HOP

Haški sud zatražio od Srbije uhićenje troje visokih dužnosnika Šešeljeve SRS

Na temelju optužnice Haškog Tribunala protiv troje visokih sadašnjih ili bivših dužnosnika zločinačke Šešeljeve Srpske radikalne stranke od Srbije se zahtijeva hitno izručenje Vjerice Radete, Petra Jojića i Jove Ostojića. Oni se terete da su u okviru redovite procedure kaznenog postupka protiv Vojislava Šešelja izravno prijetili, zastrašivali i nudili goleme svote novaca potencijalnim svjedocima. Time su izravno utjecali na njihovo svjedočenje, što je bjelodano i dokazano nakon jednog u nizu suđenja ratnom zločincu i idejnom vođi četničke bande razbojnika Vojislavu Šešelju. Sud u Haagu je potvrdio kako raspolažu materijalnim dokazima da su dva svjedoka haškoga suda dobili na ruke novac od radete, Jojića i Ostojića. Svjedocima su davali naručene odgovore na postavljena pitanja, te su svjedoci za uzvrat dobivali i novčane nagrade u visini od 500 eura mjesečno  od Radete, Jojića i Ostojića. Tim činom su dva zastrašena i ucjenjena svjedoka počinila kazneno djelo davanja lažnog iskaza pred sudom, unatoč položenoj zakletvi pred istim Međunarodnim sudom kako će davati samo istinite iskaze.  Međunarodni sud može pokrenuti postupak u svezi nepoštivanja suda protiv onih lica što svjesno i hotimično ometaju provođenje pravde, a isti sud smatra integritet svojih postupaka i sigurnost svojih svjedoka ključnim elementima vladavine prava. To je tako pravno definirano, ali u praksi rada suda u Haagu je prvi element zaštite svjedoka pao na ispitu u nizu slučajeva i Šešeljevi radikali, sad optuženi od strane suda u Haagu, samo su neki u brojnome nizu onih što su neovlašteno i protuzakonito prijetili i ucjenjivali potencijalne svjedoke.
Zanimljivo je kako su svi spomenuti srpski radikali obnašali ili još uvijek imaju visoke dužnosti u sklopu djelovanja SRS-a. Vjerica radeta, po zanimanju pravnica iz Livna je član predsjedavajućega kolegija SRS-a. Od 2008 pa do 20012. bila je i narodni zastupnik svoje ekstremne i fašističke radikalne stranke. Iskoristila je aktivno bavljenje politikom radi osobnih interesa i brzog bogaćenja, kao i mnogi poput nje. Tako je još devedesetih u vrijeme vladavine pokojnoga Mirka Marjanovića, Miloševićevoga ratnog premijera, Vjerica Radeta protuzakonito stekla vlasništvo nad četiri stana, no ona je to sve demantirala i javno prizanla da posjeduje samo jedan trosobni stan u zemunu. U zemunskoj općini ona je dugo bila i općinska tajnica, a u srbijanskoj Skupštini i članica odbora za ustavna pitanja, za pravosuđe i zakonodavni odbor. Bila je i zamjenica ministra pravde i nakon formalnog i fiktivnog razlaza Šešelja sa Vučićem i Nikolićem 2008. godine u Srbiji se pročula skupa sa stranačkom kolegicom Natašom Jovanović kao Šešeljeva produžena ruka. Bacala je javno u Skupštini kletve na račun do tad i njoj omiljenog četničkog vojvode i nekažnjenog ratnog zločinca Tomislava Nikolića. Ništa manje nije opskuran ni lik bivšega saveznog ministra pravcde u srbijanskoj ratnoj vladi iz doba Miloševića. Radi se o , također, optuženom Petru Jojiću, čije izručenje Haag zahtijeva u najkraćem mogućem roku. On je kao ministar pravde od 1999 – 2000. prostačkim i primitivnim psovkama vrijeđao sa skuštinske govornice u Beogradu Carlu Del Ponte, a sve u svezi njezinog otvorenog pitanja o stupnju suradnje tadašnje samozvane Jugoslavije i Haškog Tribunala. On je s pozicije visokog državnog dužnosnika na sve načine opstruirao suradnju Srbije sa sudom u Haagu. Jojić je u tri navrata bio narodni zastupnik u srbijanskom parlamentu i to 2003, 2007. i 2008. godine. Bio je i član odbora za ustavna pitanja, baš kao i Vjerica Radeta, kao i u odborima za pravosuđe i upravu. Petar Jojić je i aktivni član srpsko – izraelskog društva prijateljstva.
Napokon, tu je i neizbježni i krvoločni treći član trilinga lica s međunarodnih tjeralica, a u pitanju je četnički vojvoda Jovo Ostojić. Taj teški ratni zločinac, kome Hrvatska, nažalost, nije imala prigodu suditi za ratne zločine počinjene na teritoriju Hrvatske, sad je pred vratima suda u Haagu. Njega je još u svibnju 1993. Šešelj prglasio četničkim vojvodom, a Ostojić je u hramu Svetoga Trifuna u Beogradu za četničke vojvode proglasio još i Gojka Rabrenovića i Milisava Aćimovića. Ostojić je bio sudionik srbijanskih osvajačkih ratova u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Od 1991 – 93. aktivno je sudjelovao u ratu u Hrvatskoj, a od 1993 – 95. u ratu u Bosni i Hercegovini. Iz njegove rodne Prigrevice u srbijanske paravojne postrojbe regrutiran je veliki borj četnika. Pored Slavka Aleksića, Mitra Maksimovića i Čeka Dapčevića, on se smatra jednim od nakrvožednijih četničkih koljača tijekom ratova devedesetih. U knjizi “Haški svjedok” ziskanoj 2006. Jovo Ostojić je podrobno opisao vlastitu ulogu u ratovima, zbog koje ga i sud sad goni i traži njegovo uhićenje. Tu je i njegova ispovijest o razgovorima sa tužiteljima Međunarodnog suda iu njezinoj ispostavi u beogradskom uredu u ulici Jevrema Grujića, gjde je sjedište ICTY -a u Srbiji. Jovo Ostojić je odbijao svaku suradnju sa tužiteljima koji su mu šponudili ulogu krunskoga svjedoka protiv Miloševića, šešelja i Gorana Hadžića. Jovo Ostojić je sudjelovao i u prvom velikom četničkom zločinu u Hrvatskoj, kada je u travnju 1991. u Borovu selu ubijen iz postavljene četničke zasjede veliki broj hrvatskih redarstvenika. Šteta je što takvom zlikovcu Hrvatska nikad nije imala priliku suditi u Zagrebu. Šešelj se u povodu svega ovoga očitovao ultimatumom Vučiću i Nikoliću da ne smiju isporučiti Haagu niti jedno od tri spomenuta licva s haških tjeralica. Za očekivati je da ga njegovi ućenici poslušaju.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda