Prema pisanju milanovićevog tiska Karamarka želi maknuti Franjo Gregurić. Čovjek kojeg svi označavaju kao gospodara života i smrti ove zemlje. Prema tim tiskovinama njegovo je izbor gradonačelnik Velike Gorice Barišić. Čovjek kojeg gdje god dirnete, tamo je afera, nema što taj čovjek nije upropastio. Baš bi se sa njim HDZ usrećio. Franjo Gregurić se sastaje sa Barišićem u jednom poznatom lokalu u Velikoj Gorici, što je za sada jedina točna informacija. Navodno bi Barišić bio trenutna zamjena za Karamarka, kako bi Plenković dobio šansu na duži rok. Plenković se jako sviđa lijevoj sceni, a to je jako zanimljiv podatak. I mediji ljevice su njemu skloni, baš kao i nekada Sanaderu.
Lijevi mediji ne pišu o silnim afera ovog gradonačelnika iz redova HDZ-e, što je isto znakovito. I to je jako zanimljiv podatak, a niti Večernji se nije pretrgao zbog nekih sponzora vezanih za gradonačelnika. Uglavnom gradonačelnik pun afera nije zanimljiv milanovićevim medijima, što je indikativno. U kampanji za izbore nastupao je kako smo vidjeli samostalno i umanjio mogućnosti drugima, a Karamarku je već odavno uteg. Prepun afera čini se da više koristi ljevici nego desnici. Mi ćemo podsjetiti na njegove aferice koje nikoga u medijima ne zanimaju. Čini se da ljevica i neke snage boje se sve više lustracije, hrvatske crvene kuge i uloge Karamarka u provedbi iste.
Barišića sumnjiče građani Velike Gorice da je počinio i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, jer su njegova pobjeda i izbor na lokalnim izborima u Velikoj Gorici 2013., proslavljeni 6. srpnja 2013. na privatnom imanju jednog od kooperanata gradske tvrtke VG Komunalac d.o.o., Zlatka Križanića iz Hrašća, vlasnika tvrtke Poljoprom i to na području grada Zagreba.
Iako Velika Gorica ima svoje komunalno poduzeće Komunalac, interesantno je da Poljoprom održava velikogoričke zelene površine i za taj posao dobiva izuzetna sredstva. Pritom nikome nije jasan angažman tvrtke Poljoprom, jer Komunalac ima dovoljno ljudi i opreme da sam odradi njihov posao. Jer, čemu pogodovati privatnoj tvrtci, ako postoje kapaciteti za samostalan rad komunalnog poduzeća u vlasništvu grada, ako u svemu tome osobnog interesa nema i sam gradonačelnik?!
No, velikogoričku javnost je zanimalo i tko je i kako podmirio troškove proslave koja je trajala od 10 sati 6. srpnja 2013. do ranih jutarnjih sati idućega dana, organizirana za 323 uzvanika. Jer, ako je plaćena novcem iz proračuna, onda je riječ o nenamjenskom trošenju i zlouporaba položaja i ovlasti, a ako je sredstva osigurao domaćin Zlatko Križanić, onda se svakako radi o zlouporabi položaja i ovlasti, jer ne vjerujemo da bi itko bez valjanog razloga u nečije ime počastio više od tristo ljudi, a isto je tako nerealno da su uzvanici sami sebi ponijeli sendviče i piće. Dakle, ostaje pitanje, koliko je koštao piknik gradonačelnikove zahvale, te tko ga je i kojim sredstvima platio?
Krajem 2013. donesen je treći rebalans proračuna Grada Velike Gorice, te druge Izmjene i dopune Programa održavanja gradske komunalne infrastrukture. Stavka za održavanje zelenih površina povišena je za 1,540.000 kuna, uz objašnjenje da je to učinjeno zbog uređenja grada u povodu ulaska Hrvatske u EU. Međutim, Grad nije posebno uređen, ali su sredstva potrošena u nešto što je ostalo nerazjašnjeno. Velikogorička javnost je odmah ismijala takvo obrazloženje, tvrdeći da su tim sredstvima plaćeni najvećim dijelom radovi tvrtke Poljoprom vlasnika Zlatka Križanića. Treba li pritom posebno naglašavati da je suradnja velikogoričkog Komunalca i Poljoproma i započela u vrijeme prvog gradonačelnikovog mandata od 2009. do 2013. godine!?
