Kratki uvod prije priče, Zorana Kotnika.
Još 1991 godine sam čuo za zvjerstva četnika u Vukovaru, a i osobno sam bio svjedok njihovoj ledenoj bešćutnosti koju su zalijevali sa alkoholom. Zar čovjek može tolika zvijer biti, smrditi kao što smrdi jedna zvijer!? Ja mislim da ne može, niti jedno ljudsko biće (a njih ne svrstavam među ljude), smrditi, zaudarati u duhovnom i tjelesnom smislu, kao te bradate spodobe.
Postoji jedan primjer iz Nuštra, kada je prilikom napada na selo, poginuo veći broj četnika. “Žicom” (motorolom) su pozvani njihovi zapovjednici, neka slobodno pošalju kamion u selo, garantira im se sigurnost, i neka pokupe svoje mrtve. Odgovor koji je uslijedio odaje mentalni sklop debele, bezćune životinje koji je istovjetan sklopu kod srbo-četničkog zapovjednika, koji je preko “žice” odgovorio: ” …ma bre, namažite ih na hleb pa jedite!”
…
To je bilo prije pada Vukovara!
Nakon pada Vukovara, u Nuštar su se probijali bojovnici i civili iz okruženog grada na Dunavu. Ispovijesti koje sam tada čuo, su jezive bile, i ovaj puta ih neću spominjati, niti ispisati u ovaj tekst.
…
Idemo dalje. Čitav taj cirkus oko sela Srb, Jasenovca, St. gradiške, kojeg potencira SPC Pupovac i druga četnička bratija iz “hrvatskog Sabora” te polaganja vijenaca za pobijene Srbe je zapravo, laž i prijevara, ovih bradatih spodoba. To zapravo jeste, uznemiravanje mrtvih, pobijenih Hrvata, u srbskom pravoslavnom ludilu, sa kojim remete mir pokojnika, a nas žive provociraju svaki put kada te sotonske obrede vrše nad grobovima. U Jasenovcu i St. gradiški je UMRLO ukupno 403 osobe. Najnovija istraživanja govore u prilog istini. Nije bilo ubijanih. No od 1945-1948 i nadalje od 1948-1951, je sasvim drugačija priča. U Jasenovcu su se u ta dva perioda nakon 1945 – sustavno likvidirali Hrvati, Mađari i Nijemci. A sve ono što su srbokomunisti napravili su, dakle zlodjela, …pogodite što?.-..jednostavno pripisali Ustašama!
Ne bih više ništa komentirao, samo bih dao link jednog teksta u kojem je jedan video iz Srebrenice 1995, odnosnoo pravoslavnim svećenicima koji izgovaraju “blagoslove” odredu smrti-“Škorpijon”, prije nego krenu ubijati sve. Od djeteta, do starca! Čini se da sv. Savo igra za čudne igrače…
https://www.youtube.com/watch?v=P-zkpsdmJkM
Ima li ovakav “blagoslov” veze sa religijom? Po meni ne. Niti je ikada bilo. Ali ima veze sa MAGIJSKIM OBREDOM!
Zaključak je isti: gdje ima dima, ima i vatre!
No CRIMEN koji srbi nose u duši i žig, kojeg su dobili, sigurno ih tjera da i dalje bjesomučno lažu, podvaljuju, te sa time nastoje biti i dalje “dobri poslušnici” Englezima, Masoneriji i bjelosvjetskoj bagri!
…
Evo priče Zorana Kotnika!
“Na današnji dan je bila razmjena logoraša u Mošćenici. Snimala je HTV, snimateljica Nada Špehar. Snimci su kasnije uništeni. Razmijenjena je polovica logoraša, jer su srbi odugovlačili do mraka i umjesto njih podmetnuli civile. Potajno smo dovedeni u Zagreb, bez snimatelja HTV.
Nitko od vlasti nas nije dočekao, a ostavljani smo uz put, blizu adresa stanovanja.
Zarobljeni smo na položaju Djed, u Hrvatskoj Kostajnici.
Drugi su bili odavno otišli na Manjaču i imali su veliki doček na Zagrebačkom Velesajmu. Kako smo kasnije saznali, od Vesne Škare Ožbolt: Mi se nismo niti smjeli vratiti, jer se nismo predali.Netko iz vrha vlasti je sabotirao našu razmjenu. Srbski tenk je trebao ispaliti granatu u naš autobus, kada smo mi bili u njemu.
…
Naši i njihovi snajperisti su za vrijeme razmjene tražili mete. Nitko nikada nije u posljednih 10 godina u medijima spomenuo 12.09.1991., kada je pala Hrvatska Kostajnica – izdajom!
O tome je pisao i pokojni general Bobetko u svojoj knjizi.
Tek tri dana nakon razmjene smo završili u zaraznoj bolnici na liječenju od dizenterije i drugih bolesti. Ustanovili su u našim želudcima ljudsko meso.
…
Mučili su nas u Glini, gdje su nas odveli iz Kukuruzara – sela kod H. Kostajnice. Zatvor u Glini je bio kao i svi srbski logori. Mučenja i batinjanja…Alatka je bila i pendrek sa lancem na kojem je bila željezna kugla.
Polomili su nas, batinali po tabanima, mučili sa strujom, hranili ljudskim mesom. Nitko nas iz zatvora u Glini ne spominje.
Ni danas nije ništa bolje.
Pokojni mons. Stanković je izhodio našu razmjenu, no nitko iz Vlasti…Bio je tada šef Caritasa. Pokojni čuvar državnog pečata je rekao našim roditeljima, da ima pametnijeg posla a ne da se bavi našom razmjenom.”
Napisao:Zoran Kotnik
