Datum objave: 13. studeni 2015./Piše: N.L.

Hrvatsku povijest, sadašnjost a vjerovatno i budućnost u značajnoj mjeri kreiraju liječnici i psihijatri. Nedavno je objavljen članak, HRVATSKA JE PSIHIJATRIJA, a ako proanaliziramo što si sve Hrvati dopuštaju,  uzevši u obzir svu silu mozgova koji su bili prisiljeni iseliti u strane zemlje u kojima su ostvarili značajnu znanstvenu karijeru, tad se s pravom pitamo jesmo li  mi u Hrvatskoj doista psihijatrija i osuđeni na psihijatrijske tretmane ili za nas ipak ima nade? Najnoviji politički događaji ukazuju na to da su moral, struka i karakter izgubili  na vrijednosti a da je jedini cilj koji je potrebno dostići  vlast koja daje moć. 

Liječnici agresori – koji su sanjali srpsku paradržavu u Hrvatskoj

Počevši iz početaka samostalne hrvatske države znamo da je prvi iz te medicinske struje Milan Babić, stomatolog,  koji se preobrazio u političara. Rođen je u Kukaru blizu Sinja, po nacionalnosti Srbin, i osuđeni je ratni zločinac.Rođen je u Kukaru blizu Sinja  26. veljače 1956. umro u  Haagu 5. ožujka 2006.). Babić je pobunjenički srpski političar iz Hrvatske i osuđeni ratni zločinac.  Bio je član komunističke partije. Aktivnije se počeo baviti politikom nakon što su se Srbi u Hrvatskoj politički organizirali i nakon što je stvorena njihova Sprska demokratska stranka u kojoj je Babić bio vrlo aktivan.  Imenovan je za predsjednika općine Knin, a kada se počela stvarati zajednica srpskih općina, predložen je  i za predsjednika te zajednice općina. Babić je bio izazito nacionalno orijentiran prema svojem srpskom narodu te se aktivno zalagao za prekid svih odnosa s hrvatskom vlasti i potpuno oslanjanje Srba iz Hrvatske na Beograd.

Babić je bio prvi predsjednik te od 1991. do 1995.  i premijer paradržave Republike Srpske Krajine, područja velikim dijelom nastanjenog Srbima unutar Hrvatske.

Još jedan „specijalist“ medicinske struke, neuropsihijatar obilježio je sudbinu Hrvata.Dr. Jovan Rašković, rođen u Kninu, neuropsihijatar, osnivač Srpske demokratske stranke, ukazuje na činjenicu da psihijatri očigledno najbolje znaju prati mozgove.  Bio je profesor na sveučilištima u Zagrebu i Ljubljani, bio je član Medicinske akademije Hrvatske kao i član Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU). Osnivač je i prvi predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) a bio je i podpredsjednik hrvatskog sabora.  Osim što je bio priznati znanstvenik Rašković je bio i  pobunjenički srpski političar iz Hrvatske. Jedan je od  zagovornika i ideologa srpske pobune u Hrvatskoj.

Rašković je zastupao teorije da su Srbi stvoreni “da budu vladari”, Hrvati “vezani za kastraciju” a Muslimani “fiksirani na rektalnu fazu”.  Umro je od srčanog udara 28. srpnja 1992. godine u Beogradu.

Psihijatar je i Vojislav -Stanimirović, saborski zastupnik 6. saziva hrvatskog Sabora. Rođen je 19. kolovoza 1953. u Tovarniku (Vukovar). Završio Medicinski fakultet u Beogradu (VSS – primarius, doktor medicine, specijalist psihijatar).