Skupi zakup poslovnog prostora
Gradonačelnik Barišić je prouzročio štetu proračunu Grada Velike Gorice sklopivši i nepovoljan ugovor s tvrtkom Lapor o zakupu poslovnog prostora po nerealno visokoj cijeni za današnje prilike. Prostor je zakupljen za 10 eura po četvornom metru, plus PDV. Ta je “operacija” izvedena smišljeno, jer je za najam prostora raspisan javni pozivni natječaj 20. siječnja 2014., koji je okončan Zaključkom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja samo osam dana kasnije. Možda ta gradska poslovna odluka i ne bi bila toliko sumnjiva da tvrtka Lapor nije u vlasništvu Milana Večkovića, velikogoričkog poduzetnika, koji je svojedobno kupio zemljište od općine Pokupsko, da bi ga ubrzo prodao supruzi gradonačelnika Barišića, Nikolini Vučković Barišić, koja je također kupila jednu česticu na istoj lokaciji od općine Pokupsko. Vjerojatno je tako trebalo “okrupniti” parcelu, ali je bilo malo “nezgodno” da gradonačelnikova supruga kupuje puno zemlje od načelnika općine Pokupsko. No, na tom je zemljištu gradonačelnik Barišić sagradio vikendicu tijekom 2013. godine. Međutim, javnosti nije dao niti suvislo objašnjenje o porijeklu novca za kupnju zemljišta – Nikolinina kupnja od općine koštala je 136.846 kuna, a kupnja od Večkovića 160.484 kuna, dakle ukupno 297.330 kuna + novac za gradnju vikendice. Taj “graditeljsko-poduzetnički pothvat” razotkriven je i objelodanjen velikogoričkoj javnosti tijekom kampanje za lokalne izbore 2013. godine. Ispostavilo se da je gradonačelnik, transakcije o kupnji zemljišta i gradnji vikendice, “zaboravio” unijeti u dužnosničku imovinsku karticu, a iz dotad prikazane imovine nije mogao isfinancirati kupnje zemljišta i gradnju vikendice, te je sada predmetom istrage.
“Poslovi” gradonačelnika Barišića
No, pritom je najmanji problem što ta imovina nije unesena u dužnosničku imovinsku karticu. Glavni problem ostaje, na koji je način ona plaćena, a po svemu sudeći, odgovor na to pitanje daje upravo ovogodišnji ugovor o najmu poslovnog prostora s tvrtkom Lapor. Velikogorička javnost se istodobno čudi takvom ugovoru, jer je početkom godine Grad preko svojih komunalnih trgovačkih društava kupio nekoliko tisuća četvornih metara poslovnog prostora od tvrtke Goričanka u stečaju. No, iz dostupne nam dokumentacije, lako je vidljiva povezanost takve “poslovne suradnje” gradonačelnika Barišića i poduzetnika Milana Večkovića. Ona ne staje samo na najmu poslovnog prostora ili međusobnoj kupnji i prodaji zemljišta, već se neke transakcije provode i preko Komunalnog društva Komunalac – u vidu cesija za isporučene robe i usluge – kojemu je gradonačelnik Barišić jedini član Skupštine. Istodobno je Komunalac u stalnim poslovnim i financijskim teškoćama pa mu je u siječnju prošle godine gradonačelnik Barišić odobrio pozajmicu iz proračuna Velike Gorice od 5,000.000 kuna.
GRADONAČELNIK POGODOVAO ŽUŽIĆU NA ŠTETU MALIH PODUZETNIKA
Kaznene prijave protiv gradonačelnika Velike Gorice Dražena Barišića dvije godine nisu bile pokrenute, sve dok glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan nije smijenio državnu odvjetnicu u gradu Velika Gorica, Branku Marčec. Dolaskom Dražena Diklića na čelo tužilaštva događa se brzi obrat i već nakon 30 dana od dolaska na funkciju, Diklić pokreće istrage protiv gradonačelnika Velike Gorice.
