CIA navijestila smjenu Vučića, a EU raspravlja o ukinuću njegovoga stranačkog glasila ‘Informera’

Uzburkale su se strasti i usplahirili su se duhovi u talogu i žabokrečini zloglasnoga srbijanskog režima u Beogradu. Neslužbeno dnevno glasilo vladajuće Vučićeve SNS stranke, tabloidni Informer svakodnevno prenosi volje, želje i tumačenja političkih snova Aleksandra Vučića. To što snovi nisu u korelaciji sa stvranošću, za njih ionako nije bitno. Dok im traju halucinacije puno im je bitnije da u tome uživaju punim plućima. Najnoviji crni biser iz antologije srbijanskih političkih gluposti stiže sa stubaca Informera koji nikad nijedan udarni tekst ili urednički  politički komentar ne objavljuje bez prethodnih osobnih konsultacija nominalnog urednika Dragana Vučićevića sa njegovim gazdom Aleksandrom Vučićem. I onda je posve logično da je u pravu javnost u Beogradu koja tvrdi da sam Vučić umjesto formalnog urednika Vučićevića i plasira senzacionalne vijesti na naslovnici Informera. Najsvježija Vučićeva vijest što je lansirao preko svoga poslušnika Vučićevića je početak aktivne kampanje američke obavještajne agencije CIA s ciljem rušenja njegove vlasti. Sve im može manijak oprostiti, samo da mu ne diraju diktatorsku vlast koju suvereno drži u Srbiji. I tako je osvanuo naslov koji u razradi teksta iz pera Vučićeva člankopisca i člankolisca Vučićevića izravno sugerira kako je bivši direktor CIA David Petreus glavni pokretač i organizator akcije obaranja Vučića sa političkog trona u Srbiji. Za Petreusa isti izvor tvrdi da je čovjek velike moći i utjecaja u Srbiji, jer kontrolira SBB (jednog od nekoliko najvećih kablovskih operatora u Srbiji ), zatim regionalnu N! televiziju sa sjedištem u Novom Beogradu i na još desetine tiskanih i elektroničkih medija. No, jako je zanimljiva digresija Informera o glavnome američkom igraču u redovima Srba u planu rušenja Vučića. Udarnu iglu napada su pronašli u svom dugogodišnjem zajedničkom suborcu i otvorenom antizapadnom čovjeku Aleksandru Rodiću, vlasniku konkurentkog lista Kurir. Opća pometnja i panika u taboru Informera i ureda vlade u Beogradu počela je nakon saznanja da je Rodić u stalnome kontaktu sa visoko pozicioniranim ljudima iz američkog veleposlanstva u Beogradu, a po njima, on se redovito sastaje sa stanovitim Mr. Conorom, američkim diplomatom zaposlenim u veleposlanstvu SAD-a u Srbiji. I tako više nego zabrinuto konstatiraju da je iznenadni medijski napad iz Kurira na Vučića, njegovo ministarsko okruženje, te problematičnoga brata Andreja samo logični slijed događaja nakon dogovorenoga i razrađenog pripremanog i sinkroniziranog plana akcije. Naravno, centrala je američko veleposlanstvo u Beogradu.

