Naš uvijek užurbani gradonačelnik je bez daha i do grla u poslu u modernizaciji našega glavnog grada na primjeru kojega možemo vidjeti što bi nas moglo očekivati na državnom nivou, kao npr. gradnja fontana koje nitko baš ne treba, ukidanje tradicijskih institucija kulture kao što je galerija Ulrich, najstarija privatna galerije u Hrvatskoj i brisanje svakog spomena na najstariju kavanu u Hrvatskoj, kavanu Medulić. Obje ove institucije danas se nalaze u oblacima šute. Za potonju već znamo da će biti pretvorena u nasušno potreban DM jer ih u promjeru od 200m ima samo dvije, pa što ne bi nikla i treća? O sudbini prostora nekadašnje galerije Ulrich još nagađamo u nadi da neće biti četvrti DM, jer bi to značilo Bandićevo doslovno shvaćanje pojma „lanca prodavaonica“, pa bi tada Ilicu mogli preimenovati u Ulicu lanca Drogerie Markt. Dakle, netko bi zaista trebao upozoriti Bandića, omiljenog revnosnika metropole i čelnika stranke koja nosi njegovo ime – da lanac prodavaonica ne znači nizanje istovjetni prodavaonica jedne do druge.
Jelaćić-plac su Zagrepčani već navikli svako malo doživljavati kao Trg Hasan-age-Bandića, baš kako kaže narodna pjesma: „Što se bijeli u gori zelenoj?/ Al’ su snjezi, al’ su labudovi?… …..nit’ su snjezi, nit’ su labudovi / nego šator age Hasan-age ….“ Osim što je zagrebački glavni trg zabijelio šatorima, prošlog sunčanog vikenda nam je Bandić živopisno pokazao svoje moći Supermana predstavivši nam svoje „navijačice“. Moglo bi se reći da je u ovoj izbornoj kampanji za parlamentarne izbore nadmašio čak i sam sebe spojivši upravo na nevjerojatan način istok i zapad; šatore Bandić-age zajedno s navijačicama sasvim američkog predznaka. Sraz kultura, melting pot. A da ga ipak pošaljemo u Europski parlament da im pomogne rješavati migrantsku krizu? Nek uzme i šatore sa sobom, nikad se ne zna!
Dijeljenjem šnita kruha s mašću, Bandić je virtuozno ovladao umijećem zavođenja masa i suptilno razotkrio svoje namjere. Osim toga nam je pružio suvremenu alternativu štrudlama i slasticama uz kavu u kavanama koje smo nekad imali. Milan Bandić nam ovim marketinškim potezom želi doslovno poručiti da mast kojom nam maže oči zadnjih 15 godina kao gradonačelnik možemo slobodno i dalje od njega očekivati u slučaju da uđe u Sabor. Kao što bi se narodski reklo (a taj jezik naš gradonačelnik izvrsno poznaje): ovakvu kampanju „ne bi progutao ni pas s maslom“!
Ingrid Runtić