HDZ-ovi – domoljubni  liječnici u politici

Slijedeći doktor koji je udario značajan pečat hrvatskoj politici, a kako niz godina kasnije saznajemo i značajan udarac financijsko-gospodarskom stanju zemlje je dr. Ivić Pašalić, svojedobno glavni savjetnik predsjednika RH – doktora Franje Tuđmana.   Liječnički posao započeo je 1986. u Domu zdravlja u Ivancu, gdje je proveo dvije godine. Zatim  je radio u Bolnici za plućne bolesti i TBC Klenovnik (od 1988. do 1991.), gdje je obnašao i dužnost ravnatelja (1991.-1992.). Ravnateljom Zatvorske bolnice u Zagrebu postaje 1992. godine. Politikom se počeo baviti 1989  godine kada je bio suosnivač HDZ-A u Varaždinu i Ivancu.   U razdoblju od 1990. do 2002. aktivno sudjeluje u političkom životu Hrvatske. Za zastupnika u Hrvatskom državnom saboru izabran je u tri mandata (1990.-2002.). Bio je savjetnik Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana za unutarnju politiku (1993.-1999.), potpredsjednik Hrvatskog državnog sabora (2000.), ravnatelj Zaklade hrvatskog državnog zavjeta (1995.–2002.).

Iz politike, nakon neuspjeha sa političkom strankom Hrvatski blok koju je osnovao nakon odlaska iz HDZ-a,  prešao je u građevinarstvo. U svojoj poduzetničkoj karijeri nanizao je niz financijskih neuspjeha uspješno saniranih predstečajnim nagodbama koje je uvela SDP-ova vlast.

Dr. Mate Granić završio je Medicinski fakultet u Zagrebu.  Specijalizirao je internu medicinu i dijabetologiju. Profesionalnu liječničku karijeru izgradio je u klasi prof. dr. Zdenka Škrabala, a njegov pravi završni ispit bila je izgradnja Instituta za dijabetes Vuk Vrhovac. Mate Granić i Zdenko Škrabalo uspjeli su izgraditi jedan od najboljih zavoda za dijabetes u ovom djelu Europe (1985.). Godine 1990. postaje dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kao najmlađi dekan u povijesti Zagrebačkog sveučilišta. Gostujući je profesor i gost predavač na Harvard Medical School, na Medicinskom fakultetu u Münchenu i na Kentucky Diabetes Foundation, te savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije. Uporedo gradi i političku karijeru, pa tako  već 31. srpnja 1991. godine postaje potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske od 31. srpnja 1991. godine i ministar vanjskih poslova od 1. lipnja 1993. godine do 27. siječnja 2000. godine.

Dr. Andrija Hebrang slijedeći je u nizu liječnika koji je obilježio hrvatsku političku scenu i u njoj ostavio svoj značajan pečat.  Rodio se u Beogradu, 1946. godine. Njegov otac bio je visokopozicionirani član Komunističke partije i partizanski borac, te blizak prijatelj Josipa Broza Tita. Međutim otac je poginuo 1949. u zatvoru u Beogradu pod nepoznatim okolnostima.   Mladi Andrija, zajedno s majkom i ostalom obitelji, stavljen je u kućni pritvor 1948. godine. Njegova majka provela je u zatvoru dvanaest godina, pa su djeca živjela s tetkom Ilonom u Zagrebu. Andrija je ponovno vidio majku s jedanaest godina, a puštena je iz zatvora 1960. godine Obitelj je bila primorana promijeniti prezime u Markovac kako bi Olga lakše našla posao, no Andrija nikada nije prihvatio novo prezime.  Nakon završene gimnazije,  Hebrang je pohađao Medicinski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu gdje je obranio doktorat i specijalizirao radiologiju i onkologiju, te postao sveučilišni profesor 1985. godine.

Politička karijera dr. Hebranga

Od samog stvaranja hrvatske države i Domovinskog rata bio je ministar zdravstva u Vladi Republike Hrvatske 1990.-1992.  Godine 1993.-1994. obnaša dužnost koordinatora Saniteta oružanih snaga Republike Hrvatske.  U Hrvatskom saboru bio je zastupnik 1993., pa 1995.  Nakon smrti ministra obrane Gojka Šuška 1998. bio je četiri mjeseca ministar obrane.  no zbog mimoilaženja sa svojim pomoćnicima podnosi ostavku i privremeno se povlači iz političkog života.

Nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na parlamentarnim izborima 2003. vraća se u politiku i obnaša u Sanaderovoj Vladi dužnost potpredsjednika i ministra zdravstva i socijalne skrbi.

