Joshua Ambroz Tito – istinit životopis „Druga Tita“

Joshua Ambroz Tito (pseudonim: ‘Josip Broz’) rođen: Beč, 7. svibnja, 1891 – smrt: Ljubljana,

4. svibnja, 1980, otac Samuel Mayer (bečki židov) majka Marija Javeršek (slovenka). Generalni sekretar Komunističke Partije Jugoslavije, vođa partizanskih gerila odreda u WW 2, predsjednik tzv. SFRJ od 1945-1980, diktator na popisu zločinaca stoljeća pored Hitlera i Staljina i inih, 1.100.000 žrtava u tzv. Jugoslaviji.

Svi poznati životopisi, uključujući i onih danas dostupnih na internetu ili wikipediji su falsificirani i idealizirani sa strane ljevičara i jugofila. Pravi Josip Broz iz Kumrovca i Joshua Ambroz su polubraća jedne te iste majke (Marije Javeršek) ali od dva oca: Franje Broza i Samuela Mayera.

Pravi Josip Broz

 Pravi i istiniti Josip Broz koji je stvarno rođen 21. Svibnja 1892 u selu Kumrovci u hrvatskom Zagorju, sjeverozapadna Hrvatska, bio je jedno od sedmero djece Marije Javeršek koja potječe iz slovenskog sela Podsreda. Njegov pravi hrvatski otac bio je Franjo Broz, seoski radnik iz Kumrovca, koji je bio teški alkoholičar, tako da je od četrnaestero bolesne djece samo sedmoro preživjelo svoje djetinjstvo. Josip Broz je bio dječak malen u uzrastu, sa čistim i askeznim crtama lica, i umjerenim intelektualnim mogućnostima, stoga nije uspjeo završiti osnovnu školu u Kumrovcu, koju je napustio u drugom razredu 1905. Od 1907 do 1913 učio je bravarski zanat u Sisku, Moslavina, centralna Hrvatska.

Iz Siska potječe i najvažnije svjedočenje njegovog suradnika N. Ivšica, koje dokazuje razliku između Josipa Broza i Joshue Ambroza. Ivšic je izjavljivao da je bravarska mašina pri radu u jednoj nesreći otkinula prst na ruci Josipa Broza, stoga je na desnoj ruci pravi Josip Broz imao samo četiri prsta. (u to vrijeme transplatacija cijelog prsta nije bila moguća) U svakom slučaju Joshua Ambroz Tito je imao sve prste desne ruke, čak i kako se vidi na brojnim snimcima izvrsno svirao glasovir.

Nakon zanata u Sisku, J. Broz kratko boravi kao radnik u Sloveniji i Češkoj, te je u jesen zbog nadolazećeg Prvog Svjetskog Rata mobiliziran u sustav Austrougarskih oružanih snaga. 1914 je poslan na Istočni front, poginuo je u Kaukazusu pri napadu Kirgiških trupa. Tu se svršava osobni životopis i put pravoga Josipa Broza, iz hrvatskog Kumrovca, svi ostali podatci vezani zu njegov lik i djelo su potpuno krivotvoreni.

Kasnije Sovjetska Kominterna odlučuje u svojoj dalekosežnoj političkoj „mudrosti“ da identitet prebaci na njegovog polubrata iz komunističkog podzemlja Joshua Ambroz Mayera koji ime mjenja u „Josip Broz Tito“ nadalje slijedi njegov životopis.

Mladost Joshue Ambroza Mayera

Joshua Ambroz Mayer rođen je u austrijskom glavnom gradu 7. Svibnja 1891 g. Njegov pravi otac bio je Samuel Mayer, bogati poljski židov, vlasnik bečke tvornice medicinskih proteza. Marija Javeršek je bila njegova slovenska služavka, a ta korelacija je donijela rezultat po imenu sina Joshua Ambroz. U usporedbi s njegovim polubratom (Josipom Brozom) Joshua Ambroz bio je zdrav, čvrst, lijepo odgojen i školovan, te je posjedovao puno veći stupanj inteligencije.

Zahvaljujući svojemu porijeklu, J.A. Mayer odrastao je u carskom Beču te je uživao u najboljem dostupnom školovanju u Njemačkom jeziku, diplomirao je glazbenu akademiju kao odličan pianista i najbolji izvodnik Verdija i Chopina u svojem razredu. Nastavlja svoju izobrazbu na Austrijskoj Carskoj Vojnoj Akademiji u Pecsu (Mađarska) i to u istom razredu kao i budući vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler, njegov budući protivnik. Zahvaljujući toj koincidenciji možemo zaključiti zašto je to bilo važno za Titovo vojno iskustvo:

1. Bio je izvrsno školovan židovski časnik a ne zagorski bravar iz Hrvatske kako se prikazuje
2. U Pecsu je izravno upoznat s strateškim razmišljanjem Hitlera koje je koristio da predvidi i dočeka Hitlerove napada na tzv. Jugoslaviju.
3. U drugu ruku, Hitler nije bio svjestan Titovih mogućnosti, jer je Kominterna promjenila njegov identitet (čak ni masakrirani Hrvatski narod nije bio svjestan njegovog pravog identiteta)

