Marko Veselica bio je jedan od istaknutih sudionika proljećarskog buđenja Hrvatske 1971. godine. Pod optužbom navodnog “hrvatskog nacionalizma” bio je uhićen od komunističke titove vlasti i osuđen na 11 godina zatvora. Koliko je bio bitan govori osuda, način suđenja i razlog. Jugoslavija je shvatila Veselicu vrlo ozbiljno politički i znala da bi baš njegova karizma mogla jako naštetiti daljnjem razvoju titoističke vlasti. Znatno zrelije od Savke Dapčević i Mile Tripala determinirao je problem nakaradne tvorevine i nije se libio probleme nazvati pravim imenom. Tijekom demokratskih promjena devedesetih Marko Veselica je bio glavna konkurencija Franji Tuđmanu na čelu zemlje i to je upravo komunističko udbaška elita spriječila svim sredstvima, jer on za razliku od Tuđmana nije htio pregovarati sa takvim elementima o stvaranju države. Još i danas se vidi vrlo jasno koliko je upravo to bilo presudno za Hrvatsku, a opasno za opstanak države, jer i danas iste te elite razaraju zemlju i iseljavaju Hrvate. Povijesno gledano Veselica je spriječen dva puta u svome naumu sudjelovanja i stvaranja hrvatske države. Ovih dana je ponovo stao u politički ring zbog iste opasnosti kao i 1971. godine i 1990. godine, prepoznajući veliku opasnost za državu. U intervju je izložio svoje gledanje na povijesne činjenice i razloge ponovne aktivacije u politici.Što bi se dogodilo u Hrvatskoj da ste Vi umjesto dr. Franje Tuđmana bili izabrani za predsjednika HDZ-a?
Ja bih imao jedan odmjereniji, stvaralački projekt funkcioniranja novostvorene države. Usmjerio bih Hrvatsku na jedan drugi način. Predsjednik Tuđman je bio prisiljen regrutirati dio kadrova iz obavještajne službe tajne policije Hrvatske i Jugoslavije, da bi dobio minimalne podatke i obavijesti o velikosrpskoj i hrvatskoj izdajničkoj organizaciji koja je željela onemogućiti stvaranje i prosperitet RH. Držim da je dr. Franjo Tuđman vrlo značajna figura u iniciranju, regrutaciji kadrova te stvaranju uvjeta i metoda novih političkih stranaka za prve slobodne demokratske, višestranačke izbore u RH. U tom pravcu su njegove zasluge velike, ali s druge strane u okviru toga su se u Hrvatsku infiltrirale obavještajne i druge snage čiji je dio usmjeren protiv RH te je svojim mafijaškim i obavještajnim metodama radio na razaranju i onemogućavanju da Hrvatska bude samostalna i prosperitetna. Posljedice toga osjećamo i danas, a političke opcije koje nam se nude pune su antidržavnih elemenata.
Što zamjerate prvom predsjedniku za vrijeme vodstva države?Zamjeram mu što nije u dovoljnoj mjeri angažirao sve stvaralačke, domoljubno oprobane i nepotkupljive snage u svoje timove i u sve institucije i mehanizme u novostvorenoj Republici Hrvatskoj. Dakle, deficit takvih kadrova omogućuje da antihrvatske snage koje su bile maskirane i koje su ušle u obavještajni korpus, razaraju Hrvatsku od tada pa sve do danas.
Kako ocjenjujete rad Stipe Mesića i Ive Josipovića kao predsjednika RH?
Stipe Mesić je jedna od najproblematičnijih i najkontraverznijih figura u stvaranju Republike Hrvatske i njegovo je funkcioniranje kroz dva mandata od 10 godina bilo na štetu hrvatskog naroda i hrvatske države. On je dao uhititi generala Antu Gotovinu koji je bio kapitalan sudionik u formiranju i funkcioniranju hrvatske vojske te sudionik u stvaranju vojnih kapaciteta kako bi se mogli suprotstaviti velikosrpskoj agresiji, kao i da se formiraju oslobodilačke operacije Bljesak i Oluja koje su rezultirale oslobođenjem Republike Hrvatske.
