Danas je u Beogradu sahranjena Dunja Figenwald Puletić (1941 – 2015), svima daleko poznatija kao Dunja Lango. Rođena Zagrepčanka i zvijezda u godinama razvitka i prvog zamaha zagrebačke televizije od 1960. do 1967. imala je meteorski uspon novinarke koja se tijekom duge i burne karijere ogledala u raznim televizijskim, ali i filmskim, glazbenim, zabavnim, znanstveno – kulturnim i estradnim žanrovima u šarolikim oblicima scenskog nastupa. Dunja Lango, kako je glasilo najpoznatije umjetničko prezime poznate i slavne multimedijalne TV zvijezde, koje je dobila u braku sa drugim od ukupno tri supruga, pokojnim srpskim filmskim i glazbenim novinarom Milanom Milićevićem – Langom ( 1939 – 1994 ), rođena je prije 74 godine u obitelji potomka njemačkog doseljenika u Zagreb Hansa Figenwalda i majke iz talijanske obitelji De Grimani, podrijetlom iz Venecije, a još daljim korijenom i majčinim iskonom iz Dalmacije.Još od ranih školskih dana Dunja Figenwald je iskazala veliko zanimanje za nekoliko umjetničkih pravaca. Okušala se tijekom odrastanja i sazrijevanja u baletskoj školi u Zagrebu, gdje je pohađala i školu glume kao članica “Pionirskog kazališta”, a zarana je pokazala i talent za učenje stranih jezika, osobito engleskog, francuskog i talijanskog, što će joj kasnije biti dodatni adut za afirmaciju u poslu koji je desetljećima uspješno obavljala. U vrijeme školskih dana u Zagrebu, Dunja Lango je redovitim kazališnim vježbama u dječjem kazalištu učila i dikciju, artikulaciju, vještinu govora i vježbe scenskoga pokreta. Sve to, bit će joj od velike pomoći u brojnim TV nastupima tijekom niza godina pred okom TV kamere, tog najstrožijeg i najobjektivnijeg TV kritičara svih ličnosti koji pokažu hrabrosti stati pod svjetlost televizijskih reflektora i uživo se obratiti višemilijunskom gledateljstvu. Još kao tinejdžerka sa svojih devetnaest ljeta Dunja Lango je 1960. prvi puta stala pred televizijske kamere u studiju zagrebačke televizije, gdje je tad počela karijeru kao najmlađa televizijska spikerica i najavljivačica programa. Već sljedeće godine prvi puta se udaje i to za hrvatskog novinara Milana Sigetića. U tom ranom razdoblju njezine duge i plodne karijere, zapamćeni su i njezini izleti u sferu voditeljstva programa glazbenih festivala, tako da se predstavila i kao voditeljica festivala u Opatiji 1966. i u Zagrebu 1967. godine. Iste godine nakon ljubavne romanse sa Milanom Milićevićem – Langom, raskida brak sa Milanom Sigetićem i udajom za Langa, prelazi u Beograd kad joj je bilo dvadeset šest godina. No, uspomene za zagrebačke dane prve djetinjstva i mladosti sve do svoje dvadeset šeste godine nikad nije zaboravila sve do kraja svoga života. Stalno je bila u kontaktu sa svojim vršnjacima i vršnjakinjama iz školskih dana i redovito se odazivala pozivima na proslave obljetnica zagrebačke mature.
