Mediji danas pišu o aferi pljačke državnog proračuna koja je višestruko teža nego ona koju poznajemo pod nazivom Fimi media. U ovu aferu nije umiješan aktualni premijer, ali osoba koja o tome progovara sumnjiči članove njegove bliže obitelji. Potpuno je nevjerovatno da policija i Državno odvjetništvo mogu prešutjeti ovako nešto. Ako je sve ovo laž i manipulacija dva tjedna prije parlamentarnih izbora, osoba koja to javno iznosi mora kazneno odgovarati. Ako ima i zrno istine u cijeloj priči premijer zajedno s Vladom mora odmah dati ostavku.
Bivša šefica Službe za nadzor pri zagrebačkom poreznom uredu Ana Marčeta u nedjeljnom je Jutarnjem listu teško optužila rođenog brata premijera Milanovića za sudioništvo u financijskoj prevari na račun Državnog proračuna. Radi se o iznosima koji se mjere desetcima, a možda i stotinama milijuna kuna. U svakom slučaju, ako je istina ono što govori smijenjena šefica nadzorne porezne službe, Državni proračun je olakšan za puno veći iznos nego u aferi Fimi media.
Zanimljivo je kako ovo nije prvi put da svjedočimo nezainteresiranosti DORH-a i USKOK-a za financijske prevare na račun Državnog proračuna kad je u pitanju aktualna SDP-ova vlast. Mediji su nadugo i naširoko pisali i iznosili brojne primjere o tome kako su u predstečajnim nagodbama nekim SDP-ovim dužnosnicima otpisani dugovi za porez, a da država zauzvrat nije ušla u vlasničku strukturu njihovih poduzeća, što je mogla i morala.
Budući da je ova Vlada mandat započela legalizacijom pljačke Državnog proračuna nazvavši to predstečajnim nagodbama nije nam svejedno hoće li nekažnjeno mandat završiti još jednom takvom sustavnom pljačkom. Mogla bi to, naime, postati opasna navika u ovom društvu.
Zapitajmo se najprije zašto bi nekome bilo oprošteno četrdesetak milijuna kuna duga? Naravno, zato da se spase radna mjesta i da poduzeće opet stane na noge. Ako taj oprost ima takvog rezona, zar onda država jednog dana ne bi mogla prodati udio u tako spašenom, pa oporavljenom poduzeću i tako nadoknaditi financijsku štetu koju ima zbog oprosta duga. Mogla bi država tako napraviti da je, recimo u slučaju Siscie, ušla u vlasničku strukturu, ali nije. Vlasnik te modne kuće visoki je SDP-ov dužnosnik i u mandatu ove Vlade predsjednik ili član Nadzornih odbora nekih važnih državnih poduzeća poput Hrvatskih željeznica. Bio je i član gospodarskog savjeta bivšeg predsjednika Republike Josipovića.
Predstečajne nagodbe je izmislio smjenjeni ministar financija Slavko Linić. Naivno bismo mogli zaključiti da je premijer Milanović njega smjenio zbog ovako filigranski osmišljenog načina pljačke države. Sve je po zakonu, ali država ipak svake godine ostaje bez milijardi kuna. Međutim, kad je Linić otišao, Zakon o predstečajnoj nagodbi nije ukinut. A sjetimo se, kad mu se pripremala smjena žestoko je prijetio Milanoviću. Prijetio, pa utihnuo. Činilo se tada da Linić puca iz prazne puške.
Ako pretpostavimo da ima istine u ovome što govori Ana Mačeta onda bi se moglo zaključiti da Linić nije baš pucao iz prazne puške, nego da nije očekivao kako će DORH i USKOK biti toliko pod kontrolom aktualne Vlade, pa neće reagirati na dokaze koje navodno ima smjenjena Šefica nadzorne službe zagrebačkog poreznog ureda.
O čemu se u cijeloj ovoj priči radi? Riječ je o već klasičnoj kružnoj prevari. Neka poduzeća su se fiktivno bavila otkupom zlata pa su na gotovinske potvrde o isplati građanima od kojih su navodno otkupljivali zlato upisivali imena talijanskih državljana za koje je utvrđeno da nikad nisu ni bili u Hrvatskoj. Ta poduzeća su potom od države tražila desetke milijuna kuna povrata poreza. Gospođa Ana Mačeta tvrdi da o svemu ima dokaze crno na bijelo. Kaže da je čak bila i pohvaljena zbog tog svog nalaza, a onda je iznenada smjenjena.
U ovoj priči nije riječ samo o prevari države, odnosno Državnog proračuna, što većina medija koji danas pišu o ovoj aferi niti ne primjećuju. Ovdje je, naime, riječ o klasičnoj operaciji pranja novca. S obzirom na to o kojim iznosima je riječ, realno je pretpostaviti da iza svega stoje međunarodni kriminalni lanci. A tu stvar postaje posebno teška.
Naime, s tim poduzećima koja su preko fiktivnog otkupa zlata varala državu poslovala su i poduzeća u kojima poslovne interese ima i rođeni brat premijera Milanovića, a jedno od tih poduzeća čak se bavi pružanjem vanjskih usluga Poreznoj upravi. Ono skladišti i čuva arhivu Porezne uprave. Namjerno sad ne navodim imena svih tih poduzeća, jer ovo nije priča iz Crne kronike. Ovdje je riječ o političkom sustavu naše države. Dakle, ovdje govorimo o prešućenom načinu pljačkanja Državnog proračuna, naravno, pod uvjetom da ima istine u onome što govori gospođa Ana Marčeta, a ona je novinarima ponudila i papire na uvid. Ne samo prešućenom, nego o načinu pljačke koji je imao pokroviteljstvo u najužem državnom vrhu.
Nevjerovatno je da se nitko iz Vlade i SDP-a danas nije oglasio o ovom slučaju. Nije čak ni glasnogovornik Ministarstva financija. Kao da je riječ o nečem nevažnom, a to je ono što budi najveći strah. Bojim se da netko računa kako će sve ovo, kao i toliko puta ranije u ovoj državi, jednostavno pasti u zaborav. Mi smo danas morali imati izjave najvažnijih aktera ove priče. Premijer se morao od svega ograditi. Državno odvjetništvo je moralo pokrenuti postupak protiv gospođe Marčeta ako ona ne govori istinu. Ako ona, ipak, govori istinu, onda smo danas morali imati ostavku premijera. Također trebamo i objašnjenje zašto je netko u DORH-u odbacio kaznene prijave koje je u ovom slučaju podnosila gospođa Marčeta.
Budući da je ova Vlada mandat započela legalizacijom pljačke Državnog proračuna nazvavši to predstečajnim nagodbama nije nam svejedno hoće li nekažnjeno mandat završiti još jednom takvom sustavnom pljačkom. Mogla bi to, naime, postati opasna navika u ovom društvu.
izvor politika plus
Ante Gugo