Dr. Domagoj Milošević nastavio je niz liječnika u politici. Rođen je  5. siječnja 1970.) Diplomirao je 1996. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u u Zagrebu. 2004. godine stekao je  titulu MBA na poslijediplomskom studiju poslovnoj školi IEDC (Bled School of Management). Predsjednik je  Nadzornog odbora Hrvatske udruge poslodavaca i  potpredsjednik Vlade za investicije u 11. Vladi Republike Hrvatske.  Osim sklonosti politici, očigledna je i sklonost poduzetništvu. Njegov otac Radenko Milošević je bio direktor u Tvornici vatrogasnih aparata Pastor, a tu tvornicu je Milošević preuzeo 2000., zajedno s Danielom Šternom i Janislavom Šabanom. Miloševićeva supruga  Sandroa Anić Milošević stomatolog  je u Zagrebu i suvlasnica klinike iMed (estetska i stamatološka kirurgija).

Ginekolog dr. Darko Milinović, čl. HDZ-a, Darko Milinović rođen je u Gospiću  25. travnja 1963.  Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, specijalizirao ginekologiju.  Magistarski rad obranio je na temu  „Minimalno agresivna terapija cervikalnih intraepitelnih neoplazija u cilju očuvanja fertilne sposobnosti žena“. Sudeći prema životopisu, Milinović je jedan od rijetkih koji uspješno povezuje profesionalnu i političku karijeru. Niz godina zaposlen je kao ravnatelj Opće bolnice Gospić, i voditelj Odjela za ginekološke bolesti i porodništvo.  Uporedo s liječničkom službom obnaša političke funkcije  zastupnika u Hrvatskome saboru, potpredsjednika Hrvatskoga sabora, člana Odbora za obitelj, mladež i šport, člana Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, ministra zdravstva i socijalne skrbi, potpredsjednika Vlade. Bio je i dopredsjednik Hrvatske Lige za borbu protiv raka, tajnik Lige za borbu protiv raka Ličko-senjske županije.

Milinovićev  kolega, priznati pjesnik i član Hrvatskog društva književnika,  internist, akademik dr. Željko Reiner, član HDZ-a  Potpredsjednici Hrvatskoga sabora slijedeći je liječnika u politici.  Akademik Željko Reiner rođen je u Zagrebu 1953. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizirao je internu medicinu u KBC “Sestre milosrdnice” u Zagrebu i u Sveučilišnoj bolnici Eppendorf u Hamburgu, Njemačka. Na postdoktorskom usavršavanju bio je u Oklahoma Cityju, SAD, od 1984. do 1985.g. Za docenta je izabran 1986. g., a za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je prvi puta 1988. g. Od 1997. g. je redoviti profesor interne medicine u trajnom zvanju. Od 2009. g. je i redoviti profesor na Sveučilištu u Rijeci. Dodijeljen mu je naziv “Fellow of the Royal Society of Physicians” – FRCP (London), “Fellow of the European Society of Cardiology” – FESC i “Fellow of the American College of Cardiology” – FACC. Od 1986. do 1995. g. bio je pročelnik Kliničkog odjela Klinike za patofiziologiju KBC Zagreb, od 1995. do 2003. g. bio je predstojnik Klinike za unutrašnje bolesti KBC Zagreb na koju je funkciju ponovno izabran 2011. g. pa se na njoj nalazi i danas.

Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 1990. g., a od 2004. do 2012.g. bio je njen predsjednik.  Redoviti je  član HAZU-a – akademik.  U Upravnom odboru Europskog društva za aterosklerozu vodi koordinaciju nacionalnih društava za aterosklerozu, bio je član Upravnog odbora Europske asocijacije za prevenciju i rehabilitaciju kardiovaskularnih bolesti (EACPR) te predsjednik Odbora za znanost i smjernice EACPR, član dva najvažnija odbora – Odbora za smjernice i Odbora za kongrese Europskog kardiološkog društva (ESC), osnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva za aterosklerozu, osnivač Hrvatskog društva za hipertenziju, osnivač i dopredsjednik Hrvatskog društva za debljinu itd., a bio je i glavni tajnik Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ).