Dolaskom u Beograd, prije nešto manje od pola vijeka, Dunja Lango nastavlja silovitim medijskim uzletom. Za nekoliko desetljeća neprekidnog pojavljivanja u raznim TV projektima beogradske televizije od 1967. do 1992. postala je jednim od zaštitnih i najpopularnijih lica beogradske televizije. Premda rođena u mješovitom braku Nijemca i Talijanke u Zagrebu, roditelja koji su se spontano stopili sa većinskom hrvatskom sredinom i te osjećaje prenijeli i na kćer i njezinog tri godine starijeg brata, ona se u Beogradu uvijek očitovala Hrvaticom, a takvom su je Srbi i smatrali i takvom je i prihvaćali, sve dok vjetrovi rata od 1991. i 1992. godine nisu pokucali na vrata. Velikosrpska agresija na Hrvatsku i sveopća antihrvatska histerija u Srbiji imale su vrlo brzo posljedice i po do tad kultni status Dunje Lango na beogradskoj televiziji. Skupa sa desetinama, također, nacionalno, vjerski ili nekad i ideološki, nepoćudnih televizijskih poslenika, šarmantna televizijska voditeljica i urednica zabavnog programa beogradske televizije našla se preko noći na ledu. Otkaz joj je uručio Milorad Vučelić, tadašnji ravnatelj beogradske televizije, već transformirane i preimenovane u državni javni TV servis RTS (Radio televizija Srbije). Dunja Lango bila je poslana na prinudni odmor, kako je glasilo u nemuštom službenom priopćenju RTS-a, a kao i u slučajevima svih, praktički najurenih ljudi, izbačenih na ulicu i na biro za nezaposlene usred velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nikakvog objašnjenja i nije bilo. Još manje je bilo tko od srbijanskih medijskih kasapina tipa Vučelića, i danas visokog političkog dužnosnika iz sjene u nogometnom klubu Partizan, smatrao za potrebno ispričavati se bilo kome od otpuštenih ljudi, ostavljenih u srednjoj ili još starijoj životnoj dobi bez bilo kakve egzistencije. Srpski je fašizam i na njezinom primjeru pokazao svoje jedino pravo, okrutno i surovo lice. Nitko joj osim obitelji, sina Istoka i kćeri Srne iz braka sa bivšim mužem Milanom Milićevićem, te tadašnjega supruga, crnogorskog poduzetnika Živka Puletića i u to vrijeme maloljetnog sina Luke koga je kao treće dijete dobila u svojoj 45. godini života, nije pritekao u pomoć. Nikakve esnafske solidarnosti brojnih srpskih kolega i kolegica s kojima je stvarala niz televizisjkih ostvarenja nisu digli glas prosvjeda glede njezinog otpuštanja s posla. Bila je već tad prekrižena, napuštena i zaboravljena od strane svih u medijskoj branši u Srbiji. Za tili čas su zaboravili i poništili njezine zasluge u realizaciji brojnih televizijskih programa i projekata, a osobito ju je pogodilo to što su ostali gluhi i nijemi nad nepravdom prema njoj oni s kojima je godinama skupa jela novinarski kruh sa sedam kora, kao televizijski voditelji Milovan Ilić – Minimaks, Minja Subota, Mića Orlović, Marko Marković i mnogi drugi koji su prije ili kasnije, i sami podlegli velikosrpskoj euforiji i patnje i stradavanja dojučerašnjih suradnika s posla ignorirali bez trunke empatije. Sve do početka 1996. godine Dunja Lango je bila na prinudnome odmoru, bez posla i bez sredstava za život i to u jeku sveopće besposlice i besparice u podivljaloj fašističkoj zemlji, koja je tad zbog žrtvovanja bilo kakvog položaja, časti i dostojanstva i vlastitih građana, hrlila u sve dublju ratnu kataklizmu. Nisu Srbe pogađale muke nedužnih i nevinih ljudi poput Dunje Lango, koja se i znakovitom šutnjom u to vrijeme, i samim tim činom jasno odredila negativno prema pomahnitaloj srbijanskoj požudi za osvajanjem tuđeg ozemlja. Oni su u to vrijeme još vjerovali u svoju ratnu pobjedu i sudbine osoba poput Dunje Lango, bile su za Srbe tek prolazna i kolateralna ratna šteta na putu ka ostvarenju osvajačkih ratnih planova. Zato tih godina i nije među Srbima imala adresu na koju bi se mogla obratiti za pomoć i naići na razumijevanje. Ipak, početkom 1996. Miloševićev nositelj ratničkog televizijskog megafona Milorad Vučelić vratio je Dunju Lango na posao, ali je već 1999. opet stavljena na crnu listu nepoželjnih kadrova na RTS-u. Razlozi su bili isti kao i 1992. godine i to ju je ponukalo da demonstrativno pokupi svoje dokumente i da sama ponudi otkaz medijskoj kući kojoj je ponovno poslužila za jednokratnu uporabu. Te 1999. godine Dunja Lango je otišla u mirovinu sa svojih 58 godina života, u vrijeme kad je mogla još raditi i stvarati nove autorske emisije na televiziji, a bilo ih je tijekom njezine karijere, uistinu u izobilju.