Ivo josipović?
Ivo Josipović je također ostavio negativan utisak jer je on rekao u izraelskom parlamentu „da postoji ustaška zmija u njedrima hrvatske države i da se treba toj zmiji suprotstaviti“ te je njegova pozicija isto tako do kraja mandata bila negativna i opasna po Republiku Hrvatsku.
Koja je po Vašoj procjeni razlika u porobljavanju Hrvata za vrijeme Jugoslavije i danas?
Razlika je u tome što je srbokomunistička Jugoslavija koja je formirana 1945. godine imala u svojim rukama sve mehanizme uništavanja, okupacije i progona hrvatskog naroda. Hrvati u tim uvjetima nisu imali nikakvih instrumenata da se odupru takvoj velikosrpskoj politici. Nažalost, i pored svih uspjeha koja je Hrvatska imala nakon devedesetih godina, još uvijek su ostali jaki elementi komunističkog jugoslavenskog razaranja RH, a dio kadrova u postojećoj vlasti zastupa stvaranje zapadnog Balkana, a ne da se Hrvatska udružuje sa zemljama od Baltika do Jadrana, te da se zemlje kao što su srednjoeuropske zemlje (Austrija, Poljska, Češka, Mađarska) udruže u jednu asocijaciju koja bi za Hrvatsku bila najproduktivnija u okviru EU.
Zašto ste se ponovo aktivirali u politici baš sada?
Zato jer se Hrvatska nalazi u jednoj svestranoj, vrlo dubokoj, socijalnoj, duhovnoj te gospodarskoj tragičnoj krizi, Hrvatska nazaduje. Umjesto da imamo porast narodnog dohotka od 4 do 6 % per capita godišnje po stanovniku – mi nazadujemo. Razorena je stara industrija, nije stvorena nova na bazi znanstveno tehničke revolucije na svjetskom nivou. Hrvatska poljoprivreda je totalno razorena tako da je milijun hektara zemlje ostalo neobrađeno. Hrvatska bi mogla nahraniti 25 milijuna stanovnika, a sada ne može zadovoljiti niti hrvatske potrebe, pa ni potrebe turizma, jer se preko 50 posto proizvoda uvozi i time se zapostavlja agrarni razvitak. Time se sprječava i demografski razvitak Hrvatske jer vlada nezaposlenost pa se suočavamo sa odlaskom mladih, stručnih i sposobnih ljudi. Radi tih i mnogih drugih razloga, iako ću uskoro napuniti 80 godina života, smatram da je neophodan moj ponovni angažman u politici. Hrvatska kršćanska demokratska unija sa mnom kao njenim počasnim predsjednikom te mladim i sposobnim ljudima okupljenim oko našega novog predsjednika Deana Golubića hrabro je pod sloganom „Ne bojte se!“ izašla i na ove parlamentarne izbore. Svjesni smo ozbiljne situacije i vjerujemo da ćemo ostvariti odličan rezultat na ovim parlamentarnim izborima, ponovno postati važan čimbenik na Hrvatskoj političkoj sceni i biti glas naroda u Saboru, a nakon toga još upornije nastaviti s našim radom kako bi mogli doći u poziciju da počnemo primjenjivati točke iz našega programa i pomognemo svom narodu. Mi smo ovdje da služimo narodu, a ne da vladamo.