Od prvih dana sudjelovao je kao dragovoljac u Domovinskom ratu kao član Glavnog sanitetskog stožera u kojem je najprije bio pomoćnik zapovjednika zadužen za edukaciju, a zatim za medicinske kadrove.   2008. g. izabran je za člana Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Hrvatskoga sabora, što je i danas. Od 2011. do 2012.g. bio je potpredsjednik Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu Hrvatskog sabora (danas je član tog odbora), član je Odbora za međuparlamentarnu suradnju, zamjenik člana Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj dimenziji Srednjoeuropske inicijative, a od 2012. g. je potpredsjednik Hrvatskog sabora.

U politici se okušao i dr. Milan Kujundžić. Godine 1982. diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a 1989. položio je specijalistički ispit iz interne medicine. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Učinak kemoterapije i imunomodulatora na jetrene metastaze adenokarcinoma debelog crijeva u štakora”, obranio je 1992. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.  Godine 2004. bio je pomoćnik ministra zdravstva Republike Hrvatske, dok je od 2004. do 2012. godine obnašao dužnost ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava. Nakon odlaska iz HDZ-a   pokrenuo je osnivanje političke stranke Hrvatska zora u kojoj je predsjednik.

SDP-ovi liječnici u politici

I bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta u dvanestoj Vladi Republike Hrvatske,  SDP-ovac dr. Željko Jovanović liječnik je, internist.  Rođen je u Rijeci,  26. studenoga 1965.  U rodnom gradu završio je Medicinski i Ekonomski fakultet gdje je stekao  i specijalistički magisterij iz područja marketinškoga upravljanja (marketing-menadžmenta) te doktorat iz interne medicine.

Kao ministar znanosti  neprekidno je bio na udaru kritike javnosti naročito iz razloga jeer je  8. svibnja 2012. godine  ukinuo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Ukidanje odluke izazvalo je negodovanje postojećih članova Vijeća, akademika Radoslava Katičića, predsjednika Vijeća, te Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), koji je odluku i način njezina donošenja osudio.  Razred je predložio opoziv odluke ministra Jovanovića i popravljanje nastale štete.  Ministar Jovanović odluku nije povukao, a rad na uspostavi jezičnoga standarda i hrvatskoga pravopisa nastavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Druga neprihvaćena odluka je „Kurikulum zdravstvenog odgoja“  čiju provedbu je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo 22. svibnja 2013.  Zdravstveni odgoj uveden je u osnovne i srednje škole u školskoj godini 2013./2014.

U istom sazivu vlade političku funkciju obnaša i hematolog dr. Mirando Mrsić.Rođen je 14. listopada 1959. godine u Splitu. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, područje biomedicinske znanosti.  Ostvario je zavidnu profesionalnu  karijeru. U ovom sazivu vlade na funkciji je ministra rada i mirovinskoga sustava.

Poznati oftalmolog dr. Nikica Gabrić poželio je također zaploviti političkim vodama. Idejni je začetnik političke stranke Nacionalni forum. Uz liječničku struku, dr. Gabrić  već odavno je postao poduzetnik ,vodeći poduzeća u okviru kojih rade njegove privatne klinike za liječenje bolesti očiju.

I u ovogodišnjem sazivu Sabora popriličan je broj liječniika.  Doktora medicine ima čak 17, a među njima su MOST-ov specijalist otorinolaringolog Drago Prgomet ipsihijatar Božo Petrov.

Liječnici i pravnici u hrvatskom saboru

Treća najzastupljenija struka u Saboru je pravna. Diplomom nekog od pravnih fakulteta može se pohvaliti  čak 16 zastupnika.

Sudeći prema najnovijem sazivu Sabora i prema  stručnosti saborskih zastupnika koji su dobili povjerenje naroda, Hrvatska bi  uz čak 19 liječnika morala biti iznimno „zdrava“ država, te država  u kojoj vlada pravo i pravda, u protivnom može se tvrditi da su ovi liječnici i pravnici pobjegli iz realnog svijeta, sakrivši se  u neki nerealni,i u kojem više nisu prisiljeni primjenjivati znanje i struku.

Kamo će nas psihijatri i liječnici odvesti, na psihijatriju, u bolnice  ili u bolji život, vidjeti ćemo naredne četiri godine, ako aktualna politika, svojom stručnošću i uz pomoć medija,  ne ispere mozgove naroda koji im je dao povjerenje.  Za sada je  već uočeno da odlično znaju “prodavati maglu”.