Gledateljima diljem negdašnje zemlje, ostat će upamćen melodični i mio glas ljepuškaste i graciozne Dunje Lango kao urednice i voditeljice nagledanijeg nedjeljnog televizijskog vikend programa u tadašnjoj državi. Ona je vodila kolaž zabavnog i kulturno obrazovnog programa “Nedjeljno popodne”, a to je koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih bila najgledanija televizijska emisija u tadašnjoj zemlji, koja je pružala prigodu i afirmiranim, ali i manje poznatim umjetnicima iz raznih oblasti da pokažu svoje umijeće na javnoj sceni i steknu veliku popularnost, bilo da se radi o glumi, pjesmi ili o nekoj trećoj scenskoj izvedbi na televizijskoj pozornici. Sedamdesete i osamdesete godine su bile i dva desetljeća najuspješnijeg i najplodnijeg televizijskog rada Dunje Lango. Redale su se tada i njezine zapažene uloge kvizova “Na četiri točka”, “Sedam zamki”, “Dva kapetana” i “Nasmiješite se, molim.” Posebno se istaknula u zahtjevnom i obimnom televizijskom projektu “Igre bez granica”, velikom međudržavnom natjecanju zabavno rekreativnog karaktera iz desetak tada najutjecajnijih europskih zemalja. Odabrani gradovi bi reprezentirali zemlju u osmišljenim i duhovitim sportskim disciplinama koje iziskuju snagu vještine, moći i znanja, zaodjenutim u pobjednički duh i volju za korektnim nadmetanjem. Glavna značajka ovog sportsko rekreativnog druženja sudionika iz zemalja sa cijelog Starog kontinenta bila je približavanje i povezivanje francuskoga i njemačkoga naroda, suprotstavljenih u dva svjetska ratna požara od 1914 – 1918, te od 1939 – 1945. godine. Začetnik ideje stvaranja karike mira i pomirbe među Francuzima i Nijemcima bio je francuski predsjednik i general Charles de Gaulle, a njegovu su zamisao prihvatili najprije Nijemci, zatim i brojni drugi narodi i zemlje, akteri višegodišnjih priredbi pod nazivom “Igre bez granica.” Dunja Lango je kao vrsna poznavateljica više stranih jezika bila godinama neizostavnim sudionikom te iznimno popularne sportsko zabavne svečanosti, koje su svake godine mijenjale mjesto domaćina i organizatora sportsko rekreativnih i zabavnih turnira u raznim disciplinama. Od vrhunskih poslovnih dosega Dunje Lango, još vrijedi napomenuti i njezinu autorsku emisiju “Modni magazin” koja se na RTS-u emitirala od kraja 1995. nakon njezine kratkotrajne televizijske rehabilitacije u Srbiji, te je potrajala do 1999. godine kad je Dunja Lango zauvijek rekla zbogom programima RTS-a i otišla u mirovinu. U sklopu “Modnog magazina” Dunja Lango je imala i posebne rubrike kao “Modni vremepolov”, Modni dnevnik”, “Moda art”(umjetnost u modi), Moda gastro”(Ishrana i kulinarstvo), “Moda ambijent”(interijeri i eksterijeri), “Modna premijera” (modne kolekcije). Kao voditeljica brojnih glazbenih festivala, osobito se iskazala u programu festivala “Beogradsko proljeće”, najprije isključivo festivalu zabavne glazbe, na kome je i bila glavna voditeljica programa od 1969. do 1976. godine. I nakon dugogodišnje stanke u radu toga festivala s dugom i prepoznatljivom tradicijom, pokrenutog daleke 1961. godine na inicijativu udruge beogradskih džez glazbenika, 2009. godine dolazi do obnove rada festivala. Organizatori su za voditelje odabrali stari voditeljski tandem u kome je pored Dunje Lango bio i još jedan televizijski voditeljski veteran Miloje – Mića Orlović.