Ovaj trenutak otvorene i skandalozne prozivke američkog veleposlanstva u Beogradu ima svoje objašnjenje. Vučić očito i ne pomišlja ispuniti lažna obećanja što ih je samo usmjeno više puta davao Amerikancima i Europskoj uniji vezanih za pitanja Kosova, veza s Rusijom, Miloradom Dodikom i njegovom fantomskom Republikom Srpskom, te reformama pravosuđa. Ta četiri uvodna uvjeta početka bilo kakvih pristupnih pregovora sa EU ne kani nikad provesti u djelo. I zato nije daleko od istine uobičajeno paranoidni Informer kad tvrdi da su zapadnjaci, poglavito Amerikanci otkačili Vučića. Zvuči sasvim prihvatljivom njihova opaska budući je prekoračio svo strpljenje koje su mu dulje od tri i pol godine davali Amerikanci i Europljani. Ali, neprocesuirani i neosuđeni ratni zločinac i masovni ubojica sa bojišta kod sarajevskog židovskog groblja došao je do posljednje točke i granice popuštanja zapadnih diplomata. I sad su se oni dali u potragu za novim političkim igračem u Srbiji. Vučić je u neviđenoj panici, jer mu vrijeme polako ističe, čak bi se po slutnjama njegovih novinarskih poltrona nalik Vučićeviću, moglo reći da mu se vrijeme počinje odbrojavati. I tako su kao pokretnu metu odredili Aleksandra Rodića, sina višegodišnjeg najbližeg suradnika, štoviše, jednog od organizatora velikosrpske medijske mafije Radosava Rodića. Tko iole upućen u tajne srpskoga novinarskog podzemlja može uzeti za ozbiljno dodatnu spiku Vučićevića i također prozvanog TV magnata, vlasnika komercijalne TV Pink Željka Mitrovića o navodnim političkim ambicijama 36 – godišnjeg Aleksandra Rodića. Prije svega, on je kao i ovi što ga prozivaju kao novog američkog političkog eksponenta, tek jedan iz kruga prostih i primitivnih velikosrba. Nimalo se ne razlikuje u političkim gledištima od novinskog “maga” Vučićevića ili TV “magnata” Mitrovića. Što bi onda na njega Amerikanci uzalud trošili vrijeme i novac. Jer, vrijeme je doista najdragocjeniji novac i najveći kapital i nitko ozbiljan ne bi rasipao vrijeme na jednog minornog lika poput Rodića. Sve ovo unutar srbijansko prepucavanje između Rodića s jedne strane i njegovih političkih istomišljenika i rusofila Vučićevića i Mitrovića je samo uzajamna utrka u nezajažljivoj borbi za prevlast na medijskom tržištu. I zato nitkog ne čudi da je recimo prozvani Rodić znao braniti nekoliko godina Vučića, a napadati Nikolića, a sad radi obratno. Posrijedi je samo “njegovo veličanstvo” zvano novac. Zato je Rodić godinama puštao tekstove o aferama Nikolića, a prešućivao Vučićeve skandale. Od prije dva dana je obratna situacija. Sad se nagodio sa Nikolićem, od koga ima obećanje o osobnom urgiranju srbijanskog predsjednika pri budućem Rodićevom vlasničkom preuzimanju Novosti i Politike. I tako je okrenuo pilu naopako. Čista srpska, ili se može reći i ciganska posla. Nema ničeg trajnog i utemeljenog na nekom uzajamnom povjerenju, poštenju, časti, moralu. I srbijanski prodemokratski premijer, ubijeni Zoran Đinđić znao se izrugivati javno kategoriji morala riječima: “Tko hoće moral, neka ide u crkvu!” Što tek onda misle i rade ovi koji su sad umjesto njega i njegovih na vlasti nije teško pretpostaviti. Tek se oni podsmijevaju i moralu i poštenju. Isto tako su i Vučićević i Mitrović u svojim novinarksim karijerama mijenjali, po potrebi, ovisno tko im i u kom trenutku više plati, svoje političke gazde. Između njih i Rodića je oduvijek bio i ostao znak jednakosti u svakom polgedu.