Protiv gradonačelnika Velike Gorice Dražena Barišića, stečajnog upravitelja Komunalne infrastrukture u stečaju Damira Mikića te pročelnice upravnog odjela za prostorno planiranje i graditeljstvo grada Velike Gorice Zdenke Cvahte podnešena je kaznena prijava zbog postojanja osnovane sumnje da su napomenuti pogodovali Željku Žužiću iz Velike Gorice kao vlasniku VELKOM-a d.o.o. Naime, prilikom izdavanja rješenja za rekonstrukciju Tržnog centra, Upravni odjel za građevinarstvo i prostorno planiranje izdao je i dozvolu za nov prostor na krovu supermarketa veličine 800m2, bez dobivanja suglasnosti svih vlasnika Tržnog centra, te su tako pogodovali Žužićevom stvaranju profita od najmanje €1.600.000.
Investitor VELKOM d.o.o. predočio je Upravnom odjelu da su suvlasnici na tržnom centru – Grad Velika Gorica, VELKOM d.o.o., odnosno Komunalna infrastruktura u stečaju, Pekara Still i Zlatko Dugonjić te Ante i Zdenka Marijan – što nije točno. Osim spomenutih, suvlasnici Tržnog centra su još i vlasnici sedamdeset poslovnih prostora, od kojih Upravni odjel nije tražio nikakvu suglasnost. Upravo tih 70 suvlasnika su još u lipnju 2012.g. gradonačelniku i Odjelu za prostorno planiranje iznijeli svoj problem. Stečajni upravitelj Damir Mikić nije im dao tabularnu ispravu, dok su pekarna Still te Zdenka i Ante Marijan svoju dobili. Neizdavanje tabularne isprave opravdao je stečajnim postupkom VELKOM d.o.o. koji je u tijeku. Po tome je jasno da stečajni upravitelj svjesno zaobilazi zakon, uskraćujući tabularnu ispravu samo onima koji bi mogli uskratiti svoju suglasnost izgradnji novog prostora Tržnog centra u vlasništvu Željka Žužića.
Vlasnici poslovnih prostora koji se protive takvoj Žužićevoj „rekonstrukciji“ tržnog centra obratili su se gradonačelniku Draženu Barišiću i pročelnici Upravnog odjela, kao i članovima gradskog Vijeća koje je formiralo posebno Povjerenstvo kojemu je dana zadaća raščistiti nastalu situaciju u Tržnom centru. No, suprotno odlukama gradskog Vijeća, gradonačelnik i upravni Odjel odobrili su izgradnju bez tabularnih isprava koje su potrebne za upis u zemljišnu knjigu.
Usprkos tome što su gradonačelnik Barišić i pročelnica Cvahte bili upoznati s neizdavanjem tabularnih isprava svim vlasnicima poslovnih prostora, kojim postupkom se izbjeglo traženje suglasnosti 70 suvlasnika, Upravni odjel za prostorno planiranje i graditeljstvo izdao je rješenje za gradnju spornog prostora u vlasništvu Željka Žužića. Štoviše, gradonačelnik Barišić uklonio je i mogućnost prava na žalbu na takovo rješenje Odjela. Očito je posredovanje gradonačelnika u korist Željka Žužića koji je tako dobio prostor od 800m2 u vrijednosti od najmanje €1.600.000. Izdavši tabularne isprave samo pet a ne svih sedamdeset i pet vlasnika poslovnih prostora Tržnog centra, pravno se zaobišlo traženje suglasnosti sviju suvlasnika i počinilo kazneno djelo utjecanja i svjesnog skrivanja činjenica od pravnih institucija.
Dogradnja trgovačkog centra Billa unutar postojećeg tržnog centra u Velikoj Gorici izazvala je mnoge prijepore u javnosti. Nezadovoljni mali vlasnici poslovnih prostora i prodavači na zelenoj tržnici su se, nakon niza neuspješnih pokušaja kod gradonačelnika da zaštite svoje interese, obratili Gradskom vijeću Grada Velike Gorice, koje je temeljem njihova zahtjeva i negodovanja javnosti na svojoj 24.sjednici održanoj dana 16.svibnja 2012.godine osnovalo Povjerenstvo, čija je zadaća bila prikupiti sve relevantne podatke vezane uz nastalu situaciju, te po mogućnosti pronaći rješenje ovog spora. Povjerenstvo je održalo sedam sjednica, kojima su uz zainteresirane strane i članove Povjerenstva nazočile i pročelnica Zdenka Cvahte i djelatnica ureda gradonačelnika Nikolina Nežić. Temeljem utvrđenih činjenica Povjerenstvo je na burnoj 28.sjednici Gradskog vijeća, održanoj dana 10.kolovoza 2012.g., donijelo Zaključak o izmještanju zelene tržnice (Službeni glasnik GVG br.6/12).