Može li se Hrvatska uopće izvući iz ove crveno-crne udbaške lopovske politike?Hrvatska se mora izvući jer ukoliko se ne izvuče, propada. Hrvatska mora stvoriti stranačke i sve druge državne, gospodarske, financijske, duhovne i kadrovsko-obrazovne strukture koje će biti nepotkupljive i koje će biti stvaralački orijentirane, koje će biti domoljubne i koje će se darovati svojoj Domovini. Prema tome, pred hrvatskim narodom je ispit biti ili ne biti. Hrvatski narod mora izabrati nove ljude koji nisu sudjelovali u bivšem jugoslavenskom režimu ili nesposobnim Vladama te koji imaju u sebi sve ovo što sam ranije naveo. Narod mora preuzeti stvari u svoje ruke i izabrati promjenu. Jedino voljom naroda možemo se izvući iz ove situacije, a narod je taj koji mora prepoznati političku opciju koja Hrvatskoj nudi istinski preporod. Hrvatska kršćanska demokratska unija je zato i za ove izbore izabrao baš slogan „Ne bojte se!“ jer mi moramo savladati strah koji su desetljećima usađivali u nas i uvjeravali nas da ne možemo promijeniti ništa. Ako smo se mogli ´91 gotovo goloruki obraniti od velikosrpskog agresora onda sigurno možemo i danas promijeniti sve političare koji ne rade po volji naroda.
Isti ljudi koji su vodili bankarske sustave Jugoslavije danas upropaštavaju bankarski sustav Hrvatske. Kako gledate na to?
Nažalost, Hrvatska nije razvila plodonosan, stvaralački, financijsko-bankarski sustav i monetarnu politiku HNB-a. Tako da su mafijaške i antihrvatske snage u strukturi hrvatske države i hrvatskog financijskog kapitala učinile sve da rasture taj kapacitet. To je rezultiralo time da Hrvatska nema ni jednu plodonosnu i učinkovitu kreditnu financijsku politiku za spas i prosperitet hrvatskog gospodarstva. Treba formirati takve obavještajne službe koje će istražiti kapacitete i kadrove koji uništavaju i razaraju Hrvatsku na sve moguće načine, prije svega preko financijsko-kreditnih instrumenata i vrlo loše bankarske i financijske strukture RH.
Hrvatske obitelji se sustavno izgladnjuju i raseljavaju, kao što ste i rekli, a socijalne službe koje bi trebale pomagati ugroženima doslovno otimaju djecu. Kako posložiti socijalnu politiku i podržati natalitet u Hrvatskoj?
Moji preci, moj djed Marko i moja baka Iva Veselica su podigli desetoro djece u selu Glavicama kraj Sinja. Iako su bili relativno siromašni, imali su tu energiju na bazi katoličke vjere i ljubavi za svoju djecu. Međutim, moderni visoko obrazovani Hrvati sa fakultetima i doktoratima rađaju vrlo malo djece, jedno ili nijedno. Tu treba napraviti veliki zaokret na bazi duhovne profilacije hrvatskog naroda i hrvatskih političkih stranaka koje moraju shvatiti da je rađanje daleko većeg broja djece nužno jer je RH ušla u takozvanu demografsku smrt koja je nastupila od 1991. godine. Danas više Hrvata umire nego što se rađa te ukoliko se ta tendencija nastavi, hrvatski narod će postepeno nestajati te će se kroz 30 godina smanjiti na 3 milijuna stanovnika umjesto da bude 5,6 milijuna. Za vrijeme kralja Tomislava Hrvatska je bila prosperitetna zemlja i imala je stanovnika kao tadašnja Velika Britanija, Rusija… Međutim, kao što vidimo, mi smo danas spali na oko 4 milijuna Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i mi moramo sve napraviti da se zaustavi propast hrvatskog naroda i da se stvori prosperitetna, plodonosna i učinkovita Hrvatska populacijska i demografska politika. HKDU se zalaže za tradicionalnu obitelj sa četvoro ili više djece te u svom programu na prvom mjestu ima obitelj kao temelj svakog zdravog društva. Kršćanska obitelj i djeca su zalog naše budućnosti obzirom da bez djece ne može biti ni naroda, a kamoli države.
