Hrvatski narod teško će podnijeti još četiri godine ispipavanja terena i usklađivanja u načelnim odlukama nove Vlade. A po svemu sudeći, ona će takva i biti; osim ako Most koalira s SDP-om, što bi značilo da si je Hrvatska mogla uštedjeti ove izbore. HDZ je pretijesno pobijedio jer je u odnosu na tipično ljevičarsko prostačko i lažljivo urlanje SDP-a vodio premlaku i, usudila bih se gotovo reći, pregospodsku kampanju. Hrvati su gospoda, oni se skanjuju laži i lažne buke. Oni se laćaju posla i ne pričaju previše. U kojoj se opasnosti Hrvatska s ljevičarima na čelu nalazila, prepoznala je samo dijaspora, sudeći po rezultatima glasovanja u inozemstvu. SDP je sa svojim ekonomskim progonom, a ne programom ekonomski, brojčano i ljudski osiromašio Hrvatsku, doveo ju u stanje krajnje bijede i doslovce istjerao strahovito puno ljudi iz zemlje, da bi istovremeno svom kadru osigurao gospodarski prosperitet i demokraciju u pljački. Imajući te rezultate bivše vladajuće SDP, sablazno je da je njihova koalicija uopće mogla okupiti i šačicu ljudi oko sebe.
Ono što je nepobitna činjenica jest da su državni mediji pod kontrolom i uputama SDP-a svakodnevno i to već dugi niz godina, svojski radili na proizvodnji friziranih laži i njihovom raspačavanju. I tu počinje i završava taj famozni rast Hrvatske o kojem Milanović bulazni. Upravo mediji su počinili najveću štetu hrvatskom narodu na ovim izborima. Nad dijasporom naši državni mediji nemaju utjecaja, tamo je zrak čist, vidljivost jasna i nije zamračena lažima – zbog toga je SDP u 11-toj izbornoj jedinici (inozemstvo) do nogu potučen, onako kako je zaslužio biti poražen i u Hrvatskoj.
Ljevičarsku patku o „ideološkim podjelama“ je Domoljubna koalicija trebala iskoristiti u svoju korist, a nije. Naime, jasno je da u nelustriranoj i postkomunističkoj zemlji u kojoj samo vrvi od komunista i njihovih političkih potomaka POSTOJI ideološka podjela: između onih koji misle prohrvatski i onih koji s pozicija vlasti i moći tu istu Hrvatsku guše, pljačkaju i ekonomski porobljavaju. Bez nacionalne svijesti o sebi samima, nema ni hrvatskog gospodarstva, kao niti stvarnog ekonomskog rasta, nego samo fantomskog, regionalnog, i sasvim sigurno anti-hrvatskog. Sve je to usko povezano, i bilo bi svakom vidljivo da novinari iole po pravilima struke obavljaju svoj posao. No to je danas postala iznimka, a ne pravilo.
Most i Petrov gube na domaćem terenu, u Metkoviću, a dobivaju neočekivano visok broj glasova u gostima. To samo znači da birači još uvijek žele vjerovati u bajke, što im osobno ne mogu zamjeriti. Teško je živjeti u tako okrutnoj stvarnosti kao što je hrvatska recesija, koja kontinuirano izgladnjuje duh i tijelo naroda, i to još od 2008. godine. Njemački mediji danas svi prenose vijest o smjeni vlasti u hrvatskom parlamentu i očekuju od Karamarka prvi potez u formiranju Vlade i traženju koalicijskih partnera. To je normalno izvještavanje nepristranih medija. U Hrvatskoj mediji snube Božu Petrova i potpuno zapostavljaju normalan slijed stvari. Upravo to svjedoči o pristranosti gotovo svih domaćih medija, dok gladan narod očekuje akciju i pozitivne rezultate u politici, a sit je Milanovićevih bahatosti i bezobrazluka. Umjesto stvarnih rezultata crvene Vlade i SDP-a svjedoci smo stvaranja i brisanja raznih oraha, šuma, drveća, zidova, grančica i cigli. Tako je stvoren i most, no on je samo sredstvo premošćivanja crvenih u novi mandat. Milanović, bahat kakav jest, već je poslao svoj poziv Mostu, i time dokazuje svoje apsolutističko ponašanje, čak i nakon izgubljenih izbora. HDSSB i Glavaš samoinicijativno nude podršku SDP-u i ponašaju se kao da Domoljubna koalicija nije pobijedila. Most koji je dobio 19 mandata se ponaša kao da ih je dobio sve. Petrovov igrokaz kod bilježnika nalikuje živozidaškim „obranama deložacija“ – i jedno i drugo je jalov i krajnje pokvaren potez koji u završnici ide na naplatu hrvatskom narodu, a kojeg je već prethodno do gole kože ogulio SDP svojom vladavinom.
Pozicija ljevice je od danas ipak slabija, jer je SDP izgubio izbore, a HDZ i Domoljubna koalicija su ih tijesno dobili. Sve govori o napornom i dugom procesu stvaranja novog saziva Sabora koji nam predstoji. Promjene su počele i dobro je da počinju polako, jer trebaju biti korjenite. S druge strane, one će i trajati dugo, a Hrvatska nema više puno vremena za iznalaženje izlaza iz gospodarskog, kulturnog i sveopćeg škripca u koji nas je dovela vladavina vječno crvenih. Svaki dan je bitan.
Ingrid Runtić