Rasprava vođena na sjednici Vijeća bila je vrlo burna o čemu postoji pisani zapis. Uglavnom, rasprava je vođena na način da su vrsni pravnici, predsjednica Vijeća Vesna Škare Ožbolt, dipl.iur. te vijećnica i saborska zastupnica Vesna Fabijančić Križanić, dipl.iur. neoborivim argumentima uvjeravale djelatnice gradske uprave Zdenku Cvahte i Nikolinu Nežić da su i izvanknjižni vlasnici sudionici upravnog postupka izdavanja rješenja o gradnji. Iz nastupa gradskih djelatnica bilo je vidljivo da Zdenka Cvahte, dipl.ing.arh., nije baš sklona tumačenjima Nikoline Nežić, dipl.iur., te se opravdavala time da ona radi stručni dio posla, a pravne upute daje ured gradonačelnika.
Krajem sjednice Zdenki Cvahte je čak pozlilo, tako da je pozvana hitna pomoć. Iz svega je vidljivo da su i u samoj gradskoj upravi postojale nesuglasice oko navedenog predmeta. Daljnji tijek događanja potvrđuje sumnje javnosti, jer je za vrijeme godišnjih odmora izdano Rješenje o gradnji, s time da je gradonačelnik svojim odricanjem od prava žalbe, omogućio da isto postane pravomoćno u najkraćem roku, čime je derogirao Zaključak predstavničkog tijela usvojen na sjednici od 10.kolovoza 2012. Samo izdavanje rješenja proteklo je kaotično, što je vidljivo iz činjenice da je na traženje predsjednice Vijeća da joj se mailom dostavi tekst Rješenja, u 11.02 sati 20.08.2012. dostavljeno jedno Rješenje, a istog dana u 12.44 sati dostavljen mailom ispravak tog Rješenja. Prvo se od drugog razlikuje u činjenici da je u prvom rješenju u rubrici „dostaviti“ pod brojem 6 naveden Zvonimir Andabak (jedan od podnositelja prvotne kaznene prijave u predmetu Tržni centar), a u drugom je ista osoba navedena u rubrici „o tome obavijestiti“. Razlika je dakako velika, jer u prvom slučaju je Zvonimir Andabak stranka u postupku, a u drugom samo dobiva obavijest o Rješenju. Andabak je jedan od onih sedamdeset izigranih vlasnika poslovnih prostora od kojih se izbjegla zatražiti suglasnost o gradnji. Gospodin Andabak nam je potvrdio da je svojevremeno kupio poslovni prostor i tek nedavno uspio dobiti tabularnu ispravu da bi uknjižio svoje vlasništvo: „ Tabularnu ispravu o vlasništvu mog poslovnog prostora dobio sam tek nedavno, kao i mnogi drugi isključivo iz razloga da ne bi ometali Žužićevu gradnju, jer se Željko Žužić uspio dogovoriti sa par vlasnika u Tržnom centru kako bi izgradio supermarket Billa, ali nas 70 nije dobilo tabularne isprave na vrijeme, pa na taj način nismo mogli biti upitani za suglasnost. Isto tako tvrdim da Žužić u Tržnom centru uzurpira zajedničke prostorije, a mi moramo plaćati pričuvu njegovom poduzeću zaduženom za održavanje sanitarnog čvora koji je pun fekalija. Što se tiče same gradnje supermarketa i održavanja Tržnog centra, ovo sve se ne bi moglo usporediti niti sa Hrelićem. U svojoj radnoj praksi kao inspektor susretao sam se često sa nepravilnostima u gradnji, ali ovako nešto nikad nisam vidio. Gradonačelnik, iako upozoren od svih nas na nezakonito ponašanje Žužića i Grada nije reagirao, već je umjesto pokretanja odgovarajućeg postupka sve nas uvjeravao da će to biti preskupo te da je bolje odustati od pravnog postupka“.