I zato međusobna prepucavanja srbijanskih medijskih tajknuna i njihove uzajamne prepiske u “otvorenim pismima” jednih drugim treba čitati i promatrati s osobitim užitkom. Zakrvili su se međusobno, a sveto pravilo glasi da se ne treba miješati u sukob takvih amoralnih ljudi. Jer, tu je najlakše upasti u pogrešku potporom bilo kojoj od dviju strana. Onda bi se oni kao pravi cigani mogli udružiti, recimo, protiv onog trećeg koji ih sa strane hoće pomiriti. Tako je to kao i u pravim tučnjavama cigana kad se umiješa netko sa strane da ih zavađene pomiri i privede zdravom razumu. Neka se oni samo glože u kaljuži i valjaju u blatu svoga svinjca. To što javno denunciraju jedni druge za obostrane malverzacije i makinacije samo svjedoči da su u svemu potpuno jednaki. Točno je sve što govore jedni za druge i tim više ne treba tu birati sa strane niti jednu stranu u sukobu kao ispravnu. Zajedničkim snagama su u novinarstvu godinama radili u interesu Velike Srbije. Onda su se uhvatili za guše zbog raspodjele novca, jer se nisu mogli dogovoriti tko će od njih od zajedničkih političkih pokrovitelja zgrabiti veći dio kolača. I zato su se, konkretno medijski mafijaš Vučićević i također kriminalna obitelj Rodića, oca Radosava i sina Aleksandra rastali. Nekad su zajedno u Kuriru širili velikosrpsku promidžbu. I tada je Radosav Rodić, Aleksandrov otac, u ime tvrtke Kurir – info, izdvojio pozamašnu količinu novaca da FPN-u ( Fakultetu političkih nauka ) u Beogradu plati mito za lažnu Vučićevićevu fakultetsku diplomu. Priglupi Vučićević fakultet nije ni vidio, a kamoli polagao ijedan ispit. Znao je da je intelektualno nedorastao takvom izazovu i zato je preko Rodića krivotvorio diplomu. I  time oskrnavio pojam viskokog školstva u Srbiji, kao i aktualni srbijanski predsjednik Nikolić koji je novcem, a ne opskurnim znanjem šumadisjkog glupaka stekao diplomu Fakulteta za menadžment u Novom Sadu. Neke ispite je “polagao” i ovjeravao potpisima profesora u index u vrijeme kad je držao govore na stranačkim mitinzima. Ni takav corpus delict dokaz priložen javnosti nije ga teretio kaznenom odgovornosti. U bespravnoj Srbiji je sve moguće i dopušteno, ako je omogućeno polugama političkog sustava. Tako je i moguće, da nasuprot nepismenom Radosavu Rodiću i njegovom ništa manje neobrazovanom sinu Aleksandru, sadašnjoj kompaniji Kurir bude pravno omogućeno nasljedstvo Adria Media grupe. Čim su vlasnički preuzeli ugašenu tvrtku, dan kasnije, početkom veljače 2013. su je registrirali pod istim imenom i istim logom kao “novu” tvrtku. Naslijedili su i sedam miliuna evra dugova Adria Media grupe, ali voljom Vučića i Nikolića nisu platili zaostale dugove priješnje tvrtke. Ne plaćaju ni poreze. Tako su samo za 2104. godinu izbjegli plaćanje poreza u vrijednosti od dva milijuna evra. Za status države u državi Rodiću su se pobrinuli Vučić i Nikolić dok nisu bili u ratu s Rodićem. I to je on koristio, te državi nije plaćao ni porez na profit. On u Srbiji, prema važećem zakonu iznosi 15%, a obveznici ovog poreza sljedeće poslovne godine plaćaju i akontaciju za predviđenu dobit na temelju poslovanja u prethodnoj godini. I sve je to Rodić eskivirao zahvaljujući tadašnjoj političkoj nagodbi sa Vučićem, a poslije i sa Nikolićem, koga je dugo vremena, upravo po nalogu Vučića prozivao za razne afere na stupcima Kurira. Onda je sklopio i deal s Nikolićem. Ali, kako rekoh, kod naroda ciganskog mentaliteta, svaki međusobni dogovor je kratkoga daha. Prije ili kasnije, jedni druge će otpuhati. Da to nije prvi uradio Rodić, sasvim izvjesno bi u nekom trenutku napravili Vučić i Nikolić s njim i našli novog slugu, tako da u tome smislu ni aktualni status režimskog lajavca Vučićevića nije siguran na duge staze. U političkom životu Srbije planiranje političkog deala političara i novinara na tako duge rokove je nezamislivo.

