-1945. je nestao ili je ubijen moj stric Veljko Zorić, kao student zadnje godine Medicinskog Fakulteta u Zagrebu, zbog čega je moja baka Antonjeta Zorić, plačući za njim, dobivši glaukomu, oslijepila, a moj otac ga je morao proglasiti mrtvim, od čega se nikada nije oporavio! Mome Stricu Veljku Zoriću se ne zna gdje mu je grob, što i mene intrigira do dan danas……- rekla na je Zrinka Štampalija.
Zadnjim protjerivanjem građana za vrijeme Milanovića u inozemstvo, zbog očajne krize još se pogoršao sastav stanovništva. Sinovi partizana, nisu dobro prihvatili prijetnju Karamarka da će sprovesti lustraciju. Tim činom izašle bi sve spletke u javnost, a strah od istine je ujedinio veliki dio komunističkih glasača. Oteto od vlasnika, tim činom dolazi na vidjelo, umjesto toga, takva glasačka mašina je odlučila i dalje trovati hrvatski narod. I zatražila zaštitu Milanovića u politici.
Karamarko je očito trebao u tišini doći do toga cilja, jer je preopasan u kampanji. U principu homogenizirao je otimače i otimačinu.
hop