Nije li skandalozno da je bivša tajnica Jovana Raškovića, gospođa Milanka Opačić, danas ministrica i potpredsjednica Hrvatske Vlade?
To je sigurno tragično. Kao što znamo, Jovan Rašković je bio jedan od glavnih aktera velikosrpske okupacije Hrvatske preko stvaranja Srpske krajine u Kninu gdje su okupirane dvije trećine hrvatskog prostora. Tadašnja velikosrpska politika na čelu sa Slobodanom Miloševićem izvršila je genocidnu agresiju na novostvorenu RH i stvorila je Srpsku krajinu koja se trebala priključiti Srbiji republici srpskoj u Bosni i Hercegovini. Prema tome, sigurno je da takva osoba ne može biti u vrhu hrvatske politike nego mora biti isključena iz iste. HKDU je jedina politička stranka koja u svom programu ima lustraciju te smo zajedno sa Društvom političkih zatvorenika već počeli pisati prijedlog Zakona o lustraciji. Držimo da osobe koje su sudjelovale u bivšem režimu nikako ne smiju obnašati nikakve javne funkcije, a pogotovo ne bi smjeli vladati državom koju nisu niti željeli.
Kako gledate na krizu sa izbjeglicama i treba li Hrvatska zatvoriti svoje granice?
Mislim da bi Hrvatska trebala većim dijelom zatvoriti granice te preko sigurnosnih i vojnih snaga štiti svoj teritorij. Kao što vidimo Mađarska, Slovenija, a donekle i Grčka i Turska su zatvorile granice dok to Hrvatska nije učinila. Ovim putem je u Hrvatsku ušlo preko 220 tisuća izbjeglica iz Afričkih i Azijskih zemalja. Hrvatska mora staviti jednu pravnu točku da bi se sačuvao Hrvatski narod, jer ukoliko to ne napravi raspasti će se i biti će žrtva jedne imperijalne ekspanzije koja sa očitom namjerom dolazi na naše prostore. Hrvatska, pa tako i EU se trebaju okrenuti svojim korijenima, trebaju obnoviti kršćanske tradicije, moral i etiku te na prvo mjesto staviti kršćanske običaje i kulturu koje su sada u EU itekako ugrožene, a nastavkom sadašnjeg trenda vrlo brzo možemo očekivati istu situaciju i u RH.
Naš ministar gospodarstva tvrdi da izbjeglička kriza neće utjecati na naš turizam?
Sigurno da će utjecati, stvara se jedna teška i napeta situacija, stvaraju se uvjeti koji nisu povoljni za dolazak turista, prije svega turista iz zapadne Europe, Njemačke, Švicarske, Austrije, Mađarske, Poljske, Češke te skandinavskih zemalja. Hrvatska mora hitno reagirati jer će se pojačavanjem sukoba u Siriji i Iraku broj izbjeglica povećati, a pritom ne treba zaboraviti da je radi loše demografske politike većina Dalmacije i otoka poprilično rijetko nastanjena. Zamislite samo kakav bi utjecaj za Hrvatsku moglo imati da dvjestotinjak tisuća izbjeglica bude na području Dalmacije za vrijeme turističke sezone…
Tko su za Vas najveći izdajnici u hrvatskoj politici danas i u zadnjih 25 godina?
Ne bih navodio imena i prezimena, ali sigurno je da su to srbokomunistički političari koji su bili i na visokim položajima u bivšoj Jugoslaviji.
Marko Veselica je politička osoba koja prepoznaje ključne trenutke u nekome društvu, uvijek se pojavljuje kod presudnih skretanja na neki put. Iako je aktivno utjecao na promjene, ipak nije nikada ima političku moć presuđivanja nekim događajima kao Franjo Tuđman. I ovaj puta pojavljuje se pred izbore kao signal bitnosti situacije, jer ovaj puta loša prosudba naroda može biti kobna.
Igor Drenjančević
