Iz dokumenata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva obrane nedvojbeno proizlazi da su ministri Matić i Kotromanović godinama protupravno primali iznimno visoke invalidske mirovine temeljem navodne opće nesposobnosti za rad. Za bivšeg ministra Matića i do sada su se u javnosti pojavljivale informacije koje su problematizirale njegov braniteljski status i voluntarističke transformacije iz opće i trajne nesposobnosti za rad u radno sposobnu osobu.
Dokumenti navedenih državnih institucija koji su sada postali dostupni pokazuju da su ta nagađanja bila potpuno utemeljena. Za javnost će biti veliko iznenađenje što je istovrsnu prijevaru izvršio i jedna od legendi Domovinskog rata, donedavni ministar obrane Ante Kotromanović, koji je opću i trajnu nesposobnost za rad te iznimno visoku invalidsku mirovinu ostvario temeljem frizirane dokumentacije o navodnom „100% ranjavanju“.
Posebno je zanimljivo što su oba bivša ministra, Matić i Kotromanović, najprije rješenjem nadležne zdravstvene komisije ocjenjeni ograničeno radno sposobnima. No, na ta rješenja su se žalili te su potom novim rješenjem ostvarili opću i trajnu nesposobnost za rad, temeljem čega su primali iznimno visoke invalidske mirovine, veće i od mirovine Đure Glogoškog, primjerice, odnosno niza drugih 100% invalida Domovinskog rata.
Međutim, Matić i Kotromanović su najedanput „čudesno“ ozdravili da bi mogli postati ministri, tj. radno sposobni za najzahtjevnije i najodgovornije poslove u državi. Naravno, njihove ministarske plaće bile su još veće od visokih invalidskih mirovina koje su do tada primali. Zamrzavanje invalidskih mirovina i pretvaranje Matića i Kotromanovića u radno sposobne osobe dogodilo se također na kriminalan način, jer nije čak ni pokrenuta nikakva procedura ili stručno vještačenje kojim bi se barem pokušalo pokriti ta „čudesna“ ozdravljenja. I tu započinje pravna i moralna odgovornost ministra Mrsića, koji je svojim ministarskim autoritetom jedini mogao blokirati inače rigorozne zaštitne mehanizme u nadležnom Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.
U moralnom pogledu posebno je kompromitirajuće za hrvatske branitelje ministre Matića i Kotromanovića, kao i za cijelu bivšu vladu, što su javno na križ pribijali Glogoškog zbog navodno previsoke invalidske mirovine, a Matić i Kotromanović su godinama primali još veću invalidsku mirovinu kao lažni 100% invalidi Domovinskog rata.
Bit će zanimljivo čuti javna očitovanja Matića i Kotromanovića na ovu dokumentaciju državnih institucija, te hoće li se javno ispričati Đuri Glogoškom i drugim stvarnim 100% invalidima Domovinskog rata, ili će im možda ponuditi „čudesnu“ formulu s kojom će ozdraviti Glogoškog i ostale stvarne 100% invalide.
Staviti izbjeglice i teroriste kraj industrijske zone u Slavonskom Brodu gdje su i skladišta amonijaka može samo luđak ili vlada koja je suradnik terorista. Znači, Kotromanović i Ostojić su svjesno napravili potencijalnu bombu u graničnom području sa genocidnom tvorevinom Srba u BiH. Scenarij može biti izuzetno opasan i puno razorniji od Pariza. Kontrolirani mediji taj su detalj prešutjeli. Kao što su prešutjeli da Ostojić brani snimanje vojno sposobnih osoba u zbirnom kampu, dok djecu i žene dozvoljava snimati. Nije li svima jasno da upravo tim ponašanjem on svjesno i namjerno narušava sigurnost i štiti identitet potencijalnih terorista?