Gotovo nitko upućen u prilike u Srbiji ne tretira Aleksandra Rodića kao zbilja ozbiljnu političku figuru i novog džokera u rukama Zapada u Srbiji. Tako ga predstavljaju u svojim obraćanjima javnosti njegovi dojučerašnji politički suborci Dragan Vučićević i Željko Mitrović. Da sve bude još smiješnije dodaju kako Rodić, polupismeni sin još nepismenijeg oca Radosava, ima ozbiljne političke kontakte, ne samo s vrhom američkog veleposlanstva u Beogradu, nego i sa bivšim predsjednikom Europskog povjerenstva Jose Manuelom Barrosom iz Portugala, kao i sa čelnicima Europske unije!? No, u obostranim obračunima srbijanskih novnarskih primitivaca i prostaka nema milosti. Sva su sredstva dopuštena, te tako i Aleksandar Rodić u svome odgovoru Vučićeviću i Mitroviću isto tako ne bira riječi osobnih uvreda i pogrda, nazivajući svoje bivše medisjke suradnike iz istog političkog blata u Srbiji najgorim imenima. Sve njih zajedno mnogo više istinski brine priopćenje na konferenciji Europske unije o slobodi medija na zapadnom Balkanu i Turskoj. U organizaciji “Speak up” koju je u Bruxellesu otvorio Johanes Han govorili su u ime onih rijetkih, ali stavrnih oporbenih medijskih kuća u Srbiji predstavnici CINS ( Organizacije istraživačkog novinarstva u Beogradu ), BIRN-a (Regionalne balkanske istraživačke mreže ) i KRIK-a ( News portala mladih novinara u Beogradu o istraživanju korupcije i kriminala vlasti u Srbiji ). Novinarima i urednicima ovih glasila u Srbiji se otvoreno prijeti na najgrublji i najopasniji mogući način. Kako je na skupu u belgijskoj prijestolnici iznio urednik opozicijskog lista “Južne Vesti” iz Niša Predrag Blagojević, upravo je Dragan Vučićević u Informeru raspisao serijom najodvratnijih tekstova pravu tjeralicu za urednicima tri spomenuta news portala Stevanom Dojčinovićem (KRIK), Slobodanom Georgijevom ( BIRN ) i Brankom Čečenom ( CINS ). Aleksandar Vučić je dao i osobni obol u hajci na Georgijeva, novinara makedonskog podrijetla iz Beograda, nakon njegove reportaže o malverzacijama na kopovima Tamnave i Kolubare u zapadnoj Srbiji. Time je sam dao signal i poticaj svojim novinarskim jurišnicima da dokrajče i sotoniziraju Georgijeva, a onda su prema takvom čovjeku sve radnje iživljavanja i terora dopuštene. Tim povodom Vučić je kao lažljivca i prevaranta okvalificirao i Michaela Davenporta, optužujući ga da financira BIRN radi obaranja vlasti u Srbiji. I urednik CINS-a Branko Čečen, beogradski Slovenac, također je zbog svoga nepoćudnog podrijetla, kao i Georgijev, bio oštro napadan od strane režima u Beogradu. U obranu ovih ugroženih novinara u diskuciji pod okriljem “Speak upa-a” u sjedištu EU ustali su i novinar i dopisnik srpske redakcije B.B.C. – ija iz Beograda Dušan Mašić, nekad davno, ratnih devedestih novinar oporbenog radija B92 iz Beograda. Njemu se pridružila u znak solidarnosti i glumica i producentica Bojana Maljević, ujedno u vlasnica privatnog portala na kome kao blogerka i sama piše o aktualnim političkim temama u Srbiji. Ovaj skup u Belgiji je toliko uzrujao Vučića i njegovog najvjernijeg slugu Vučićevića, da je u Informeru proizvoljno i neutemeljeno objavljen i naslov da EU zahtjeva ukinuće Informera. Nije još dotle došlo, ali nastave li Vučić i njegove novinarske sluge svih boja u Srbiji dosadašnjim antieuropskim i antiameričkim tempom, ni tako nešto u skoroj budućnosti nije isključeno. U svakom slučaju, počela se kruniti i vrtoglavom brzinom obrušavati vlast neprikosnovenog autokrata i srbijanskoga diktatora Aleksandra Vučića, tiranina koji bezočno i beskurpulozno kontrolira sve centre moći u Srbiji, od policije, vojske i sigurnosnih službi tih institucija sistema, do pravosuđa i napose medija u Srbiji. Njegova lažna obećanja o ekonomskom boljitku Srbije i lažna socijalna udvaranja narodnim masama o ekonomskim investicijama i zapošljavanju u Srbiji, samo su priča za lakovjerne i naivne. Srbi najbolje znaju i na vlastitoj koži osjećaju besposlicu i besparicu u društvu. Za to vrijeme mamlaz i bilmez Aleksandar Vučić i dalje trabunja o znanstveno fantastičnim višemilijunskim projektima “Beograda na vodi”, izgradnji “Despotovog grada na Dunavu” ili o gradnji novog nacionalnog stadiona. I kad unatoč insistiranju MMF-a odbije bahato i ruganjem narodu, vratiti nasilno i protuzakonitom radnjom vlasti oduzeto smanjenje plaća i mirovina, skoro nitko u strogo kontroliraniom medijima takav bezobrazluk uopće ne kritizira. Jer, on nije slučajno postao srpski despot i prije zamišljene megalomanske i preskupe izgradnje turističko poslovnog centra zvanog “Despotov grad” na obalama Dunava. Takve grandomanske projekte mogu si priuštiti samo najbogatije zemlje svijeta.  To zna i cinik Vučić koji prkosi i svijetu i barem polovici zaluđenih Srba koji ga i dalje bespogovorno slijede sve do puta u ekonomsku, time i političku provaliju. Još su veće Vučićeve žrtve oni Srbi što mu nikako ne vjeruju, ali voljom hipnotizirane većine moraju trpjeti nejgov državni teror.

U konačnici bi preskupi i neraealni projekt “Beograda na vodi”, protiv čije gradnje je prosvjedovala i oporba u Srbiji, bila tek mala bura u čaši vode, ili kap u moru neviđenih ekonomskih problema koje će prezaduživanjem i uzimanjem golemih inozemnih kredita ostaviti Vučić i Nikolić u  kao vruć krumpir u naslijeđe netkom tko poslije njih dođe na vlast u Srbiji.

Dragan Ilić

dopisnik iz Beograda