Životopis Dunje Lango bio bi nepotpun ako ne spomenemo i tri njezine glumačke role. S velikim je uspjehom igrala u tri filma iz sedamdesetih godina sa najpoznatijim srpskim glumcima tog vremena Batom Živojinovićem, Ljubišom Samardžićem i Draganom Nikolićem. Riječ je o filmovima “Moja luda glava”, “Bombaši” i Bez”, gdje je odigrala savršeno i sa istančanim, rafiniranim i suptilnim glumačkim izrazom, budući da je kao vrlo mlada pohađala školu glume u vrijeme školovanja u Zagrebu. Zato je njezin angažman za srpske redatelje bio pun pogodak, a glumački nastup u to vrijeme jedne od najljepših djevojaka u svijetu javnih ličnosti nije ostavio ravnodušnim ni žiri renomiranoga Pulskog festivala. Tako su filmovi “Moja luda glava” i “Bombaši” dobili i nagrade Zlatne arene u kategorijama filma na redovitom repertoaru u Puli. Dunja Lango nije bila samo osoba koja je svojom nenametljivom pojavom jedne prave ljepotice nježnoga glasa i pravilne intonacije, osvajala simpatije poklonika filma i glazbe na brojnim festivalima tadašnje zemlje. Ona je nesebično znala i voljela promovirati ne samo sebe, nego i druge mlade i nadarene umjetnike u vlastitim autorskim emisijama. Jedna u nizu takvih bila je i emisija u sklopu jednog od brojnih kontakt programa RTS-a “Mladi lavovi”, koja je pružala izvrsnu prigodu za afirmaciju anonimnim mladim ljudima i stjecanje imena i popularnosti. Teško je pobrojati baš sve televizijske, javne i scenske nastupe svestrane žene koja je svoje univerzalne životne talente uspjela pretočiti u dugu i iznimno bogatu i plodnu karijeru. Taksativno se mogu, ipak, navesti brojne emisije znanstvenog,obrazovnog i školskog programa beogradske televizije, poput emisija u “Slici i riječi”, “Vremepolov”… Tu su i uloge neprolazne vrijednosti vođenja emisija kulturno zabavnog programa kao “Kup pjevača”, “Ljetni program na Dunavu”, “Novogodišnji programi i JRT čestitke”, Zlatni mikrofon”, “Zlatna arena”, a posebno je značajno dostignuće njezino prvo pojavljivanje na televiziji u svojstvu glumice u šou programu “Hotel za ptice”. Osim na već spomenutim voditeljskim nastupima na Opatijskom i Zagrebačkom glazbenom festivalu, kao i na “Beogradskom proljeću”, Dunja Lango se sa velikim uspjehom okušala i kao voditeljica još razmjerno velikog broja glazbenih priredbi kao što su “Armijski festival”, “Akordi Kosova”, “Festival mladih Vrnjačka Banja”, “Subotički festival”. Osim poznatog formata programa “Nedjeljno popodne”, pokojna Dunja Lango se oprobala i dokazala i kao voditeljica još dosta programa sličnoga sadržaja na beogradskoj televiziji i RTS-u. Neki od njih su “Vikend program”, “Jutarnji program nedjeljom”, “Moj ljubimac”, “Barbarela” i već spomenuta popularna emisija “Mladi lavovi.” Pojavljivala se i na estradi kao spikerica i voditeljica programa raznolikog spektra. Među njima se izdvajaju rad sa publikom vezan za javna snimanja programa RTS-a poznat pod jedinstvenim nazivom “Čeznem da budem s vama”, zatim voditeljsko sudjelovanje u brojnim turnejama glumačko – pjevačkih zvijezda, kao i voditeljska uloga na raznim koncertima, modnim revijama, sinkronizacija, naracija i posuđivanje glasa u brojnim televizijskim projektima uz obilje dokumentarne građe, osobito u emisijama iz arhive “Filmskih novosti” urednika Svetolika Mitića, izvađenih iz crno – bijelih snimki te filmske kuće iz prvih desetljeća nakon Drugog svjetskog rata.
