Živi zid je valjda jedina stranka koju njezini istaknuti članovi uoči parlamentarnih izbora napuštaju, kao što smo doznali. U pravilu su to ljudi koji iz iskrenog entuzijazma nešto zaista i rade, u pravilu su to oni koji su i sami egzistencijalno ugroženi i bez financijskih sredstava. Kada živozidaško vodstvo pred svjedocima primi i zadnji njihov novčić (a živozidaši radije primaju od 500, pa do 1000kn i naviše) koji ti ljudi doniraju misleći da pomažu „pravoj stvari“, kada ti ljudi zdušno rade i pomažu organizacijski i otvaraju Živom zidu sva vrata u najboljoj namjeri – sve štima. No, kada počnu stizati prekršajne prijave i novčane kazne (koje se kreću od 500kn naviše), Živi zid bez iznimke – zbriše u oblaku magle. Ti ljudi (N. R. ime poznato redakciji) ostaju prepušteni samima sebi, Živi zid se ograđuje od njih, a kad vapaji postanu glasni, Živi zid se u potpunosti oglušuje i hladnokrvno ih otpisuje iz svojih redova. To je razlog zašto stranka koja se hvali tisućama članova neće nikada skupiti više od četrdesetak na obrani neke deložacije. Nekolegijalnost iza paravana isprazne fraze: „nećemo pravno jer to nema smisla“ (citiram njihovog „pravnika“ Cvetanovića).
Pernaru je zabavno ići u zatvor, Sinčića se nakon pritvora čeka u emisijama, a netko za njih uredno plaća prekršajne prijave. Za ove ostale naivce ne postoji takav sistem zaštite. Sad zamislite da smo u ratu, a to ne kažem slučajno već zato jer živozidaško vodstvo sebe rado prikazuje kao hrabre osloboditelje koji će provesti revoluciju bez ijednog ipaljenog metka i uspoređuje se s braniteljima Domovinskog rata. Te kukavice koje parazitiraju od donacija siromaha, koje se naslikavaju s djecom i puštaju zaluđene trudnice u visokoj trudnoći da skupljaju glasove za njih po kiši i hladnoći, te kukavice, ponavljam, bili bi prvi koji bi zbrisali s bojišta. Njihove mamice i tatice ih prije deložacija opominju da trebaju oprati zube i uzeti topliju jaknu i plaćaju kazne za njih, umjesto da ih jednostavno odvedu psihijatru. Živozidaški čelnici ne bi samo zbrisali s bojišta, nego bi ostavili ranjene suborce (u ovom slučaju kolege s obrane deložacija) da se sami snalaze kako znaju. Ranjeni suborci su u ovoj poredbi naravno oni koji su dobili prekršajne prijave i koji ih sami ne mogu platiti, a živozidaši se prave da se to njih ne tiče.
Jesam li napomenula da nikada niti jedna deložacija nije bila obranjena od strane Živog zida? U ovom tekstu nisam, zato ponavljam i ovdje, da ne bi bilo zabune. Nameće se misao da Živi zid možda radi u korist suda, kako bi ovaj napunio blagajnu? Možda, jer s drugim uspjesima s tih otužnih deložacija (koje su samo za užu ekipu živozidaškog vodstva baš zabavni tulumi) se ne mogu pohvaliti. Vukovi siti, a ovce i dalje oskudijevaju. Dakle, nisu „ispranih mozgova“ oni koji ih ne žele birati, kako Pernar, Sinčić & co rado govore, nego su njihovi birači zavedeni praznim obećanjima, iza kojih stoji jedno veliko ništa. Pogotovo kada im na naplatu stigne prekršajna prijava. Tada je odjednom oko tih dobrodušnih naivaca veliki muk, izbacivanje iz članstva i ništavilo. „Sam plati, nitko te nije tjerao da dođeš na obranu deložacije“ – njihove su riječi. Možete tek misliti što bi radili ti smutljivci da dođu na vlast, direktno iz Sabora! Ne dajte da vam ti zaštićeni sektaši i anarhisti koji bi se urotili i s bogom i s vragom samo da dođu do fotelja – „isperu mozgove“.
Za kraj citiram N.R. koji nam je rekao: dao sam im posljednjih 1000kn koje sam imao, a sada kada ih molim za pomoć zbog kazne koju sam ne mogu platiti, više se ne javljaju na moj poziv!“
Ingrid Runtić
