Vučić u strahu od početka pregovora Srbije s EU i otvorenja prvog poglavlja o priznanju Kosova

Prijetvorni srbijanski premijer Aleksandar Vučić našao se u vremenskom tjesnacu uoči otvorenja početnog poglavlja u pregovorima Srbije s Europskom unijom o njezinom pristupanju toj organizaciji.Dosljedan svojoj demagogiji i licemjerju, Vučić je kao lažni moralist posegnuo u ovom trenutku za jednim iznenadnim adutom. Kao dar s neba stigla mu je aktualna afera još uvijek zvaničnog ministra obrane Bratislava Gašića i njegov neviđeni ispad prema novinarki i dopisnici televizije B92 Zlatiji Labović iz Kruševca, kojoj je Gašić tijekom intervjua otvoreno ponudio seks. Taj skandal ministra obrane Vučić želi na tipično bizantski način iskoristiti za sebe kao jeftino i prozirno pokriće za uvjetno ponuđenu ostavku na mjesto premijera. On je koliko jučer glasno i jasno poručio da će dati neopozivu ostavku ako Gašić ne bude smijenjen zbog spomenutoga skandala. Međutim, tko god bolje poznaje situaciju, svakako nije lakovjeran i u tolikoj mjeri navian da bi mogao pomisliti da bi Vučić napustio mjesto najmoćnijeg političkog utjecaja u Srbiji radi Gašićevog izgreda.

U pozadini je nešto drugo i sasvim konkretno. Polovicom prosinca na početku pregovora Srbije o pristupanju Europskoj uniji.Najprije će se razgovarati o poglavlju 35 koje izričito traži od Srbije priznanje neovisnosti Kosova. Vučić je svjestan da bi i on ili bilo koji drugi srbijanski političar u narodu bio obilježen žigom izdajnika ako bi u pregovorima potpisao papir o  neizbježnom priznanju Kosova. Srbi se tvrdoglavo i nerazumno i dalje drže svoje spike kako je to tobože dio Srbije, ali rok uporabe takvih pustih i praznih priča je pri kraju, točnije potrajat će najdalje do petnaestoga prosinca kad se zakazan prvi dan početka preliminarnih pregovora. I Vučić sad unaprijed traži odstupnicu. Želio bi vruć krumpir predati u ruke netkom drugom, kako bi mogao u očima naroda on mogao ostati zapamćen kao veliko srpski domoljub, a drugome podvaliti vlastitu političku obvezu.To bježanje od političke odgovornosti nije samo Vučićev specijalitet, jer su u bližoj ili daljoj prošlosti i mnogi drugi srbijanski političari rabili slične metode. Sad je malo zakasnio s takvim planom, jer vrijeme već curi, a pregovori će otpočeti za pet dana i nema vremena i prostora za takvu vrstu političke akrobatike. Dakako, Vučiću nikako nije palo na pamet izjaviti nešto slično prije samo nekoliko mjeseci, ili najdalje pola godine unatrag, a tad je isto kao i sad bilo jakih razloga da ponudi ostavku.

Nije do zaokreta u Vučićevu mozgu došlo kad je taj isti Bratislav Gašić bio sudionik nekoliko afera koje su potresale Srbiju.Tad nije ni pomišljao ponuditi ostavku na premijersko mjesto, iako je bilo bezbroj razloga.Svim silama je Vučić branio Gašića i kad je bila očita njegova odgovornost prilikom pada vojnog helikoptera u Batajnici, ili kad je taj isti Gašićodbio da sukladno zakonu, dostavi ombudsmanu Saši Jankoviću informacije o naširoko poznatom incidentu i sukobu srpskih redarstvenika s Andrejem Vučićem, bratom Aleksandra Vučića tijekom LGBT parade održane lani u Beogradu. Isto tako težak prestup napravio je Gašić i kad nije pravodobno dostavio obavijesti ombudsmanu Jankoviću o protuzakonitom prisluškivanju oporbenih stranaka, kao i ljudi uposlenih u pravosuđu. Gašiću se na teret stavlja i velika novčana pljačka u razdoblju od 2009. do 2014. godine. Za tih pet godina on je iz gradskog proračuna njegovog grada življenja Kruševca samovoljno usmjerio 14, 3 milijuna dinara za tamošnju televiziju koja je u njegovom vlasništvu. Napokon, tu je i Gašićev kronični spor s načelnikom glavnog stožera srpske vojske generalom Ljubišom Dikovićem. Toga visokog časnika srpske vojske, kojeg Nataša Kandić i Fonda za humanitarno pravo tereti za počinjene ratne zločine nad albanskim civilima na Kosovu u ratu 1999, podupire osobno srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, dok iza Gašića stoji Vučić. I premda Vučić kao premijer nema ovlasti nad vojskom, on se preko svoga čovjeka od najvećeg povjerenja Bratislava Gašića, uplitao u pitanja kontrole nad vojskom. Primjerice, vojna vježna “Štit” održana je u nazočnosti Vučića, ali ne i Nikolića koji je bojkotirao vojnu vježbu ljut što se Vučić miješa u personalna pitanja i kadroviranje u vojsci. Po slovu zakona, Nikolić je kao predsjednik države glavni zapovjednik vojnih snaga, ali i progodom vojne vježbe “Štit” na djelu se pokazalo nešto posve drugo. Dugo su sijevale varnice između Gašića i Dikovića kao dvije produžene ruke Vučića i Nikolića, te se kroz sukob dvojice vojnih čelnika prelamao u pozadini sukob Vučića i Nikolića. Kad se ljudi ogrezli u lopovluku, laži, nemoralu svake vrste i nadasve zajedničkim ratnim zločinima masovnih ubojstava na frontama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nađu okupljeni na tako malom prostoru, željni svi totalne kontrole vlasti, onda su prije ili kasnije njihovi žestoki sukobi nemonovna stvar.