Titova komunistička karijera

J.A. Mayer postaje komunist već u svojoj mladosti, prije Prvog Svjetskog rata, i to 1912 kada u Budimpešti pobjeđuje srebrnu medalju u mačevanju. Od 1914 mobiliziran je u Austrougarsku vojsku i poslan na Istočni front, gdje ga Rusi zarobljuju u Bukovini 1915. Nakon godine dana u ratnom zarobljeništvu i rada u Uralu, 1917 mu uspjeva bijeg i priključuje se ruskim boljševistima. U Sibiriji (Omsku) priključuje se Crvenoj Armiji i pristupa Komunističkoj Partiji 1918. Tu ženi Pelagiju Belousovu, s kojom se 1920 vraća u Jugoslaviju gdje odmah pristupa Jugoslovenskoj Komunističkoj Partiji i počinje djelovati kao treći sabornik te stranke u jugoslovenskom saboru. 1921 tu stranku jugoslovenski kralj zabranjuje, te Tito djeluje kao ilegalac u podzemlju, te radi kao mašinist u Bjelovaru, Kraljevici itd.

1934 g. pristupa Centralnom Komitetu Komunista Jugoslavije, a 1935 se ponovno vraća u Rusiju gdje počinje biti aktivan u Kominterni. Staljin ga šalje 1937 kao tajnog agenta „Druga Waltera“ u Jugoslaviju da kontrolira i reformira jugoslovenske komuniste. Poslije nekolicine intrigiranja i smicalica, prijašnji Generalni Sekretar Komunista Jugoslavije, Milan Gorkić, nestaje, vjerojatno je ubijen u Rusiji. Nakon toga tovariš Staljin instalira Tita kao Generalnog Sekretara KJ.

 

Tito kao vođa Jugoslavije

Sada ukratko slijedi njegova karijera u Drugom Svjetskom ratu kao i posljeratnoj Jugslaviji sve do njegove smrti.

• 4. Srpanj 1941 Tito poziva u Jugoslaviji na oružani otpor protiv Nacističke Njemačke
• 1941-1945 prozvao se „Maršalom“ Narodne Oslobodilačke Armije u Jugoslaviji
• 1945-1953 vodi komuniste Jugoslavije kao Predsjednik Vlade i Ministar vanjskih poslova
• Od 1948 slijedi svoje upute iz INFORMBIROa i „javno“ se odcjepljuje od Staljina s tobože političkom neutralnosću pod okriljem Moskve iako se to javno negira.
• 1953-1980 imenuje se doživotnim predsjednikom Jugoslavije
• Od 1961 suosnivač je Saveza Nesvrstanih, sa egipatskim vođom G.A. Nasser i indijskim predsjednikom J. Nehru

Kao bečki židov, Tito nikada nije naučio niti je govorio ispravan hrvatski jezik, u svojim mnogobrojnim govorima diljem Jugoslavije ponajviše se koristio jednom inter-slavenskom mješavinom poljskog, slovenskog i ruskog s pokojom dodanom riječju srpskog jezika. Kada je nakon Drugog Svjetskog rata prvi puta došao u svoj „rodni“ Kumrovec, nitko od njegovih susjeda i vršnjaka ga nije prepoznao ali su ipak bojeći se odmazde tvrdili da je on Josip Broz.

Smrt i njene posljedice

Tito umire u kliničnom centru u Ljubljani 6. Svibnja 1980, od gangrene u nogama. U svojim posljednim danima agonije, Tito govori Wiener-deutsch (njemački s bečkim naglaskom) iz svoje mladosti i ne koristi više svoj inter-slavenski kao kada je bio predsjednik Jugoslavije. Pokopan je u grobnici u Beogradu s imenom „kuća cvijeća“. U vrijeme svoje smrti bio je najmoćniji židovski vlastodržac na svijetu; to se vidjelo na tomu da su na njegov pogreb došli moćnici iz preko 120 zemalja svijeta. Tada kao i danas sam njegov istiniti život, njegovi posljeratni masakri nad nedužnim pučanstvom postali su nedodirljiva i tabuizirana tema, izbrisani iz svih životopisa. Čak i danas poslije jugoslovenske krvave nesreće, njegovi brojni spomenici ostaju u cijelo ex-Jugoslaviji netaknuti. Posebice u Bosni, na Kosovu i Makedoniji, (osim u Srbiji) države i nacije koje prije nisu postojale, no koje je on stvorio.

Čak mu i u novoj Hrvatskoj pjevaju hvalospjeve neo ljevi liberalisti (ex-komunisti) kao najvećem (lažnom) hrvatskom sinu cijele hrvatske povjesti – pored činjenice da je bio njihov najveći krvnik pobivšu oko 700.000 Hrvata (ponajviše civila). U cijeloj Jugoslaviji od 1944 do 1980 odgovoran je izravno za pokolj nad oko 1.100.000 žrtava, i stoga stoji na devetom mjestu svih glavnih masovnih ubojica svjetske povjesti (lista je javno dostupna). U cjelosti njegova uloga i utjecaj na Balkanu bili su jako slični utjecaju i ulozi J.V. Staljina u SSSRu i Rusiji. Tako da je bilo prilično za očekivati i logično da je tzv. Jugoslavija zapala u krvavi raspad i ratove.

Za ovaj životopis koristili smo ustupljene infomacije različitih informanata koji žele ostati anonimni, ostalo dolazi iz slobodno dostupne dokumentacije.