Na temelju optužnice Haškog Tribunala protiv troje visokih sadašnjih ili bivših dužnosnika zločinačke Šešeljeve Srpske radikalne stranke od Srbije se zahtijeva hitno izručenje Vjerice Radete, Petra Jojića i Jove Ostojića. Oni se terete da su u okviru redovite procedure kaznenog postupka protiv Vojislava Šešelja izravno prijetili, zastrašivali i nudili goleme svote novaca potencijalnim svjedocima. Time su izravno utjecali na njihovo svjedočenje, što je bjelodano i dokazano nakon jednog u nizu suđenja ratnom zločincu i idejnom vođi četničke bande razbojnika Vojislavu Šešelju. Sud u Haagu je potvrdio kako raspolažu materijalnim dokazima da su dva svjedoka haškoga suda dobili na ruke novac od radete, Jojića i Ostojića. Svjedocima su davali naručene odgovore na postavljena pitanja, te su svjedoci za uzvrat dobivali i novčane nagrade u visini od 500 eura mjesečno od Radete, Jojića i Ostojića. Tim činom su dva zastrašena i ucjenjena svjedoka počinila kazneno djelo davanja lažnog iskaza pred sudom, unatoč položenoj zakletvi pred istim Međunarodnim sudom kako će davati samo istinite iskaze. Međunarodni sud može pokrenuti postupak u svezi nepoštivanja suda protiv onih lica što svjesno i hotimično ometaju provođenje pravde, a isti sud smatra integritet svojih postupaka i sigurnost svojih svjedoka ključnim elementima vladavine prava. To je tako pravno definirano, ali u praksi rada suda u Haagu je prvi element zaštite svjedoka pao na ispitu u nizu slučajeva i Šešeljevi radikali, sad optuženi od strane suda u Haagu, samo su neki u brojnome nizu onih što su neovlašteno i protuzakonito prijetili i ucjenjivali potencijalne svjedoke.Zanimljivo je kako su svi spomenuti srpski radikali obnašali ili još uvijek imaju visoke dužnosti u sklopu djelovanja SRS-a. Vjerica radeta, po zanimanju pravnica iz Livna je član predsjedavajućega kolegija SRS-a. Od 2008 pa do 20012. bila je i narodni zastupnik svoje ekstremne i fašističke radikalne stranke. Iskoristila je aktivno bavljenje politikom radi osobnih interesa i brzog bogaćenja, kao i mnogi poput nje. Tako je još devedesetih u vrijeme vladavine pokojnoga Mirka Marjanovića, Miloševićevoga ratnog premijera, Vjerica Radeta protuzakonito stekla vlasništvo nad četiri stana, no ona je to sve demantirala i javno prizanla da posjeduje samo jedan trosobni stan u zemunu. U zemunskoj općini ona je dugo bila i općinska tajnica, a u srbijanskoj Skupštini i članica odbora za ustavna pitanja, za pravosuđe i zakonodavni odbor. Bila je i zamjenica ministra pravde i nakon formalnog i fiktivnog razlaza Šešelja sa Vučićem i Nikolićem 2008. godine u Srbiji se pročula skupa sa stranačkom kolegicom Natašom Jovanović kao Šešeljeva produžena ruka. Bacala je javno u Skupštini kletve na račun do tad i njoj omiljenog četničkog vojvode i nekažnjenog ratnog zločinca Tomislava Nikolića. Ništa manje nije opskuran ni lik bivšega saveznog ministra pravcde u srbijanskoj ratnoj vladi iz doba Miloševića. Radi se o , također, optuženom Petru Jojiću, čije izručenje Haag zahtijeva u najkraćem mogućem roku. On je kao ministar pravde od 1999 – 2000. prostačkim i primitivnim psovkama vrijeđao sa skuštinske govornice u Beogradu Carlu Del Ponte, a sve u svezi njezinog otvorenog pitanja o stupnju suradnje tadašnje samozvane Jugoslavije i Haškog Tribunala. On je s pozicije visokog državnog dužnosnika na sve načine opstruirao suradnju Srbije sa sudom u Haagu. Jojić je u tri navrata bio narodni zastupnik u srbijanskom parlamentu i to 2003, 2007. i 2008. godine. Bio je i član odbora za ustavna pitanja, baš kao i Vjerica Radeta, kao i u odborima za pravosuđe i upravu. Petar Jojić je i aktivni član srpsko – izraelskog društva prijateljstva.
Napokon, tu je i neizbježni i krvoločni treći član trilinga lica s međunarodnih tjeralica, a u pitanju je četnički vojvoda Jovo Ostojić. Taj teški ratni zločinac, kome Hrvatska, nažalost, nije imala prigodu suditi za ratne zločine počinjene na teritoriju Hrvatske, sad je pred vratima suda u Haagu. Njega je još u svibnju 1993. Šešelj prglasio četničkim vojvodom, a Ostojić je u hramu Svetoga Trifuna u Beogradu za četničke vojvode proglasio još i Gojka Rabrenovića i Milisava Aćimovića. Ostojić je bio sudionik srbijanskih osvajačkih ratova u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Od 1991 – 93. aktivno je sudjelovao u ratu u Hrvatskoj, a od 1993 – 95. u ratu u Bosni i Hercegovini. Iz njegove rodne Prigrevice u srbijanske paravojne postrojbe regrutiran je veliki borj četnika. Pored Slavka Aleksića, Mitra Maksimovića i Čeka Dapčevića, on se smatra jednim od nakrvožednijih četničkih koljača tijekom ratova devedesetih. U knjizi “Haški svjedok” ziskanoj 2006. Jovo Ostojić je podrobno opisao vlastitu ulogu u ratovima, zbog koje ga i sud sad goni i traži njegovo uhićenje. Tu je i njegova ispovijest o razgovorima sa tužiteljima Međunarodnog suda iu njezinoj ispostavi u beogradskom uredu u ulici Jevrema Grujića, gjde je sjedište ICTY -a u Srbiji. Jovo Ostojić je odbijao svaku suradnju sa tužiteljima koji su mu šponudili ulogu krunskoga svjedoka protiv Miloševića, šešelja i Gorana Hadžića. Jovo Ostojić je sudjelovao i u prvom velikom četničkom zločinu u Hrvatskoj, kada je u travnju 1991. u Borovu selu ubijen iz postavljene četničke zasjede veliki broj hrvatskih redarstvenika. Šteta je što takvom zlikovcu Hrvatska nikad nije imala priliku suditi u Zagrebu. Šešelj se u povodu svega ovoga očitovao ultimatumom Vučiću i Nikoliću da ne smiju isporučiti Haagu niti jedno od tri spomenuta licva s haških tjeralica. Za očekivati je da ga njegovi ućenici poslušaju.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