Nagovješteni odlazak Bratislava Gašića s dužnosti ministra obrane uveliko je podijelio tabor vladajućih naprednjaka, ili prema njihovoj nakaradnoj vođenoj politici, bolje reći nazadanjaka. To je i odomaćeni i usvojeni podrugljivi naziv Vučićeve i Nikolićeve stranke u Srbiji. Uz Gašića su, ne računajući prevrtljivog Vučića, još i brojni ministri kao Vulin, Sertić, Lončar, Stefanović, Selaković, ali je i duga niska onih što se vesele njegovom skorom odlasku. Tu su, sem srbijanskog predsjednika Nikolića, još i i utjecajni gradonačelnik Kragujevca Radomir Nikolić, stariji sin Tomislava Nikolića, kao i spomenuti načelnik glavnog stožera vojske Ljubiša Diković, ali i dvije bitne ministrice u Vladi Srbije Zorana Mihajlović i Kori Udovički. Obje imaju svoje osobne razloge. Zorana Mihajlović predvodi prozapadno krilo unutar SNS-a i u stalnim je i neskrivenim kontaktima s veleposlanstvom SAD-a u Beogradu. Mnogi je u Srbiji vide i kao predvodnicu velike stranačke frakcije i buduće političke suparnice i Nikoliću i Vučiću, jer ima potporu Amerikanaca. I zato je bila česta njezina javna polemika i prepirka s Gašićem koji je okrenut Rusima i to i ne taji. E, sad kako vječiti kalkulant Vučić može pomisliti da će prevariti cijeli svijet, posebice SAD i EU, ako i oni znaju da na mjestu ministra obrane drži Gašića, koji važi za ruskog igrača? Normalno, ta igra skrivalica je na dugi rok neodrživa i nemoguća misija i za takovg prevaranta kao što je Vučić. S druge strane, Kori Udovički se, kao i Zorana Mihajlović, obradovala odlasku Gašića. I njezini su motivi osobne prirode. Kad je prije nekoliko mjeseci buknula afera oko vjetroparkova u Srbiji, uz to i skandal oko prisluškivanja razgovora Lidije Udovički i lidera DS-a Bojana Pajtića, Kori Udovički je bila na strani sestre Lidije koja je protuzakonito prisluškivana skupa s liderom oporbene stranke Pajtićem. I tom prigodom Gašić je, kao i sam srbijanski premijer Vučić, sve to prešutjeo, smatrajući da je normalno prisluškivati političke protivnike, no u sve to je kao suprostavljena  opozicijska strana u aferi prisluškivanja, bila upletena i Kori Udovički, iako obnaša ministarsku dužnost u Vladi Srbije.

Sve ove iznesene proturječnosti, brzina promjene mišljenja i političkih strana, nedvosmisleno pokazuje po tko zna koji put da u srbijanskoj politici nema izričitih pravila. Miješa se špil karata u političkom životu Srbije ovisno o trenutačnom stanju na političkoj pozornici i nema nikakve dosljednosti i bilo kakve istrajnosti, niti principijelnih odluka. Nepobitno je da će Vučić skloniti Gašića s funkcije, ali nikako se neće  trajno odreći čovjeka koji mu je svojim utjecajem u unutrašnjosti Srbije bio oduvijek zlata vrijedan igrač u svim predizbornim kampanjama. Gašić je i privatni poduzetnik, ima i vlasništvo u nekoliko lokalnih televizija, ne samo u njegovom rodnom Kruševcu, nego i šire. On je dao nemjerljivo veliki obol u političkom usponu i Vučića i njihove zajedničke SNS stranke, najviše zahvaljujući medijskoj promidžbi u centralnom dijelu Srbije, posebice u svibnju 2012. kad su došli na vlast u Srbiji. I zato će Vučić jamačno sačuvati svog aduta Gašića za neku buduću izbornu kampanju. I njemu, kao i njihovoj stranci, takav čovjek treba, unatoč njegovom primitivizmu i prostakluku koji je javno manifestirao pred novinarkom iz Kruševca Zlatijom Labović. Ipak, ne može ni takav manipulator kao što je Vučić posložiti sve figure kao na šahovskoj tabli onako kako je zamislio i kako mu jedino odgovara. Jer, Gašićev najveći oponent je Nikolićev stariji sin Radomir, koji stoluje na mjestu gradonačelnika Kragujevca. Uz potporu oca, on želi ukloniti Bratislava Gašića iz vrha stranke, jer u njemu vidu glavnoga konkurenta u borbi za prevlast u unutrašnjosti Srbije. Jednostavno, otac i sin Nikolić žele postaviti vlastite kadrove u unutrašnjosti Srbije, a tu im je glavna prepreka Gašić. I kad se sve ovo sagleda, posve je jasno kako vladajuća srbijanska SNS puca po svim šavovima. Njih samo pohlepa za vlašću još drži na okupu, inače bi se ovako oholi u uzajamnim ophođenju na javnoj sceni i do sad već raspali i pocijepali na više novih stranaka. I kako vlada opći kaos unutar vladajućeg SNS-a, dojmi se, barem u ovome času, iluzornim razmišljanje mnogih, navodno upućenih u politička zbivanja u Srbiji, da Vučić, pored svih ovih trzavica u svojoj stranci, još želi stvoriti i jednu umjetnu koaliciju kako bi dodatno razbio oporbu na izvanrednim izborima koji će u Srbiji vjerojatno biti održani u svibnju iduće godine. Okupljanje tenutačno slabo utjecajnih stranaka Borisa Tadića, Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka u jednu koalaciju, koju bi potpomogao medijskm kampanjom i izravnom logistikom sam Vučić, sad se čini neostvarivom zamisli. Svi oni su, kao i vladajući vučićevci i nikolićevci željni dijela vlasti i neprijeprono bi i Tadić i Jovanović i Čanak kolaborirali i s Vučićem ako im on ponudi moguću koaliciju nakon izbora što će biti održani dogodine. Ali, što bi sad proračunatom mangupu Vučiću sad takva kombinacija išla u prilog, kad ionako ima i unutar vlastite stranke nekoliko struja, od kojih se izdvajaju kao tri najveće njegova frakcija, te grupacija oko Tomislava Nikolića i treća oko ministrice Zorane Mihajlović. Srbijanski političari godinama i desetljećima su radili o glavi susjednim narodima i državama, mešetarili i pravili razne spletke, uz sijanje političkih intriga van granica Srbije, sve u sklopu prepoznatljivog velikosrpskog programa. sad je došlo vrijeme kad moraju makar za trenutak zaboraviti na svoje paklene vanjske kombinacije unošenja i izvoza nemira i nereda u susjedstvu, jer se konačno moraju pozabaviti vlastitim problemima. I to mijenja i taktiku i strategiju velikosrba u Beogradu, ali je lakomisleno i pogrešno povjerovati da će ih unutarnji prijepori na duže staze odvratiti od njihovih gadnih kolektivnih misli i zlodjela usmjerenih ka susjedima, kako Hrvatima, tako i svim drugim što graniče sa Srbijom. U tome suludom i neostvarivom projektu ostaju Srbi i dalje jedinstveni, sve dok prvom sljedećom prigodom ne budu, ako ustreba, ponovno dobili pravi, jasan i konkretan odgovor, bilo diplomatski, ili onim drugim sredstvima, kad se politika prestane voditi silom argumenata, nego argumentom sile. To je oduvijek bio jedini jezik i govor koji su svi srpski političari jedino i razumjeli i prihvaćali. Ni serijski teški vojni porazi nisu ih priveli razumu i natjerali na pozitivni i racionalni pomak u političkom razmišljanju. Balkanski tvrdokorni i nedokazani mentalitet prkosa stvarnosti ostaje i dalje zaštitni znak prepoznavanja najzapadnije balkanske zemlje Srbije, na čijim granicama na Drini prestaje i zemljopisno i povijesno značenje Balkana. To bi trebali najprije skužiti predstavnici velikih sila koji u rukama drže i nož i kolač za diobu prostora. i SAD i EU bi konačno morali shvatiti i naučiti da Srbija nije zemljopisno centralna, nego najzapadnija i rubna zemlja Balkana. Njezinom granicom prema Bosni i Hrvatskoj prestaje i zona djelovanja i utjecaja, kao i pojma i značenja Balkanaca i balkanskog načina ponašanja, kakvog masovno prakticiraju gore pobrojani srbijanski političari, kao u vlasti, tako i u oporbi. Hrvatska i Bosna nikad nisu bile dio Balkana, a nasuprot tome, Srbija je bila i ostala sinonim za Balkan i balkanske manire.

Dragan Ilić