Govoreći o budućnosti Crkve, kardinal Donald Wuerl, nadbiskup Washingtona priznat kao jedan od najcjenjenijih savjetnika pape Franje, rekao je, u svjetlu Sinoda o obitelji i ovog pontifikata općenito kako se “više ne pozivamo na okvir Kodeksa kanonskog prava. Okvir reference će od sada biti: “Što nam Evanđelje uistinu ovdje govori?“
Ova izjava je pomalo uzdrmala katoličku javnost pa predlažemo komentar dr. Edwarda Petersa, stručnjaka za Kanonsko pravo, kojeg često citiramo na ovom blogu.
“Referentni okvir” za poslanje Katoličke crkve nije nikada, nikada bio Kodeks kanonskog prava, i nijedan kanonski pravnik kojeg ja poznajem nikada nije ni tvrdio suprotno. “Referentni okvir” za Katoličku crkvu je uvijek bio, i jedino bio, Isus Krist.
To što jedan nadbiskup, kardinal iz glavnog grada velike zapadne države, govori kako seZakonik kanonskoga prava– čak i za jednu sekundu, ikada smatrao “referentnim okvirom” Katoličke crkve– pa, to potvrđuje koliko su antinomijski stavovi (protivljenje Božjem zakonu) zahvatili razmišljanja unutar Crkve u prostoru samo jedne generacije, do te mjere da danas, mnogi u najvišim krugovima crkvenog vodstva jedva da razgovaraju o Kanonskom pravu bez njegovog izrugivanja. Iako Wuerl možda izbjegava neke odviše uvredljive prikaze Kanonskog prava i kanonskih pravnika koji se prosipaju uokolo u zadnje vrijeme, on ipak vidi crkveno pravo u velikoj mjeri kao prepreku za očuvanje istine proglašene od Isusa Krista i daje podršku onima kojima su određene evanđeoske istine artikulirane u konciznoj pravnoj terminologiji odveć neprikladne.
Dva ili možda tri puta, Katolička crkva je u svojoj povijesti pretrpjela val antinomijanizma. Svaki put se, naravno, zakon – prirodan ljudskom društvu kao što je kostur ljudskome organizmu – na kraju vratio na svoje mjesto u životu Crkve, ali tek nakon mnogo nepotrebnih gubitaka. Naš trenutni val prezira prema Kanonskom pravu je započeo ranih 1960.-ih, te je rastao enormno tijekom tog desetljeća i 1970.-ih, činilo se da se malo povukao 1980.-ih i 1990.-ih, samo da bi opet izbio na površinu sa skandalima vezanim uz katastrofu seksualnih zlostavljanja prije deset ili petnaest godina. Danas, da li zbog toga što papa Franjo zapravo ne voli crkveno pravo, ili zato što ga jednostavno ne zanima, stari antinomijanisti iz 1960.-ih i 1970.-ih su uočili prostor za nastavak njihovog napada na pravo i pravnike u Crkvi, i oni svakako koriste ovu priliku.
Samo ću reći ovo:
Kanonsko pravo je oduvijek samo bilo u službi Crkve, veliki dio Kanonskog prava leži izravno na biblijskim temeljima i doktrinarnim tvrdnjama učiteljstva Crkve tijekom stoljeća, Kanonskom pravu uvijek je potrebna reforma (samo pitajte bilo kojeg crkvenog pravnika), i za kraj, možda bi se neki ljudi koji su se digli protiv Kanonskog prava trebali pitati: je li uistinu pravo ono što im se ne sviđa, ili istine koje ti zakoni brane?
quo vadis croatica izvor
hop
