BANDIĆ UMJESTO GRADNJE, UNAJMLJUJE VRTIĆ ZA 38 MILIJUNA

Zlatni vrtić: Bandić ga unajmljuje za 38 milijuna na dogovorenom natječaju

Gradonačelnik Milan Bandić i njegov pročelnik za obrazovanje i sport Ivica Lovrić odlučili su potrošiti 38 milijuna kuna za zakup privatnog vrtića kroz očito unaprijed dogovoreni nataječaj. I to usprkos činjenici što su za te novce mogli sagraditi vrtić na obližnjem zemljištu koje je u vlasništvu Grada.  Nova gradska afera odigrava se u Sesvetama, a novi skupi vrtić bi trebao biti u funkciji već u prosincu.

Sesvećani su nedovno dobili  objekt za smještaj svojih predškolaca. Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić rado se odazvao otvorenju vrtića za  čije korištenje je načinio ekskluzivni ugovor.

Grad Zagreb odlučio se zakupiti vrtić za 280 djece od tvrtke Sava sport u vlasništvu Pere Karatovića.  Pero Karatović  se sve donedavno bavio reciklažom i zbrinjavanjem otpada kroz tvrtku Sava promet.  No 2012 godine  poslovne udjele Sava promet d.o.o. u cijelosti je otkupilo društvo u vlasništvu Petra Pripuza C.I.O.S.  Sava promet je vlasnik nekoliko vrijednih nekretnina,  reciklažnog centra u Sesvetama, Jelkovec, u neposrednoj blizini  Sajmišta, i  pilane u Dugom Selu.  C.I.O.S. je nastavio koristiti nekretninu u Sesvetama kao reciklažni centar, dok je pilanu odvojio od recilažnog otpada. Ona posluje  pod imenom “Prerada drva Čigra”  a pilana već godinu dana nije u funkciji. Direktori ovih Pripuzovih tvrtki  su Pero, Ante i Nikola Karatović.

Objekt koji je prenamijenjen u vrtić građen je 2012 godine. Prvo ga je  Pero Karatović  izgradio kao sportski centar koji je iznajmljivao. Onda mu se posrećilo, pa je istovremeno sa prodajom poslovnih udjela C.I.O.S.-u – tvrtki u vlasništvu Petra Pripuza,  uspio dogovoriti i 15.godišnji najam vrtića  sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.    Umjesto muke na tržištu sa iznamjljivanjem sportske dvorane, sada će godišnje dobivati od Grada 2,5 milijuna.

Kako je sve počelo? U rujnu 2012. godine, Gradski ured za izgradnju prvo izdaje rješenje kojim se Karatovićev sportski centar ozakonjuje u prostoru. Tvrtka Sava sport, prema izvorima upoznatim sa tijekom događaja, započinje prenamjenu iz sportske djelatnosti u vrtićku iako nikakav natječaj nije bio raspisan.

Krajem rujna 2012. godine, raspisuje se natječaj kojim Grad traži specifičan objekt za vrtić u Sesvetama. Traži se mogućnost smještaja 280 djece, ali da objekt ima i sportsko igralište i parkiralište. Treba li reći da se Karatovićeva tvrtka jedina javlja jer, eto, ima baš takav objekt.

Nudi svoj sportski centar s 2500 četvornih metara zatvorenog prostora potrebnih za 280 djece, parkiralište od 1200 četvornim metara i igralište od skoro četiri tisuće kvadrata.

Ubrzo je donesena i odluka o zakupu vrtića/sportskog centra. Uz nju su objavljeni i uvjeti zakupa koje je Karatović ponudio, a Grad prihvatio. Grad Zagreb  mjesečno plaća zakup 28,7 tisuća eura ili 212 tisuća kuna. Zakup se uzima na 15 godina, a nakon njegova isteka, vrtić neće postati vlasništvo Grada, nego je vlasništvo tvrtke Sava sport. Tijekom zakupa Karatovićevoj tvrtki Sava sport  će ukupno  biti isplaćeno 38, 1 milijun kuna. Dodatno će Grad platiti 9,5 milijuna kuna PDV-a po sadašnjoj stopi.