MILANKA OPAČIĆ TAJNICA JOVE RAŠKOVIĆA I NJENA RASTROŠNOST
U Ministarstvu socijalne politike i mladih je 2012. godine potrošeno 11.548.185,14 kuna, a riječ je o troškovima plaća samo za službenike ministarstva, što pak ne uključuje plaće djelatnika raznih domova i centara za socijalnu skrb. U 2014. godini taj iznos penje se na 27.766.113,00 kuna te postoji tendencija daljnjeg rasta. No, krenimo redom ravnajući se prema podacima s internetske stranice Ministarstva financija kako bismo što slikovitije prikazali porast plaća. U 2010. one su iznosile 62.231.764,20 kuna. U narednoj 2011. godini ta je svota nešto malo porasla pa iznosi 63.2828.00,00 kuna. Također, u 2012. godini za plaće je izdvojeno 11.548.185,14 kuna, a u 2013. godini čak 25.940.000,00 kuna. U godini poslije dosegnut je već spomenuti iznos. Da bi se dobila što jasnija slika onoga što se dogodilo, podatke iz 2011. godine valja usporediti s onima iz 2013. godine. Naime, 2011. godine za plaće Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi izdvajano je 63.282.000,00 kuna, dok je primjerice za plaće djelatnika Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti izdvajano 3.942.500,00 kuna. U navedenom vremenu dolazi do reorganizacije ministarstva, a umjesto dva prethodna sada imamo tri ministarstva koja su u 2013. godini za plaće potrošila pozamašne iznose. U Ministarstvu zdravlja za to je izdvojeno 52.222.800,00 kuna, u Ministarstvu socijalne politike 25.940.000,00 kuna te u Ministarstvu branitelja 17.250.000,00 kuna. Gdje je tu ušteda o kojoj progovara predsjednik Vlade, ali i resorni ministri, pitaju se naši sugovornici. Kada već progovaramo o resoru ministrice Opačić, spomenuti valja da je dotična sa svega 22 godine ušla u saborske klupe, kao pripadnica srpske nacionalne manjine. Takav politički uspon zahvaliti je mogla tadašnjem šefu SDP-a Ivici Račanu od kojega je 1992. godine uživala veliku, pa čak i javnu potporu.
Bivši savjetnik ministrice Milanke Opačić, SDP-ovac Žarko Vukobrat, tri je mjeseca nezakonito radio na dva mjesta. Naime, Vukobrat je za vrijeme dok je bio zaposlen u komunalnom poduzeću u Jastrebarskom radio i u ministarstvu. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika tvrdi da je ministrica lagala Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa kako Vukobrat u ministarstvu nije radio u spornom razdoblju.
“Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić lagala je Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa glede statusa SDP-ovca Žarka Vukobrata prije travnja 2012. godine, odnosno njegova imenovanja savjetnikom ministrice u Kabinetu ministra, temeljem čega je ovo tijelo zaključilo da ne postoje povrede odredbi Zakona o sprječavanju sukoba interesa”, stoji u priopćenju Sindikata.
Potpredsjednica Opačić je Povjerenstvu dostavila dopis u kojem navodi sljedeće: “Žarko Vukobrat nije surađivao s Ministarstvom socijalne politike i mladih niti je na bilo koji drugi način obavljao poslove za Ministarstvo u navedenom razdoblju od siječnja do travnja 2012. godine”.
Hrvatska je odustala od Expo 15, jer nema novaca. Odgovor je prejednostavan za nešto tako značajno. Hrvatska je sudjelovala na svjetskim izložbama i u Lisabonu i u Shanghaiju, o državnom trošku do Kine se moglo, pa i do Portugala, ali u Milano se može. Možda je Milano preblizu, 700 kilometara se može proći vikendom, a do Kine se ne može. Privatni interesi su bitniji od interesa države. Turizam ministara je bitniji od države. Da ne ispadne kako smo zlobni povežimo činjenice. Let naše ministrice Vesne Pusić u državnom zrakoplovu do Ankare košta 20.000 dolara. Nije Pusićki palo na pamet koristiti jeftiniji let, već je poput saudijskog princa letila do Ankare. Kako u takvoj rastrošnoj državi skupiti novac za EXPO? Nikako.
Nadalje, Expo je zanimljiv jedino ako zadovoljava privatne interese. Izlet naših političara turističkog karaktera više zanimaju našu političku elitu, privreda tu nema baš previše koristi. Nedavni posjet naše delegacije u Bjelorusiji pod pokroviteljstvom Stjepan Mesića začudio je Bjeloruse, jer se prošla delegacije išla poslikati, onako turistički, kada je ova nešto i poduzela Bjelorusi su ostali začuđeni. I vani nas doživljavaju kao provincijalne turiste, a ne privrednike. Iznimke samo potvrđuju pravilo.
U Milanu nas nema iako je Italija u EU naš najveći poslovni partner. Umjesto da prikažemo bogatstvo naše hrane sa svih naših područja, te kulturno napravimo odmak od našeg provincijalizma, mi smo odlučili ovu manifestaciju izbjeći, iako smo mogli 6 mjeseci prezentirati svoju državu i mnoge uvjeriti u bogatstvo koje imamo. Nismo tome pridodali važnost. Razlog je navodno u novcu. Ipak istina nije takva. Iz vrlo pouzadnih izvora imamo ekskluzivnu vijest samo za naš portal da je Italija zbog poplava u našoj zemlji snizila cijenu dijela paviljona. Upravo zato što je naš premijer jadikovao u svezi poplava i manjka novca.
