.
Ubojica pilota Perisa je iz sela Perna na Banovini, u kojem mirno živi i zove se Boro Puškar. Puškar je za ovo rušenje zrakoplova hrvatske vojske dobio velika priznanja terorističke tvorevine SAO Krajine, što smo isto mogli vidjeti na snimkama do kojih smo došli. Prema našim saznanjima iz ovih zapisa i dokumenata pukovnik Peris nije oboren raketom Kub.
Brigadir Selak i danas smatra da mu je prelet u čast pogibelji pilota Perisa najteži zadatak u pilotskoj karijeri, tako da barem ova priča ima konačno ime i prezime ovim informcijama, jer okaljana smrt jednog heroja ulogama navedenih u borbi protiv Hrvatske barem istinom čisti smrad našeg društva, koje je teroriste nagradilo političkim angažmanom u Hrvatskoj.
Ako saberemo uloge svih prozvanih terorista iz ove priče u današnjoj Hrvatskoj, s pravom se pitamo zašto je heroj Peris poginuo, da bi sada takva ekipa terorista dobila radna mjesta i politički ugled u našem društvu?!
Igor Drenjančević
hrvatski tjednik izvor
