Dobar odnos prema izbjeglicama je za pohvalu, ali to nije rješenje
Svjedoci smo danonoćnih problema, koje proživljavaju jadne izbjeglice s Istoka pri prolazu kroz brojne države do sebi zacrtanog cilja: Njemačka i Skandinavske zemlje.
Među tranzitnim državama ponajbolji odnos prema izbjeglicama pruža Hrvatska. Nikakvo čudo jer su Hrvati u Drugom svjetskom ratu bili izbjeglice pred Titovim zločinačkim komunizmom i u ovom srbskom genocidnom i o kupacijskom ratu (1991-1995) na Hrvatsku (i na BiH) bili su Hrvati prognanici i izbjeglice ispred srbske genocidne bande pa poznaju izbjegličke boli i patnje.
S najvećom zahvalnošću treba pozdraviti sve humanitarne organizacije poput Crvenog križa, razne dobrotvorne udruge i pojedince – žene , djevojke i muškarce u maksimalnom zalaganju u svima oblicima pomoći izbjehlicama.
Nećemo se ovdje baviti drugčijim odnosima prema izbjeglicama poput onih u Srbiji, gdje moraju plaćati prijevoz i čuje se o silovanjima izbjeglica obadva spola ili u Mađarskoj koja bodljikavim žicama zabranjuje izbjeglicama prolaz prema njihovom zacrtanom cilju, nego se predlaže najbolji oblik pomoći izbjeglicama, a taj je oslobođenje i stvaranje sigurnog života u njihovim zavičajnim državama, poglavito u Siriji.
Uvojačimo mlade ljude za oslobođenje njihove domovine
Među izbjeglicama ima mnogo mladih muškaraca i djevojaka. Njih treba dragovoljno i mobilizacijom okupiti, vojno ih izvježbati i osposobiti za ratovanje. Uz svoje treba im dati . oficire iz europskih država i častnike iz Hrvatske.
Valja uz predloženo otvoriti i mogućnost europskih i američkih dragovoljaca i s takvom, europski i američki naoružanom vojnom silom treba osloboditi zavičajne države izbjeglica, da bi se nesretnici mogli vratiti u svoj zavučaj. Poznata je stara izreka: Svud je lijepo, ali doma je najljepše.
Niti najljepši odnos u tuđoj zemlji ne može zamijeniti draži i ljubav zavičaja. Polazeći od te najtočnije postavke, svi Europljani i Amerikanci trebaju vojnički organizirati ove mlade ljude i pomoći im da se vrate u svoju voljenu zavičajnu domovinu, koju će osloboditi od svih okupatora i ugrozitelja…
I osobno sam bio prognanik i izbjeglica pa dobro poznam taj status i zato nudim svoju pomoć u svakom mogućem i potrebnom obliku da se izbjeglice vrate u svoju zavičajnu domovinu. Sjetimo se stiha Petra Preradovića: “Tuđa majka ima svoje, ne poznaje jade tvoje”…
Molim sve hrvatske portale i druge medije da objavljuju ovakove članke, u kojima se poziva javnost Europe, Amerike pa i drugih dijelova svijeta da sudjeluju u organiziranju vojne pomoći za oslobođenje domovine (država) izbjeglicama, o kojima je riječ.
Mr. sc. Dragan Hazler,
izbjeglica pred Titovim i Račanovim komunizmom 1971. i prognanik od Sanaderove politike.
Basel, 19. listopada 2015.