Potvrdu da su vijećnici Gradskog Vijeća kao predstavničkog tijela, čije je zaključke izigrao tadašnji i sadašnji gradonačelnik Barišić, bili u pravu, dalo je i resorno ministarstvo, poništavajući donešeno Rješenje uz obrazloženje da izvanknjižni vlasnici svakako trebaju biti ravnopravni sudionici upravnog postupka izdavanja Rješenja o gradnji. Želeći umanjiti svoju odgovornost, gradonačelnik je pisanim putem istoga dana (30.08.2012.) zatražio mišljenje Ministarstva uprave o zakonitosti Zaključka Gradskog Vijeća, no ni odgovor tog Ministarstva od 19.09.2012.godine ne ide mu u prilog.
Postoji opravdana sumnja da je gradonačelnik Barišić počinio kazneno djelo trgovanja utjecajem, što proizlazi iz ponašanja same Zdenke Cvahte, koja za svoje postupanje kao opravdanje navodi pravne upute dobivene od Nikoline Nežić, djelatnice Ureda gradonačelnika. Obje su nagrađene za svoju pristranost i naklonjenost gradonačelniku: Nikolini Nežić je Grad platio školovanje na MBA Akademiji u iznosu od cca € 9.000,00 dok pročelnica Cvahte ima (zajedno s dodacima) daleko veća primanja od ostalih pročelnika gradske uprave. Općepoznata je činjenica da se bez odobrenja i znanja gradonačelnika ne može zaposliti niti čistač ulica, tako da se gradonačelnikovo trgovanje utjecajem proteže kroz sve pore rada gradske uprave i trgovačkih društava i ustanova u vlasništvu Grada. Po svemu tome vladavina Dražena Barišića u Velikoj Gorici ima sva obilježja „lokalnog šerifa“. Športski djelatnici volonteri tvrde da sve tvrtke koje nešto rade za Grad imaju obvezu biti donatori NK Gorice, koja kronično grca u raskoraku želja i materijalnih mogućnosti. Isto tako, gradska tvrtka VG Komunalac d.o.o. permanentno živi na pozajmicama Grada, koje se krajem proračunske godine pretvaraju u „povećanje temeljnog kapitala“, jer je jasno da se na način poslovanja koji vodi VG Komunalac d.o.o. te pozajmice ne mogu vratiti. Za poslove za koje je tvrtka registrirana, unajmljuju se podizvođači, umjesto da se koriste kapaciteti tvrtke, te sukladno tome ista ne može ostvariti prihod od poslova koje joj grad dodjeljuje.
Zbog svega navedenog 29.8.2012.g. podignuta je kaznena prijava DORH-u protiv gradonačelnika Velike Gorice Dražena Barišića zbog opravdane sumnje u počinjenje različitih kaznenih djela. Rješenje ove pravosudne trakavice pokrenulo se u tek sad. Barišić ima navodno udjele u radio Sisku, radio Velikoj Gorici, vlasništvu turopoljske televizije i rtl-u Lekenik, tako da se široj javnosti preko medija prikazuje kao dobročinitelj, a isto je tako zanimljivo da je nekoliko godina zaredom kupovao nekretnine u vrijednosti većoj od 100.000,00kn što nikako nije u skladu s njegovim primanjima.
