Zašto je to tako? Revolucije, ratovi i velike promjene sustava su zapravo pljačka pojedinca i imovine. Svijetom uvijek upravljaju isti ljudi, pa su i naše bake imale uzrečicu; “što glumiš Rockefellera?”
Oni postoje u svim sustavima i svakom društvu. Tako da su sustavi izmišljeni za njih, ne za nas. Vojske brane njih, a ne nas, policija štiti moć, a ne pravdu, sudac je poltron, a ne pravednik. U tom krugu živimo. I jedino prokazivanjem i borbom pobjeđujemo. Kapitalizam, socijalizam, nedoumice za nas, ali za Rockefellere je svaki od tih sustava dobar, jer oni su na vrhu piramide. Moć, novac, uništavanje okoline i ljudi – njihov je zadatak. Ipak, vratimo se u okruženje domaćih rockefellera ili kako ih je opisao Krleža, Glembajevih. ‘Svi su Glembajevi ubojice i varalice i svi su Glembajevi prokleti.’Ignjat je varalica, Leone na kraju drame postaje ubojica; ni jedan od Glembaja ne može nadvladati glembajevsko u sebi. Leone Glembaj prezire sve Glembajeve i sve glembajevsko pa misli da je drugačiji (nalik na svoju majku), no na kraju drame u njemu pobjeđuje njegovo naslijeđe – u trenutku kad ne može savladati svoj bijes i osjećaje, Leone ubija svoju maćehu barunicu Castelli.
Tko su naši Glembajevi? Ivo Josipović, sin partianskog ubojice i naredbodavca djelovao je jako fino i uglađeno, ali kada je počeo gubiti izbore njegove su oči i reakcije jasno pokazale da je sin ubojice. Milanović, početkom rata od ubojice Perkovića unovačeni diplomat – i danas ubija volju za životom cijeloj naciji. Također je sin iz obitelji partizanskih prevaranta, verbalni i općenito gledano nasilnik, koji vrijeđa sve oko sebe, a koliko je dobar diplomat pokazao je neki dan kod predsjednice, kada se odbio slikati se sa njom. U ratu bi ova dvojica bili klasični Glembajevi.
Tko su nam susjedi? Tomislav Nikolić – ubojica iz Antina koji je ubijao hrvatske civile i Aleksandar Vučić – ubojica sa židovskog groblja u Sarajevu. Njihov mentor Šešelj je najveće zlo regije, organizator ubijanja cijele nacije. Koliko je odvratno nasilan pokazao je Kolindi Grabar Kitarović kada je nasilno nju ljubakao tri puta, a da nije bilo kamera još bi ju i silovao. Pusićkin rođak je ubijao na Trgu Bana Jelačića, sjećamo se još prosinačkih žrtava. Iz takve zločinačke obitelji ona besramno proziva Hrvate za genocid u BiH. Mesićev otac je bio sitni provokator i špija i gle čuda u što se Stipica pretvorio… Kako opstati u tom košmaru ubojica?
U medijima rade sinovi srpskih oficira i oficiruša koji sve progresivno uništavaju, lažu i prikazuju stvari nestvarno lošima. To znači da imamo i ubojice riječima. Vlasnik Dnevnog kao desničarskog glasila zaštićen je za svoj porezni kriminal od ljevičarske vlade, a radi se o dugu preko 60 milijuna eura. Linić je oprostio puste milijune duga EPH i tako spasio Pavića i njegovo protudržavno piskaranje, a sada taj isti Pavić, koji je upropastio EPH drži Telegram. Sve se to jako dobro vidi, jer smo primitivno društvo u kojem se lopovi ne skrivaju, već otvoreno hvale, baš kao što i ubojice na vlasti koje hvale svog glavnog mentora zločinca Tita.
Zašto su mediji i iz drugih razloga uz najgoru vlast u državi? Neki da bi obranili porezne prevare, neki da bi obranili svoje krađe…a narod ko šiša…
Vlast ih štiti dok su protiv HDZ-e. Do tada narod plaća njihove dugove, a SDP oprašta dugove. Po takvim medijima oni nisu lopovi, oni su štit od lopova. Hrvatski model medijske demokracije. Mediji štite ubojice, sinove od ubojica, brane zločine tih istih ubojica i stalno traže ustaše po Saboru. A Sabor pun crvenih knjižica i crvenih ubojica. Privreda prepuna crvenih lopova. Krivac je uvijek onaj kojeg nema.
Igor Drenjančević