Iako su Talijani bili razumni i smanjili cijenu za naš ulazak na EXPO, vlada ipak nije donijela pametnu odluku, nego je odustala od milanskog Expo 15. Šlag na tortu političkih manipulacija napravila je Vesna Pusić u dnevniku HRT-a, uvrijedivši Talijane i rekavši da nisu htjeli smanjiti cijenu, iako smo imali poplave i ostale nedaće… nezapamćen skandal ministrice vanjskih poslova, koja se ponaša kao ministrica Pušće Bistre, a ne države Hrvatske. Nema drugog opravdanja za takvu nesposobnost sa prvim trgovinskim partnerom.
Koliko je Milano bitan u europskim okvirima govori najveći broj generalnih konzulata u Europi, jedino New York u svjetskim razmjerima ima tu istu brojku. Time sve zemlje itekako pridaju pažnju ovome gradu. Grad mode i industrije kojeg mi ne prepoznajemo, nema naših novinara, televizijskih kuća, dopisništva, pa je tako i EXPO 15 u Milanu za nas po Pusićkinom misljenju manje bitan.
I da tragikomedija u Milanu bude veća naš paviljon preuzela je Albanija, jedna puno siromašnija država, koja kao tradicionalni partner Italije nije htjela izostati sa EXPO 15 u Milanu, iako nije imala niti jednog znastvenika svjetskog glasa kao mi, Ruđera Boškovića koji je živio i radio u Milanu. Kao inženjer, napravio je planove za popravku apsida i kupola crkve Svetog Petra u Rimu na zahtjev pape i radio na isušavanju močvara u Italiji. Ruđer Bošković je umro 13. veljače 1787. godine u Milanu. Pokopan je u crkvi Sv. Maria Podone. Umjesto da smo sve to iskoristili za našu promociju, mi smo poput jedne provincijalne klape turista odbacili Italiju i svoju kulturu ostavili u podrumu.
Država koja ima Teslu, Vrančića. Boškovića, Bukovca, Krležu i mnoge druge nema volje biti dio kulturne elite samo iz razloga što njena vlada nije primjetila koje mi kulturno bogatstvo posjedujemo. O hrani da i ne govorimo. Opravdanje za nas su poplave i nesudjelovanje Norveške. Sudjelovanje Albanije nije postavljeno kao mjerilo.
Još jedan autogol ove vlade.
ORSAT I NJEGOVO RATOVANJE
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić pripadnikom “Gromova” postao je u zadnjem mjesecu 1995., a “skinuo se” nakon dva mjeseca, 09.02.1996. godine. Tako ispada da je ministar nakon završetka svih borbenih djelovanja ipak uknjižen u borbeni sektor koji je, doduše, trajao sve do 30.06. 1996., do službenog proglašenja okončanja rata. Neugodno je, stoga, gledati ministrove životopise u kojima se hvali svojim statusom branitelja i sudionika Domovinskog rata. Tim prije što ga se nitko od pripadnika “Gromova” uopće – ne sjeća…
Ovo je tek mali dio razloga zašto bi Prgomet ili MOST trebali vladu nacionalnog jedinstva. Mislimo da su ovi pobrojani ‘nezamjenjivi’. Bili bi od velike koristi Petrovu.
LAŽLJIVI MILANOVIĆ BRANI PERKOVIĆA I NAPADA BRANITELJE
Hrvatski premijer Zoran Milanović ponovio je kako je Hrvatska u pravu u sukobu s Europskom komisijom oko europskog uhidbenog naloga, odnosno slučaja Lex Perković. Nakon najave uvođenja sankcija, analitičari upozoravaju da je Hrvatska talac premijerovih poteza i gotovo jednoglasno sugeriraju hrvatskim vlastima da poslušaju Bruxelles.
Hrvatska nije ptičji rezervat i nitko Hrvatskom neće brisati pod, sankcije još nisu uvedene i Hrvatska neće ništa izgubiti, poručio je hrvatski premijer Zoran Milanović nakon vijesti da je Europska komisija zbog jednostranog hrvatskog mijenjanja odredbi o europskom uhidbenom nalogu pokrenula proces uvođenja sankcija Hrvatskoj.