Skandal: Gradonačelnik miljenici plaćao školovanje
Gradonačelnik Velike Gorice oko kojeg se lome koplja u zadnje vrijeme prema prosudbi novinara našeg tjednika, imao je samo jednu vodilju u svojem mandatu, novac. Njegovo stupanje na bilo koju vodeću dužnost imalo je za cilj materijalnu korist. Za grad ili pojedinu tvrtku to je bilo poražavajuće. Popularni Radio Velika Gorica od velikog giganta i vodeće radio stanice ove zemlje postao je prosječan radio, njegovim dolaskom na radio i organiziranjem radija. Gradska uprava umjesto efikasnosti, postala je mjesto uhljeba njegovim dolaskom. U prijevodu na matematički jezik to znači napredak u broju novih radnih mjesta. Tonino Picula imao je osamdesetak zaposlenih u svojoj gradskoj upravi, dok je Barešić „podebljao“ broj radnih mjesta na duplo više ljudi zaposlenih u gradskoj upravi. Njegov opravdavajući razlog je glasio; „ kako je to zbog izvlačenje novaca iz europskih fondova“. Novih investicija nema, ali broj novozaposlenih njegovim dolaskom je duplo veći. Kada zbrojimo plaće 80 ljudi više u godinu dana, dolazimo do vrtoglavih brojki nečije neučinkovitosti. Svima je jasno kako ušteda na plaćama godišnje može biti dobra investicija u trenucima velike krize.
Sam Barišić došao je na vlast optužujući Tonina Piculu za malverzacije i prijetnjom kaznenog gonjenja Picule. Kako to danas izgleda? Pršte kaznene prijave na sve strane, danas mnogi baš Barešića optužuju za kriminal, a brojke protiv Barišića su neumoljive. Piculu je Barišić napao oko gradnje sportske dvorane, 29. svibnja 2009. godine, tadašnji gradonačelnik Tonino Picula s građevinskom tvrtkom Gradnja d.o.o. iz Osijeka sklopio ugovor o gradnji sportske dvorane sa prometnom i komunalnom infrastrukturom na iznos od 14.439.492,44 kune. Dražen Barišić je 06. srpnja 2009. godine Općinskom sudu u Velikoj Gorici podnio tužbu sa zahtjevom da se utvrdi ništavnost ugovor bivšeg gradonačelnika Picule i Gradnje d.o.o., koji je navodno bio suprotan Zakonu o postupku primopredaji vlasti. Tužba se odnosila na pravilo da se pred izbore i za vrijeme predizborne kampanje ne smiju sklapati ugovori i donositi odluke koje bi mogle imati trajne posljedice po Grad. Danas kada sagledamo cijelu situaciju oko dvorane dolazimo do sasvim drugih razloga poništenja ugovora, Barišić je htio drugog investitora, a time vjerojatno i pogodovanje novom investitoru.
To proizlazi iz činjenice kako je Gradnja Osijek pristala na novi ugovor sa gradom Velikom Goricom, dolaskom Barišića na vlast,jer uvjeti navodno nisu bili dobri za grad i očekivala je novi ugovor poslovne suradnje. Barišić je to zamislio drugačije i htio je otvoriti novi natječaj, znači uvesti u utrku za gradnju dvorane nove izvođače iako je postojao investitor i taj investitor je u duhu poslovnih odnosa samo htio revidirati sporne stavke ugovora, novim ugovorom. I zato je prvotno potpisala Gradnja Osijek predugovor, prije novoga ugovora.
Gradnja Osijek je mislila da se Predugovorom osigurala, kako će s gradom potpisati identičan ugovor, ali se prevarila. Kad je prvotni ugovor postao ništavan, Barišić se oglušio o zahtjeve Gradnje Osijek da potpišu novi ugovor, za kojeg je Barišić ranije tvrdio da je čista formalnost. Kada je Gradnja Osijek pristala na poništenje prvotnog ugovora, Barišić je pogazio obećanje i Predugovor. Time je pokazao kakav mu je poslovni moral i na što je sve spreman u ostvarivanju svojih interesa.„Grad Velika Gorica zloporabom prava i pravnim nasiljem“, 04. studenog 2009. godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavljuje poziv za nadmetanje za izgradnju sportske dvorane u Gorici, što je suprotno Zakonu. Gradnja Osijek od Državne komisije za kontrolu javne nabave ishođuje 10. prosinca privremenu mjeru zabrane nastavka postupka javne nabave za gradnju sportske dvorane.