Prema odgovoru gradskog Ureda za obrazovanje i sport, Grad je uložio i dodatnih 1,36 milijuna kuna za opremanje prostora. Pročelnik za obrazovanje i sport Ivica Lovrić u svom odgovoru je potvrdio da je prenamjenu o svom trošku izvela tvrtka Sava sport.

– Razlog zakupa je što je na tom gradskom području postojala potreba velikog broja djece za primitkom. Kako bi se što žurnije riješio navedeni problem te uz činjenicu da na tamošnjem užem području Grad Zagreb nema zemljište za izgradnju dječjeg vrtića, iznašlo se ovakvo rješenje te su njime zadovoljene potrebe 290 djece –   odgovara pročelnik Lovrić.

Međutim, netočno iz  Ureda tvrde da nisu imali zemljište u Sesvetama na kojem bi sagradili vrtić.

Još prije šest godina,  tvrtka Phoenix Capitis je Zagrebu besplatno darovala zemljište od 5500 četvornih metara na kojem se trebao izgraditi vrtić. Vrijednost zemljišta je procjenjena na 10 milijuna kuna i dovoljno je veliko  za izgradnju velikog vrtića.

Zemljište se nalazi na prostoru bivše ciglane i bliže je centru Sesveta od objekta Sava sporta. Zemlja je poklonjena jer je vlasnik Phoenix Capitisa Vlado Kolak na bivšoj ciglani planirao graditi naselje i trgovački centar. Gradonačelnik Bandić je tih godina imao politiku da tvrtke koje žele graditi naselje trebaju darovati zemljište za društvene sadržaje. Koliko je poznato, samo Kolak i tvrtka Nivogradnja na Črnomercu su potpali pod te odredbe.

– Darovanje nije poništeno, zemljište je gradsko. Pored njega su svi komunalni priključci i može se graditi. Nakon darovanja, nitko iz Grada nije nas kontaktirao. Mi bismo bili spremni izgraditi vrtić na tom zemljištu kroz javno privatno partnerstvo – kaže Andreja Gazdek, direktorica Phoenix Capitisa.

Uz već urbanistički određeno i komunalno opremljeno zemljište na bivšoj ciglani, Zagrebački holding u centru Sesveta ima i ogromnu parcelu bivše tvornice Sljeme koja stoji neiskorištena.

Stručnjaci koji su upoznati sa ovom tematikom  ugrubo procjenjuju da bi umjesto zakupa od 2,5 milijuna kuna godišnje, za taj novac bilo isplativije podići kredit i izgraditi vrtić. I on bi nakon otplate bio gradski, a ne bi se trebao vratiti ili obnoviti zakup.

Svjedoči to i primjer vrtića izgrađenog u naselju Iver u Sesvetskom Kraljevcu. On je rađen po principu tzv. kvazi javno-privatnog partnerstva između Zagrebačkog holdinga i Zagreba. Holding je vrtić, također od 2500 četvornih metara koliko se sada zakupljuje, sagradio i opremio za 16 milijuna kuna. Vrtić prima 200 djece.

Zagreb Holdingu plaća 265 tisuća kuna mjesečno. I ta cijena je visoka s obzirom na investiciju, ali se prije pet godina, dok su SDP i Milan Bandić bili zajedno, tako pomagalo gradskoj tvrci i ostvarivale investicije. Nakon 12 godina, Zagreb će Holdingu dati isti iznos kao i Karatovićevom Sava Sportu u 15 godina  – 38,1 milijun kuna. Samo što će u ovom slučaju, Grad biti vlasnik objekta, a novac je otišao gradskoj tvrtci.
Zagreb je dakle u ovom slučaju imao alternativu koja bi došla jeftinije i povećala gradsku imovinu, ali se ipak za nju nije odlučio. Nego je ipak išao na dogovoreni natječaj i skupi zakup.

Dodatno objašnjenje je sasvim suvišno, zaključak se nameće sam!
N. L.