On je postavio stvar ovako – sa jedne strane hrvatska Vlada, a sa druge europska ministrica pravosuđa, eurobirokratkinja Viviane Reding kojoj je ovo samo – predizborna tema.
„Ako je netko htio napakostiti Hrvatskoj, očito nema instrumente ili ne zna kako da to napravi. To moram ovdje reći, jer jučer je bila riječ o stotinama milijuna, a ja vam kažem – nula! Ovo je na kraju i pitanje povjerenja. Kome ćete vjerovati – demokratski izabranoj vlasti u Hrvatskoj, ili nekome tko ide po svoj sedmi mandat u Europskoj komisiji, ne na demokratskim izborima? To je vaš izbor“, poručio je Milanović.
Podsjetimo, u utorak je Europska komisija jednoglasno odlučila o pokretanju procesa uvođenja sankcija prema Hrvatskoj zbog toga što je Hrvatska koji dan pred ulazak u Europsku uniju izmijenila zakon o europskom uhidbenom nalogu na način da je spriječeno izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj.
Nijemci bivšeg visokog dužnosnika jugoslavenske UDB-e, traže zbog organiziranja ubojstva jednog hrvatskog emigranta u Njemačkoj početkom osamdesetih. Komisija traži da se ta izmjena odmah izbriše, ali Hrvatska najavljuje da će tu ogradu izbrisati tek sljedećeg ljeta.
„Očito smo napravili nešto što nije potpisano i dogovoreno,“ kazao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
„Osobno se zalažem za to da se zakon što prije promijeni, i da njegova primjena bude onakva kakvu prihvaća i sama Europska unija.“
On se nada da Hrvatska još može izbjeći sankcije.
Analitičari: Hrvatska talac Milanovića
„Hrvatska je zapravo talac premijera Milanovića i njegove osobne svađe ne samo sa povjerenicom Viviane Reding, nego i sa HDZ-.om koji je Milanovića odmah nakon izmjene tog zakona optužio da štiti zločince. Dakle, to je njegov osobni politički rat, a cijela država je talac tog njegovog rata“, smatra Klauški.
Vanjskopolitički analitičar i bivši dugogodišnji prvi čovjek hrvatske diplomacije Mate Granić kaže za RSE da – ako se nešto pregovara i ako se završe pregovori, ne postoji mogućnost da jednostrano prekinete taj dogovor ako se s nečim ne slažete.
„Hrvatska je – nakon što je ispregovarala – promijenila ovaj zakon. A to znači da Hrvatska može postupiti samo na jedan način: na isti način kao što je promijenila zakon, amandmanom ga dovesti u prijašnje stanje. Europska komisija će to pozdraviti, to će otkloniti mogućnost sankcija i to će Hrvatskoj dati mogućnost povratka kredibiliteta“, navodi Granić.
Vlada će ovoga tjedna raspravljati o spornom zakonu, a premijer Milanović najavljuje rješenje koje će primjenu europskog uhidbenog naloga odgoditi do sljedećeg ljeta.
Kolega Klauški upozorava da Milanović tako proturječi svojim vlastitim argumentima od pred koji dan, kada je tvrdio da se izmjenom po kojoj europski uhidbeni nalog vrijedi tek od 2002. godine štite hrvatski branitelji.
HDZ-ova europarlamentarka i hrvatska pregovaračica u pristupnik pregovorima sa EU Ivana Maletić već je u izjavi za javni radio izračunala štete od mogućih sankcija Hrvatskoj – špekulira se da bi se obustavilo 80 milijuna eura za prilagodbu šengenskom režimu.
„Moramo voditi računa i o tome da istovremeno u europski proračun uplaćujemo i dalje iznose koji su nam obvezni. To se penje na nekih 550 milijuna eura koliko mi godišnje moramo uplatiti. Ovih 80 milijuna eura je bio čisti novčani priljev koji se mogao dogoditi u proračun, i sada to gubimo. Sada bez toga nam se čak moće dogoditi da budemo prva zemlja u povijesti Europske unije koja je u prvoj godini članstva postala neto uplatiteljica.“
Hrvatska iz mirovinskog fonda je dosad isplatila zaostale mirovine pobunjenicima iz bivše RS Krajine, trenutno im isplaćuje mirovinu za to razdoblje pobune i terorističkih aktivnosti ili će je tek isplaćivati. I to za njih preko 46.000 kojima je odobren zahtjev za konvalidaciju mirovinskih prava.
HOP PORTAL
KORIŠTENI MATERIJALI, INDEX, 7 DNEVNO,HOP, NAROD, BUJICA, NET.HR