Na kraju Gradnja Osijek USKOK-u podnosi protiv gradonačelnika Dražena Barišića, zakonitog zastupnika Grada Velike Gorice, kaznenu prijavu „radi osnovne sumnje u izvršenje kaznenog djela prijevare i zloporabe položaja i ovlasti“. Trakavica na kraju završava pristajanjem Barišića na novi ugovor i prepuštanje gradnje Gradnji Osijek. U svezi same gradnje bivši gradonačelnik Tonino Picula ostavio je u gradskoj blagajni 15 milijuna kuna. Znači grad je imao sredstava za gradnju. I nije stajala tvrdnja Barišića prije stupanja na vlast kako su sumnjivi poslovi i sumnjivo pogodovanje maslo Tonina Picule. Uostalom Barišić nije odustao od gradnje dvorane, već je nastavio gradnju. Taj novac ostavljen u blagajni poslije Picule je Barišić potrošio, a za gradnju dvorane podigao je krediti od 21 milijun kuna. Znači 15 milijuna je potrošio, a samu gradnju podigao u troškovima za 6 milijuna kuna. Kada sve saberemo u brojkama vidimo ogromnu štetu nastalu tom investicijom, potrošenim sredstvima, te nepotrebnim kreditiranjem. Ako još dodamo kašnjenje radova, greške investitora, loše napravljen posao u nekim djelovima, šteta po građane Velike Gorice je još veća.
Dražen Barišić nije bolje postupao niti u nekim drugim situacija raspolažući gradskom imovinom, što ćemo isto iznijeti u ovom članku, a time se čini da je zapravo pokrenuta nova „fimimedija“.
Za vrijeme proslave Nove godine grad Velika Gorica je isplatio turističkoj zajednic 2012. godine 300 000 kuna za postavljanje bine i plaćanje koncerta. Treba reći da je postavljanje bine i najam iste naplaćeno 86 000 kuna. Bina nije ništa posebno, nekih 150 m2 veličine, u jednom drugom slučaju naplaćeno je svega 10 000 kuna za tako nešto. Najam tepiha za jedan dan grad je platio 9 000 kuna, pa se čini da jedan tepih vrijedan je kraljevske obitelji. Pjevačica Vanda Winters za jednu do dvije otpjevane pjesme isplaćen je honorar 12 000 kuna, a na tom honoraru za otpjevanu pjesmu pozavidjeli bi znatno poznatiji pjevači. Grad je šakom i kapom dijelio novac, turistička zajednica provela tu šaradu, a što je najtragičnije; cijela priredba je plaćena dva puta. Prema dokumentaciji koju posjedujemo došli smo do frapantnog otkrića kako je grad platio novogodišnji koncert dva puta. Nije bilo dovoljno rasipavanje novaca u ovoj krizi, već je grad isti koncert platio dva puta po 300 000 kuna. Prvi puta preplaćeni koncert od 300 000 kuna isplaćen je turističkoj zajednici, da bi drugi put bio isplaćen na privatne račune tvrtki, koje su isti napravile. Takvo ponašanje je praksa od 2009. godine, plaćaju se tzv. intelektualne usluge, promocija grada, gradske usluge, usprkos 80 novozaposlenih u uredu gradonačelnika i gradskoj upravi. Prema izračunu i procjenama nekih stručnjaka, takvom praksom izvlači se 100 000 kuna mjesečno, što prelazi preko milijun kuna godišnje, a do sada preko 5 milijuna kuna je izvučeno na izmišljene poslove i bizardne usluge.
Pročelnica upravnog odjela za poduzetništvo, investicije i EU fondove, nekdašanja šefica imovine grada N ikolina Nežić došla je na novu ulogu pročelnice za poduzetništvo , iako ima parvni fakultet. A ne ekonomski smjer naobrazbe, što se tražilo u natječaju.
Njoj su isto isplaćene veće sume za njeno obrazovanje, da bi imala adekvatno zvanje i spremu. Naš tjednik je u posjedu računa na 36. 150, 38 kuna na Ekonomskom fakultetu, plaćeno školovanje od grada. Dok na burzi ima koliko želite mladih ljudi sa tom naobrazbom, grad Velika Gorica plaća školovanje svoje službenice, jer je ista miljenica gradonačelnika, a nema adekvatnu naobrazbu. Još bi bilo razumno da su Nežićka i Barišić napravili iz Velike Gorice Paris, a ne da su napravili novu fimimedijsku aferu, pa se sad pročelnica školuje kako do kraja grad iscrpiti.
hop