Dunja Lango je bila osoba koja za sobom ostavlja neizbrisiv trag. Srbi joj sad odaju omage, ali kad joj je njihova potpora u ratnim devedesetim bila najpotrebnija, nigdje nikog nije bilo. Ni traga, ni glasa od bilo kojeg Srbina onda kad je bila ugrožena u Srbiji, ne samo egzistencijalno, nego i na svaki drugi način kao osoba druge vjere i druge nacije. Svi su je tad odbacili i prekrižili, samo zbog grijeha njezinog podrijetla kojeg se nikad nije odrekla i zato im je u podsvijesti uvijek smetala, bez obzira na sve opisane brojne radne avanture, od kojih neke mogu ući i u antologiju televizijskog posla u Srbiji. Dunja Lango se Srbiji maksimalno posvetila i odužila, ali ona je se sjetila tek onoga časa kad je prije nekoliko dana prestalo kucati njezino plemenito srce. Nije izdržala operaciju i zahvat na otvorenom srcu, te je otišla na vječni počinak sa svoje 74 godine života. Ali, ostat će u srcima svih onih brojnih televizijskih gledatelja koji će zauvijek čuvati uspomenu na popularnu televizijsku voditeljicu koja se u životu sa podjednakim uspjehom ogledala i u svijetu umjetnosti, poglavito filma i glazbe. Za svoj rad Dunja Lango je dosta puta i nagrađivana, a među najveća priznanja zasigurno spadaju šest nagrada “Gordana Bonetti”, dobivenih u godišnjem tradicionalnom izboru za najbolju spikericu tadašnje Jugoslavije, te četiri “Oskara popularnosti”, nagrade koju je ustanovio beogradski tjednik estradnog obilježja “Radio TV revija”, gdje su glasovima probirljive čitateljske publike birane najpopularnije ličnosti u zemlji u svijetu glume, glazbe i televizijskih ličnosti. Glede nagrade “Gordana Bonetti” u spomen na preranu preminulu spikericu zagrebačke televizije Gordanu Bonetti, to su laskavo priznanje najboljoj spikerici godine dodjeljivale glasovima same kolegice, te je Dunji Lango ta šest puta priznata počast najbolje u konkurenciji spikerica, time ostala još i dražim i značajnijim priznanjem, jer je dolazilo glasovima ljudi iz profesije. No, u času kada se profesija pretvori u nacionalnu profesiju po zanimanju kako je to često u Srbiji još od ratnih devedesetih, pa sve nesmanjenim tempom do danas, onda i za najbliže članove obitelji pokojne Dunje Lango, pritisak postaje nekad neizdrživo jak i osjećaj društvene nejednakosti i obespravljenosti u Srbiji samo pojačan. I prije nego je otišla na drugi svijet, Dunja Lango bila je suočena sa ugnjetavanjem i progonom svoje kćeri Srne Lango, ne tako davno razvedene od starijeg i slavnog glumca Irfana Mensura. Susjeda Srne Lango je najprije izvrijeđala, potom i fizički napala i pretukla svoju susjedu sa istoka kata Srnu Lango, a za taj nasrtaj nasred ulice u nazočnosti brojnih svjedoka stanovita susjeda uopće nije kazneno odgovarala. Još je Srni samouvjereno i bahato poručila da može slobodno preseliti u Hrvatsku i u Zagrebu tražiti pravdu, a da auto može parkirati samo ondje gdje joj ona to kao susjeda dopusti i odredi. I glumica Srna nije prošla pred srbijanskim bezakonjem bolje od pokojne majke Dunje, odbačene od svih kolega i kolegica u Srbiji još od ratnih devedesetih, sve zbog grijeha podrijetla. Nije se ništa bolje proveo u Srbiji niti Srnin bivši muž Irfan Mensur, zet pokojne Dunje Lango. Njega su, unatoč dugoj i plodnoj karijeri renomiranog glumca, najprije vrijeđali i verbalno maltretirali, onda netom nakon toga i fizički zlostavljali i pretukli srbijanski ultranacionalisti. Policijskim očevidom, u jeku ratnog stanja u Srbiji, oni su bili identificirani kao mladež tada zajedničke Šešeljeve, Nikolićeve i Vučićeve Srpske radikalne stranke. Da se stanje duha od odjeka srpskih ratnih doboša od devedesetih do danas nije nimalo promijenio, pokazuju i tek tihi i sporadični izrazi iskrene sućuti obitelji Dunje Lango. Međutim, usprkos negativnom naboju većinskog srpskog okruženja, otišla je na drugi svijet mirno, tiho i dostojanstveno i uzdignute glave kako je i proživjela cijeli radni i životni vijek.
Dragan Ilić
